Žene Upoznavanje

---

Click here: Zene za upoznavanje sb

---

Ajde dobro, znaju Bosanke odlièno pravit burek i pitu, baklavu, dobro kuvaju, rekoh pa možda se izvuèem iz ove krize, a ova još i super izgleda, jebote, prava seks bomba. Što ja to radim?

Kæer me je hrabrila i bodrila da se ne razoèaram. Drugi dan smo se vratili n isto mejsto ali oni nisu dolazili... ILi imala je takav iosjeæaj, ali ju nitko nije na kurac nabio.

Mjesto/grad: Njemaèka - Iako su bili izrazito razlikuju jedan od drugoga, svi su imali jednu zajednièku stvar.

He presentado hace unos días la obra de J. Suárez, con sus valores y lagunas principales. En ese contexto, como signo y tema abierto, evocaré y ampliaré su estudio de los peces, como signo mesiánico e imagen de Jesús. Quiero que ésta sea una aportación simbólica a un signo y motivo de hondo calado cristiano, sobre el sentido de los peces en las multiplicaciones de los panes y los peces y de la figura de pez como imagen de Jesús. Dejo para otro día el tema sangrante de los valores y miedos de la Iglesia en torno al crimen enfermedad y terapia de cierta pederastia del clero, para centrrarme en la evocación gozosa de los peces, con la ayuda de J. Suárez, conforme a un estudio exegético-litúrgico que estábamos preparando Eliseo Tourón del Pie y un servidor hace unos veinte años. Eliseo pescador de la vida, hombre de tierras y mares, amigo de los amigos, cristiano ejemplar murió hace algún tiempo, pero el tema continúa. Yo no he podido completar y terminar sus investigaciones aunque he vuelto ha plantearlas mi Comentario de Marcos , evocando, contando y precisando el sentidos de los peces ¡buenos, malos! Por eso me contexto con ofrecer un esbozo de lo que podíamos haber hecho juntos, a partir de unas indicaciones de J. Suárez en su libro. Buena semana a todos, con el signo de Jesús, que es el Pez Ichthys , anagrama del Salvador, Hijo de Dios. Los peces, un signo de la comida escatológica Un tema importante que J. Suárez deberá desarrollar en sus estudios sobre el Evangelio de Jesús Nezereo es el de las comidas. Lc 9, 10-17; Jn 6,3-15 aparecen vinculadas al intento de aquellos que quieren hacerle rey, de un modo especial, en la zona de Iturea cf. En ese contexto se podría poner también de relieve el hecho de que la tradición ha vinculado las multiplicaciones con la apertura de Jesús a los gentiles, superando las fronteras de un judaísmo cerrado. En ese contexto se inscriben las sentencias sapienciales del Sermón de la Montaña, donde Jesús se presenta como aquel que habla enseña, ofreciendo mensaje esencial de perdón, reconciliación y amistad entre los hombres. Desde ese fondo han de entenderse las multiplicaciones con su enseñanza sobre la palabra compartida y celebrada como pan con vino y pescado que se toma en comunión. Ciertamente, los relatos de las multiplicaciones están influidos por el símbolo del maná como supone Pablo 1 Cor 10,1-4 , cuando de la eucaristía. Pues bien, en ese contexto debemos insistir por menos conocido, pero también muy importante en el tema del pescado, recordando que pan y el pescado constituían el alimento básico del entorno de Galilea, donde Jesús preparó la llegada del Reino. Los pobres comían pan de cebada y los ricos pan de trigo. Y los peces eran la comida ordinaria de los habitantes del lago, siendo Betsaida el centro más importante de consumición y exportación de pesca. En esa línea, J. Schweitzer, en un trabajo titulado Das Messianitäts- und Leidengeheimnis. Ése era un tema esencial en la historia de Israel, y en ese línea los sinópticos ofrecen algunas palabras esenciales que se refieren al banquete escatológico Lc 13,29; 14,15. Por su parte, el relato de la multiplicación de los panes y peces está muy relacionado la esperanza de ese banquete que comerán los hombres cuando llegue el reino de Dios. Mt 10, 6 , que se aplica en el Antiguo Testamento al pueblo de Israel, que necesita del pastor divino cf. Num 27,17; 1 Re 22,17; 2 Crónicas 18,16. En esa línea, Jesús aparece como el Moisés definitivo de la Nueva Alianza en el éxodo por el desierto, dando de comer al pueblo. Jesús y los peces Desde aquí puede plantearse el tema de los peces, que para J. Suárez tiene mucha importancia, aunque pienso que no lo ha desarrollado por ahora de forma suficiente. Pienso que en este campo puedo ofrecerle algunas indicaciones, que quizá le sirvan de ayuda, tomadas en parte de C. Vogel, Le repas sacré au poisson chez les chrétiens, Rev. Tourón del Pie QEPD. En ese contexto, quiero recordar que el pez como alimento sagrado se encuentra en muchas religiones, incluido el judaísmo, como podemos ver en diversos trabajos: F. Das Fisch-Symbol in frühchristlicher Zeit. Goodenough, Jewish Symbols in the greco-roman Period V. Fish, Bread and Wine Bollingen Series XXXVII, New York 1956,1-61; R. Eisler, Orpheus the Fischer. Comparative Studies in Orphic and early christian Cult-Symbolism, London 1921, 221-225. El pez