put za Bilu
ovo na slici nije put za Bilu, ali nema veze svi su putevi kroz šumu slični ispod tebe zemlja oko tebe livade, drveće i šuma iznad tebe nebo..... ja sam odavno, za vrijeme rata, shvatila da ima trenutaka u životu kad se osjećaš osobito bliz bogu više nego obično ....i tako smo se davne 92. zaputili autom (tata, mama i ja) po granici rata od srednje Bosne do granice s Hrvatskom..i vjerujte malo toga nam je išlo u prilog ali i sad kad se sjećam tog dugog putovanja po blatnjavim i nepristupačnim putevima od sela do sela - jer je normalan put bio zatvoren a mi smo nekako prošli sporednim.... jer ja sam pitala tatu "tata a da probamo doći do hrvatske sporednim putevima, pa znaš da uvijek od sela do sela nekako možeš doći i da seljani znaju kako pa ćemo pitati" - i pitali smo i kao da je sam dragi bog ili duh sveti bio s nama u tom autu, skoro da sam ga osjećala uz sebe- i prošli smo, a mogli smo i ostati zauvijek negdje na tom putu... ...i nije tu ništa bilo do nas...ako i jest onda vrlo malo....poslije su, neću da se hvalim, ali prema našim kazivanjima na granici kuda smo sve i kako išli napravili put za Bilu- legendarni bijeli put nade......koji je mene među prvim odveo u moju sadašnjost i hvala ti bože tad na pomoći i pomozi i drugima u potrebi.....
|