SARAJA AZRA

moja majka

moja majka je mama moje mame, sada pokojna..
uz nju sam prohodala...progovorila...uz nju sam učila živjet...
moji su roditelji bili mladi i živjeli su kako su znali...ali čvrst oslonac meni uvijek je bila moja MAJKA....sjećam se bila je uvijek dotjerana, gorda...i blaga...Davnih 50-ti imala je svršenu stučnu domaćinsku školu i mogla je da je htjela biti učiteljica, .....moja majka uvijek je bila za svoju obitelj, za svoje petero djece, za svoga muža, pa za svoje unuke i rekla mi je pod stare dane " neka sam tako izabrala ali ti zlato moje se školuj i radi dolaze druga vremena...
i tako sam i učinila..u stvari ja sam veliki dio onoga što sam vidjela i naučila od svoje majke...
bila sam mala i često mi je pričala o svojima otac joj je bio ljekar...i njegov otac je bio ljekar a svi prije njih "plemenitaši", ..meni se to kao djevojčici činilo kao bajka..osjećala sam se kao prava princeza..i uopće me nije smetalo što nemam dvorac...što nisam jedini potomak moje majke...i što svega toga u stvarnosti više nije ni bilo......i danas kad mi je teško ja pomislim na ljubav i razumijevanje i na trpljenje moje voljene majke i osmjehnem se...u trenutku shvatim da i nije tako teško i njoj za ljubav u spomen na nju...ja diglem gordo glavu i idem dalje...jer za nju bih sve učinila ..moja majka