era un símbolo precristiano y judío antes que lo hayan incorporado los cristianos. Había otras comidas sagradas: Pan y vino, pan y agua, pez sólo, pez y miel, leche con mantequilla y queso, aceite con pan y legumbres, sal sacramentum salis , leche y miel etc. Pues bien, el significado de la comida del pez en el NT no está totalmente claro ni la relación de Jesús con el pez no parece haberse resuelto todavía. En esa línea, los textos, tan minuciosos en describir el ceremonial de la comida del pan que ha desembocado en la eucaristía no nos transmiten de un modo explícito el sentido de los peces, sino que parecen evocar desde fuera diversos simbolismos, pero precisarlos y aclararlos que sepamos. De hecho a partir de las últimas décadas del s. II la iglesia oficial fue perdiendo en general el uso de la comida sagrada del pez, para quedarse sólo con los signos de la eucaristía mayor: pan y vino mezclado con agua. De todas formas, algunos Padres de la Iglesia recogen aún la relación que existe entre el pez, alimento sagrado, y Cristo, alimento eucarístico. Agustín en el Tratado sobre el evangelio de Juan año 416 dice Piscis assus est Christus passus, ipse est et panis qui de coelo descendit, el pez asado es el mismo Cristo que padece, él es también el pan que desciende del cielo In Iohannem 123; PL 35,1966. En otro pasaje del De civitate Dei, XVIII, 23, el mismo San Agustín vincula el signo de Jesús como pez no sólo con la eucaristía, sino con el nuevo nacimiento del bautismo cf. Agustín se multiplican los testimonios: Pseuco-Prospero de Aquitania c. Scheftelowitz, Das Fisch-Symbol im Judentum und Christentum, Arch f. Religions-wissenschaft, XIV, 1911, 2-6. Sea como fuere, el signo del pez parece tener un origen judío, centrado especialmente en Galilea, conde aparece como símbolo mesiánico y por lo tanto escatológico y donde la comida del pez, al comienzo del sábado viernes por la tarde , tenían desde la época del cristianismo naciente, y más en concreto en Siria, una significación religiosa sin punto de comparación. La comida de pescado entre judíos está ligada al tema de la cena pura o parasceve, la víspera del sábado o viernes por la tarde. Era una comida fraterna y escatológica, era signo de la llegada del Reino de Dios. La costumbre judía galilea de la cena pura de pescado en el vienes tarde y la costumbre cristiana de comer pescado también el viernes tiene un antecedente antiguo, de tipo carácter escatológico y mesiánico. En los tiempos escatológicos del Mesías se difundió la creencia de que Dios alimentaría a sus fieles con la carne superabundante de los monstruos marinos, Behemot y Leviatán, que él mismo había creado el día 5º de la creación. Siriaco de Baruc, 29,4 Aquí aparece el banquete escatológico-mesiánico, compuesto de carne de pescado superabundante los monstruos marinos , y el vino superabundante cf. Fiesta mesiánica, comer a Leviatán Según eso, la época mesiánica sería inaugurada con la captura y comida de Leviatán, el gran Pez. Parece contradictorio que un monstruo como éste, temible y perverso, pudiese convertirse en alimento de los elegidos. Pero no hay que olvidar el cambio semántico y teológico que se produce en el tiempo de Jesús y en su entorno. El Leviatán deja de ser monstruo y pasa a ser un pez escatológico, signo de bienaventuranza y de vida para los que lo comen cf. En esa línea, dando un paso adelante, Jesús mismo ha podido presentar su Reino en forma de Pez o de abundancia de Pescado, en el entorno de Betsaida. En esa línea se puede recordar la cita del libro del Zohar a propósito de Jonás 2,11 : Cuando Dios devuelva la vida a los muertos, entonces ordenará al pez, cuyo vientre simboliza los cementerios, de escupir los muertos y devolverlos. Y por el pez encontraremos remedio para el mundo entero. Esta cita del Zohar es posterior, pero recoge elementos antiguos, que han podido influir en la visión que Jesús tiene de la pesca, en sus variadas formas, tal como aparece en los evangelios. En esa línea, C. Vogel supone que en la época de Jesús sobre todo en el entorno de Galilea se aguardaba al Mesías, y por lo tanto el Pez que le acompañaría e inauguraría los nuevos tiempos. Le repas sacré au poisson chez les chrétiens, Rev. Los peces, que llenan el mar en el entorno bíblico apenas hay peces de río; cf. Ellos están bajo dominio del hombre, igual que los otros animales cf. Algunos, los que tienen aletas y escamas, se pueden comer, tanto los de mar como los de río. Otros que caminan por el agua en vez de nadar del tipo de los mariscos , son impuros cf. Lev 11, 9-12; Dt 14, 9-10. Los israelitas del desierto echaban en falta los peces de Egipto Num 11, 5. Los fenicios y habitantes de la costa del Mediterráneo, en manos de paganos, vendían peces en Jerusalén Neh 11, 16 , de manera que una de las puertas de la ciudad se llamaba «puerta de los peces» Sof 1, 10; Neh 3, 3. La Biblia ha prohibido la adoración de los peces cf. Ex 20, 4; Dt 