SARAJA AZRA

moja kuma

moja kuma je otočanka, ima preko sedamdeset godina, njena duga kosa spletena je u pletenice povezane uokolo glave, obučena je po "starinkom" sva u crnom, nosi maramu na glavi.......živi u staroj kući od kamena.....
upoznale smo se 1992 godine, zapravo ona je potražila mene, u to vrijeme išla je redovito na nedjeljne mise (sada joj to više zdravlje ne dopušta) i na propovijedi je čula "pomognite izbjeglici i pomogli ste svojima na nebu", a njeno pola duše je već bilo na nebu otišlo sa dva sina koja su joj u svojoj još djetinjoj dobi od leukemije obolili, umrli i otišli na nebo još davnih sedamdestetih godina.......i tako dogodilo se da je ta draga žena mene zavolila kao svoju.......ja sam u to vrijeme imala vremena na pretek i rado sam ga provodila u dugim razgovorima s njom ....čula sam ja od nje o njenom životu i o križevima koje je nosila.....proživjela je težak otočki život......i pošto sam se ja krstila ,već kao odrasla, 1993 upitala sam ju bi li mi bila kuma i još pamtim taj sjaj u njenim očima i odgovor hvala ti dijete moje drago .....stara sam a tu mi čast nitko nije dao od srca ću biti i zauvijek ću na tebe paziti......i onda i danas moja kuma i ja se volimo i poštujemo i moj se život od tada izmijenio ali ona je ostala ista.......moja kuma.