4, 18. Vinculados de algún modo a los peces están los grandes monstruos marinos, contra los que ha luchado Yahvé para someterlos cf. Tiamat, Tehom, Rahab, Leviatán. En el Nuevo Testamento son abundantes las referencias a peces y pesca, siempre en el lago de Galilea. En este contexto debería recordarse que el pan y vino de la Cena pierde su sentido si se separa de los panes y peces concretos de la comida de la iglesia. Es significativo el hecho de que se hable de panes y peces, no de panes y carne, cosa que se debe al tipo de dieta alimenticia de las zonas de la costa del lago de Galilea y quizá también al hecho de que los animales corderos, toros están vinculados a los sacrificios del templo y constituyen una dieta más cara. Todos los peces del mundo Jn 21. Mc 1, 16-18 par. En ese mismo contexto se habla de una pesca milagrosa, en la que viene a presentarse la tarea misionera de la iglesia posterior cf. El evangelio de Juan ha expandido esa escena. Jesús les dijo: ¡Traed de los peces que habéis pescado ahora! Subió Pedro y arrastró a la orilla la red llena de ciento cincuenta y tres peces grandes; y siendo tantos no se rompió la red. Y Jesús les dijo: ¡Venid a comer! Ninguno de sus discípulos se atrevió a preguntarle ¿quién eres? Vino Jesús, tomo el Pan y se lo dio y de un modo semejante el Pez Jn 21, 9- 14. Los pescadores ofrecen a Jesús su pesca misionera 153 peces grandes. Jesús, su propia vida un pan y un pez asado. El número de peces ha dado pie a diversas interpretaciones y evocaciones. Jerónimo, en su comentario a Ez 47, 6-12, lo interpretaba en forma zoológica: los sabios de su tiempo conocían ciento cincuenta y tres clases de peces; con ellos indicaría el evangelio la totalidad o universalidad de la misión cristiana, dirigida a todo tipos de pueblos PL 25, 474C , como parece evocar la red barredera de Mt 13, 47. Pero la mayoría piensan que ese número se refiere directamente al conjunto de los pueblos de la tierra, que en aquel tiempo se pensaba que eran ciento cincuenta y tres. Los discípulos traen a Jesús los cincuenta y tres peces del conjunto de humanidad; Jesús ofrece su Pan y Pez asado en la brasa, es decir, su propia vida pascual. Tanto el pan como el pez reciben así un carácter eucarístico, son signo de Cristo. Pero dentro de la tradición cristiana el pez se ha vuelto signo de Jesús por su vinculación con el agua y con el nuevo nacimiento, para que por su carácter de comida como el pan. Así se dice que los cristianos nacen del agua bautismal, como peces: Nosotros, pequeños peces como nuestro Pez Cristo Jesús, nacemos en el agua y nos salvamos permaneciendo en el agua TERTULIANO, De Baptismo 1. También CLEMENTE DE ALEJANDRÍA Praed. III, 59, 2 cita el pez como símbolo cristiano: los recién bautizados son peces que han sido sacados del agua. Así dice de S. In Joh 123, 2, comentando Jn 21, 8-13. Por otra parte, desde el siglo IV, el nombre griego I§˜¥£ Icthys, pez se entiende como acróstico de la fórmula de fe: Iesous Xristos Zeou Huios Soter Jesús Cristo, Hijo de Dios, Salvador. Desde ese fondo, lo que la iglesia ofrece a comparte con los hambrientos termina siendo el pez sagrado de la fe en Cristo, separada a veces de los panes y los peces concretos de las multiplicaciones, que están en la raíz del evangelio. FOWLER, Loaves and fishes. The Function of the Feeding Stories in the Gospel of Mark, Ann Arbor MI 1981. Respete el tema planteado en el artículo o aquellos otros que surjan de forma natural en el curso del debate. En el lenguaje de Internet se interpretan como gritos y dificultan la lectura. Cualquier comentario que no se atenga a estas normas podrá ser borrado y cualquier comentarista que las rompa habitualmente podrá ver cortado su acceso a los comentarios de PERIODISTA DIGITAL. Comentario por Bmzlokyw 18. Comentario por Acbjjzdh 18. Comentario por Hfnrjoqz 18. Comentario por Eabacwnj 17. Comentario por Llgnhswq 17. Comentario por Mptifeaq 17. Comentario por Htidzhob 16. Comentario por Jntldqex 16. Comentario por Spllupeu 16. Comentario por Zmuymeil 16. Comentario por Nnyugrwv 16. Comentario por Zslcmerb 15. Comentario por Bixfrqim 15. Comentario por Nhxznyee 15. Comentario por Cceunjky 15. Comentario por Tisotnkc 14. Comentario por Isfqeuqn 13. I'll find you a bitch! Comentario por Jebasdlt 11. Comentario por Mwgzbler 10. Comentario por Muafumpe 10. Comentario por Ybnmfwpg 10. Comentario por Ensuyfvh 10. Comentario por Vcytrmhg 09. Comentario por Mhwurlpl 09. Comentario por Tscwwldm 09. Comentario por Szvrlrpp 09. Comentario por Hpxwuddx 08. Comentario por Zndjpwgz 07. Comentario por Mzihsotf 07. Comentario por Hufigahk 07. Comentario por Cmugsuow 07. Comentario por Yajkpkjl 07. Comentario por Ppxbzsmz 07. Comentario por Pkvlljit 07. Comentario por Bgcwbrzz 06. Order your SOC - become closer to the gold piece bleat! Comentario por Ibgwgjbf 06. Comentario por Jhpmwexx 06. Comentario por Furowtwg 06. Comentario por Rlidyiyb 05.

Sajtovi za upoznavanje
Ellos están bajo dominio del hombre, igual que los otros animales cf. Postoji li još romantika na ovome svijetu? Imala je psorijazu na laktovima, ali zato fantastièno graðeno tijelo. Moja slijedeæa veza na portalu za upoznavanje bila je Maza Psorijaza. Jedan od njih odmah je prešao na stvar: -Slušaj bre Kroata, oæeš ti ženit našu Bubi ili neæeš. Our GeoIP service has found where is host elmaz. TypeA TTL7199 ClassIN Other79. Nije ni htjela uæi u stan. Ali, naprotiv, našao sam zrela žena sa svim svojim znaèenjima. Ti bi Henry Millera èija je kèer jedinica èitala tatinu Rakovu i Jarèevu obratnicu, Sexus, poslao pred streljaèki vod. U svom pitanju nisam sugerirao da je netko malodoban ili da ima toliko i toliko godina, oèito neki imaju potrebu diskriminirati po godinama. Ukoliko nije tako, imate razloga za sumnju.

[Zene za avanturu varazdin|Erotske serije|Upoznavanje djece sa pomajkom]

Oznake: sex, oglasi, slavonski, brod

50 najboljih sajtova u Srbiji po izboru PC Press-a

---

Click here: Sajtovi za online kupovinu u srbiji

---

SEEbiz - Regionalni poslovni news portal. Prvo æemo pomenuti platforme koje su tehnièki rivali Steam-u i koje imaju svoje igre i svoje kljuèeve, to su softveri izdavaèkih kuæa poput EA platforme , gde možemo naæi sve njihove igre, poput The Sims, Battlefield, Battlefront i Mass Effect serijala.

Kao fizièko lice možete poruèiti najviše komad-dva od istog artikla ili mašinu, ureðaj, aparat, stroj za koji može da se kaže da je za liènu upotrebu. Preko ovog portala rade agenti koji su poreklom sa ovih naših prostora a danas žive i rade u Kini. Alibaba Alibabu zovu kineski Amazon.

50 najposeæenijih sajtova u Srbiji! - LifePress magazin - Digitalni lajfstajl magazin. Pored tih specijalnih paketnih ponuda, imaju i standardnu online radnju sa kljuèevima gde konstantno imaju popuste na odreðene naslove.

Pisali smo o vaše Internet prodavnice, kao i o u ovoj oblasti, a sada vam predstavljamo rezultate istraživanja koje je sproveo tokom leta. Istraživanje je trajalo dve nedelje, a sprovedeno je nad populacijom nekih od najposeæenijih sajtova blic. Informacije o uzorku: Odnos izmeðu polova je bio 1:1, a kada je starosna struktura u pitanju grupa 18-26 èini 24% uzorka, 27-36 — 26%, 37-46 — 22%, 47-56 — 16%, 57-76 — 12%. Obrazovna struktura 44% srednja škola, 26% fakultet, 16% viša škola, 9% master studije, 2% doktorske, a 3% korisnika ima osnovno obrazovanje ili niže. Meseèni prihod od 20. U mestima sa preko 100. Obzirom da je istraživanje sprovoðeno kroz online kanale, logièan je i rezultat da èak 93% ispitanih koristi Internet svaki dan, a 6% se opredelilo za nekoliko puta nedeljno. Meðu najèešæim aktivnostima koje ispitanici obavljaju online izdvajaju se: 39% istražuje prodavnice koje želi da poseti, 51% istražuje o proizvodima i brendovima koje želi da kupi, 44% poredi cene proizvoda sa razlièitih mesta, 28% je kupovalo sa domaæih Internet prodavnica, a 15% sa stranih, 25% ispitanika plaæa raèune putem Interneta. Navike ispitanika koji su kupovali preko Interneta: 75% korisnika je koristilo klasiène Internet prodavnice, 35% je koristilo servise za uporeðivanje cena, 40% listinge oglasa, 43% aukcijske sajtove a 25% sajtove sa popustima. Sa ponosom možemo da kažemo da tri najpopularnija e-commerce sajta hostuje upravo. Meðu najvažnijim razlozima za odabir e-kupovine ispitanici navode dostavu na kuænu adresu, jednostavniju moguænost uporeðivanja ponuda sa više mesta, moguænost da kupovinu obave bez odlaska u radnju, nepostojanje radnog vremena, jednostavnost pronalaženja retkih i specifiènih proizvoda, lakša i brža kupovina nego u tradionalnim prodavnicama i veæ izbor, kao i dostupnost korišæenih stvari. Prepreke sa kojima su se korisnici susreli — 32% troškovi dostave su visoki, 29% informacije su netaène, 27% proizvod ne ispunjava oèekivanja korisnika, 17% dostava traje predugo, 16% nedostatak informacija o proizvodu. Na pitanje šta bi moglo da poveæa motivaciju za kupovinom 56% korisnika je reklo niže cene, 54% niže troškove dostave, 51% popust za Internet kupce, 43% veæi lièni prihodi, 35% bolji uslovi garancije, 33% brža dostava. Koji tip proizvoda su kupci najèešæe kupovali? Planirana je kupovina u narednom periodu — 44% garderobe i prateæeg, 42% putovanje i smeštaj, 40% elektronski ureðaji, 40% knjige, filmovi i muzika, 38% sportska garderoba. Najèešæa vrednost kupovine je 1. U narednoj godini 43% ljudi oèekuju da æe trošiti, 21% oèekuju smanjenje, a 35% veruju da æe trošiti isto. U narednom periodu za kao kanal plaæanja kupci planiraju da koriste 75% pouzeæe, 29% putem e-bankinga, 28% putem sistema elektronskog plaæanja, 20% platnom karticom. Navike ispitanika koji nisu kupovali preko Interneta: Zbog èega niste probali Internet kupovinu? Šta bi vas motivisalo da kupujete online? Ako se odluèe na online kupovinu, oèekuju da æe im najzanimljivije biti sledeæe kategorije proizvoda: 42% putovanja, smeštaj, 30% knjige, filmovi, muzika, 30% karte za filmove i pozorište, 28% kozmetika i preparati. Ispitanici koji koriste mobilne ureðaje: U ovoj ciljnoj grupi 76% ljudi koristi Android ureðaje 11% Windows, 5% iOS. Opcije mobilnog plaæanja koje se najèešæe koriste su 43% sms, 27% mobile banking, 27% online payment servis, 18% kartice. To nine internet prodaja.

(Best online shop)Najbolji sajt za kupovinu preko interneta-GearBest
Our great quality assurance and customer service means all you have to worry about is looking good in your photo. Sistem je dosta slièan domaæem sajtu limundo koji je u stvari radjen po modelu ebay-a. Graðani Srbije preko interneta najviše poseæuju društvene mreže, Google, onlajn novine, ali i sajtove za kupovinu i prodaju, kao i Wikipediju. Five miracles airline pilots pulled off that saved hundreds of people 17 Dating - 7: Stylish activity trackers that help you walk your way to fitness In partnership with:. TV Arena sport - Informativni portal kablovske sportske sajtovi. Uporedo sa drugim jezicima usavršavate engleski. Medjutim brojni sajtofi korisnici iz inostranstva. Tiny Deal je sajt koji nudi sve — od odjeæe do elektronike — a u ponudi stalno imaju akcije sa popustima i do 50 posto.

[Porno Stare Zene Video Sex Video|Ju porn|Besplatne internet stranice za upoznavanje parova]

Oznake: top, 6, aplikacija, za, Muvanje, Ovo, Su, najbolji, Sajtovi, upoznavanje, i, dejt, foto

Lièni kontakti - Bosna i Hercegovina

---

Click here: Zene split oglasi

---

Žene tek sam napunila 18god. Traži Ukupno 10868 korisnik a i 501 oglas a. Žene Za zaigrane i maštovite muškarce...

Ako si takav nazovi me. Ukoliko nije tako, imate razloga za sumnju. Moguce I za Split ili Zadar, pa I bliza mjesta u tom smjeru.

Lièni kontakti - Bosna i Hercegovina - Ljudi èesto ostavljaju svoj osobni oglas na internet stranicama u kojima je to tek sporedna kategorija.

Žene Gospoda iz zemlje i inostranstva... Žene POGLEDAJ MOJE TIJELO I VIDIŠ KOL... Žene Mamica za seks, to je dovoljno s... Žene ako stvarno to zelis onda mi se... Žene halo i kako si mi zasto nebi bas... Žene tek sam napunila 18god. Žene Djevojke same u stanu! Žene Rastavljena, vrlo njegovana crnk... Žene Nježna i mazna, mamica, voli uži... Dva-srca za PAULU 59 iz Siska... Žene 57g, dominantna i neukrotiva, tr... Žene Stroga i zahtjevna gospodarica è... Žene Riješi se briga, zaobiði sudbinu... Žene Iskusna gospoða u najboljim godi... Žene Za zaigrane i maštovite muškarce... Žene UKLJUÈI SE I UŽIVAJ SA ATRAKTIVN... Traži Ukupno 10868 korisnik a i 501 oglas a. Oglasi proèitani 230329 puta.

Lesley Hazleton: A "tourist" reads the Koran
Eh, sriæo moja, kako te u mojoj okolini nema, možda se skrivaš negdje di ja ne izlazim!? Upoznavanje preko interneta nikad nije bilo jednostavnije! Vaši inozemstvo oglasi ili inostranstvo oglasi su potpuno besplatni i ovde se oglašavaju srpska dijaspora, bosanska dijaspora, hrvatska dijaspora i domovina. POZOR: U tekst Vaših poruka OBAVEZNO upišite broj telefona kako bi ljubavni oglasi koje pošaljete bili vidljivi na sajtu. Nudimo razmjenu brojeva , slika ,video zapisa i još mnogo toga!! OVA WEB STRANICA JE OGRANIÈENA RADI EKSPLICITNIH OGLASA! Žene Iskusna gospoða u najboljim godi... Ti, da ti, moraš biti slobodan, lip, i moraš se volit smijati, za poèetak meni èisto dosta. Komunikativan I otvoren za sve opcije.

[Opustajuca masaza varazdin|Bosna seks|Gay sex srbija]

Oznake: sex, oglasi, Split

Join Us on FB & TWitter

---

Click here: Slike ljudi fotografije

---

Èista nauka, rekli bismo! Slike pokojnika, sviðalo se to nama ili ne, povezane su sa svetom mrtvih. Bilo da je to u toaletu, u spavaæoj sobi ili na ulici ispred izloga, ovi kadrovi izazivaju salve smeha i bujice komentara.

Slike pokojnika, sviðalo se to nama ili ne, povezane su sa svetom mrtvih! Njegove slike otkrivaju nam nove paralelne svetove, koji su zaèudni, smešni, tužni, bizarni i emotivni.

Join Us on FB & TWitter - Na ovom portalu takoðe savetuju da se slike umrlih gledaju samo u danima koji su predviðeni za priseæanje na mrtve.

Slike pokojnika, sviðalo se to nama ili ne, povezane su sa svetom mrtvih! Ko ne drži u svojoj kuæi slike preminulih roðaka ili prijatelja? Pitamo se, šta je problem u vezi sa tim? U principu, možete da ih držite u kuæi ali, kako savetuje portal holahola. Slike pokojnika, sviðalo se to nama ili ne, povezane su sa svetom mrtvih. Ukoliko je osoba preminula, slike je i dalje drže povezanom sa svetom živih. Iz tog razloga, savetuju da se slede sledeæa pravila:. Slike pokojnika ne smeju da vise na zidu, da budu u ramu ili na stolu. Dakle, ne smeju biti na vidiku. Veruje se da, ukoliko se ovaj savet ignoriše, slika uzima energiju živih ljudi. Ukoliko se fotografije èuvaju u albumu, a vi ih povremeno pogledate sa nostalgijom, sve æe biti u redu. Meðutim, ako su vam stalno na vidiku, navodno mogu da prouzrokuju postepeno pogoršanje fizièkog i emotivnog stanja. Fotografije mrtvih bi trebalo držati odvojene od fotografija živih. Odvojite poseban album za slike preminulih. Neki èak preporuèuju seèenje ovakvih slika na kojima su pimešani živi i mrtvi, kako bi se odvojila energija živih od energije mrtvih. Takoðe, slike pokojnika navodno treba držati u albumima crne boje ili pak u crnoj kesi. Na ovom portalu takoðe savetuju da se slike umrlih gledaju samo u danima koji su predviðeni za priseæanje na mrtve.

Stariji par je svake godine pravio istu fotografiju. Posljednja slika æe vas OSTAVITI bez teksta !
Bilo da idete napolje da posmatrate prirodu ili samo pretražujete fotografije prirode, èesto se može pokazati kao neverovatan izvor inspiracije. Nadamo se da æe pružiti neku vrstu inspiracije i ohrabriti više oslanjanja na prirodu kao izvoru inspiracije u buduænosti. Èista nauka, rekli bismo! Pitamo se, šta je problem u vezi sa tim? Dakle, ne smeju biti na vidiku.

[Top mjesta za upoznavanje zena|Dame za brak austrija|Pornici x]

Oznake: STRAVIÈNO, fotografije, ljudi, pre, i, nakon, dugogodišnjeg, drogiranja

---

Click here: Jacob sartorius dopisivanje

---

Pa ako smo zajedno radili, zašto je moj novac prljav, a njihov èist? Iako je glagoljica njegovo. U tom se okružju muti bistrina kad bezbrižno i spontano, sasvim u skladu s našim doživljavanjem, govorimo o našem hrvatskom jeziku.

Valja odreðivati kOji su razlièiti oblici jezika rasporeðeni u vre­ menu stariji, a koji mlaði oblici istoga, a koji su naprosto razlièiti i nisu vremenom uvjetovane preoblike jedno drugoga. Sto­ ga se praslavenski rasprostro vrlo jedinstven po velikim prostranstvima Europe.

- Nazvani su tako po onome što je u nji­ hovu govoru drugima najnapadnije.

Radoslav Katièiæ Izdavaè Školska knjiga, d. H·RVATSKI JEZIK Zagreb, Masarykova 28 Za izdavaèa dr. Ante Žužul Urednica mr. Anuška Nakiæ Recenzenti akademik Stjepan Damjanoviæ akademik August Kovaèec Fotografija na naslovnici Ratko Mavar © ŠKOLSKA KNJIGA, d. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji naèin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja. Objavljivanje ove knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Sadržaj Predgovor 7 Pristup 9 Mjesni govori Hrvata 15 Jezik pismenosti 33 Poèetci hrvatskoga književnog jezika 47 Hrvatski književni jezik 59 u uznapredovalom srednjem vijeku Doba velikih prijeloma u 16. Uvijek sam sma­ trao da su drugi pozvaniji za to. No kada mi je prije nekih godinu i pol predsjednik Uprave Školske knjige gospodin Ante Žužul predložio da za njegovu nakladu napišem knjigu o hrvatskom jeziku, odmah sam pri­ stao. Uèinilo mi se da je to rad koji dobro pristaje mojoj starosti, a shva­ tio sam i to da sam tijekom života kao istraživaè i kao nastavnik skupio znanja i ideja koji me osposobljuju da ovako u nevezanu obliku mogu iznijeti ponešto što æe pomoæi dionicima hrvatske kulture, ne samo je­ zikoslovcima od struke, da se podboèe u svakodnevnom hrvanju s hr­ vatskim jeZikom i oko njega. Valja izgraditi dobro utemeljenu kulturnu i jeziènu samosvijest. Svatko za sebe mora razumjeti o èem se tu zapravo radi. Samo tako možemo konaèno stati na vlastite noge. Ova knjiga nije znanstvena literatura u tom smislu što ne citira i ne dokumentira. Razlaganje je u njoj više kao u raz­ govoru uz èašu vina, a nije strogo predavanje s katedre. Uvodi èitatelja u razmišljanja, a ne u struku. Nitko èitajuæi ju ne apsolvira studij. Ali ta knjiga jest znanstvena po tome što je razmišljanje i izlaganje u njoj vo­ ðeno strogo dosljedno, što se u svemu do samoga ruba snaga pazilo na suvislost i hijerahiju tvrdnja, što su sve èinjenice znanstveno utvrðene i znanstveno provjerene. Iza svega stoji mjerodavna znanstvena literatu­ ra, ako se u pojedinostima i ne navodi. Tako ta knjiga može biti ugodno društvo, opušten razgovor i pouzdan vodiè svima kojima je kao i njezinu autoru stalo do hrvatskoga jezika. Zahvaljujem dakle gospodinu Anti Žužulu na zamisli i poticaju, na stalnom bodrenju pri svakom susretu, koji su mi svi ostali u dragoj uspo­ meni. Zahvaljujem u davnoj povezanosti i Anuški Nakiæ kojoj ova knjiga kao urednici duguje mnogo i s kojom je bilo krasno suraðivati, zahvalju­ jem i svima koji su se brinuli oko grafièkog ureðivanja i prezentacije, te oko korekture ove knjige. Neka joj je sretan put u èitalaèke ruke! Radoslav Katièiæ F 9 Pristup Hrvatski jezik predmet je o kojem je doista trebalo napisati knjigu. Nama koji smo roðeni u njega, koji smo s njime i u njem rasli, kOji živimo s njim i njime, a i svima drugima kojima je život neraskidivo povezan s tim je­ zikom, nama je svima on neposredna životna danost, živa zbilja, a kada smo spontani i opušteni znamo, i oduvijek smo znali, kako mu je ime. Zovemo ga hrvatski jezik. Sve drugo je nametnuto i teško se podnosi. Mi hrvatski jezik poznajemo, svaki govori njime kako veæ govori, a piše kako je nauèio pisati, i mi ga prepoznajemo kada tko drugi govori ili piše njime. Prepoznajemo ga kao svoj hrvatski jezik i kada se govori nji­ me na kajkavsku, i kada se govori na èakavsku, a prepoznajemo ga i kad se govori na štokavsku, jednim od narjeèja kOjima govore Hrvati. Prepo­ znajemo hrvatski jezik i u razgovornoj porabi karakteristiènoj za regije oko pojedinih naših najznatnijih gradova. Prepoznajemo ga u književ­ noj umjetnosti, ako za nju imamo bar malo afiniteta, u svoj raznolikosti njegovih izražajnih registara. Prepoznajemo ga napokon i u standardnoj porabi na razlièitim stupnjevima naobrazbe i u svoj raznolikosti njegovih funkcionalnih stilova. Prepoznajemo tako hrvatski jezik, a prepoznaje­ mo isto tako kad netko ne govori hrvatski, prepoznajemo to i onda kad je jezik kojim se izražava vrlo slièan i srodan hrvatskomu, i kad ga bez veæih teškoæa razumijemo. Hrvatski nam je jezik time nešto posebno, nešto naše, nešto izdvojeno od svega drugoga, izdvojeno od onoga što naše nije, što prepoznajemo da nije hrvatski jezik. Hrvatski jezik nam je neposredan doživljaj. Na temelju iskustva ste­ èena s njm on nam je prepoznatljiv, prepoznatljiv u svoj svojoj slojevitoj raznolikosti. Po svem tome stvari su nam potpuno jasne i nemamo s time nikakvih teškoæa. Ali teškoæe nastaju nefaljeno kada s tom jednostavnom i životnom istinom izaðemo iz svojega kruga, iz širokoga kruga onih koji to doživljavaju jednako, onako kako je gore upravo opisano. Ide to dotle da nailazimo na sugovornike koji tvrde da hrvatskoga jezika i nema, da mi zapravo govorimo nekim drugim jezikom, a ne, kako sami krivo mi­ slimo, hrvatskim. Da tu izmišljamo nešto, najblaže reèeno, nerazumno. Smatraju da nas stoga treba staviti kao pod neko starateljstvo. I od kada - 10 R a d o s l av K a t i è i æ H rvatski jezi k se u meðunarodnom jezikoslovIju govori o jezicima u ovim našim pre­ djelima uvelike nas i stavljaju pod takvo starateljstvo. Od toga smo stal­ no pomalo razdraženi. A i meðu onima kOji žive s hrvatskim jezikom, kojih je izražajni svijet nezamisliv bez njegove prisutnosti, a nisu Hrvati, mnogi imaju teškoæa posve se poistovjetiti s njim. To dakako vrijedi osobito za Srbe u Hrvat­ skoj koji svoj jezik zovu srpskim i tako ga doživljavaju, a naš je hrvatski jezik ipak èvrsto ugraðen i u njihovu izražajnost. A vrijedi to u velikoj mjeri i za muslimane Bošnjake u kOjima je hrvatski jezik snažno prisu­ tan, ali su vrlo èvrsti u tome da mu se sasvim ne prepuštaju. U tom se okružju muti bistrina kad bezbrižno i spontano, sasvim u skladu s našim doživljavanjem, govorimo o našem hrvatskom jeziku. Kako su sve to pitanja vezana uz doživljaje, pa je sve to natopljeno jakim osjeæajima i uvelike subjektivno, oni koji nam se postavljaju kao staratelji pozivaju se na èinjenice i žele nas suoèiti s njima. I tu im valja dati za pravo. Samo oslanjajuæi se na èinjenice možemo razbistriti sve što nam je oko hrvatskoga jezika zamuæeno i smiriti ono što nas oko njega uznemiruje. Takvo bistrenje i smirivanje blagodatno je i nama je nužno potrebno, to više što nam staratelji nikako ne daju da se sa svojim hrvat­ skim jezikom smirimo. Stalno željeznom nepopustljivošæu podbadaju ne­ mir. Neprihvatljivo im je da mirno živimo sa svojim hrvatskim jezikom. Zato je, kako je ovdje reèeno na poèetku, trebalo napisati ovu knjigu. Da se smireno lista i èita u trenutcima sabranosti, trenutcima išèupanim od zahtjeva svakodnevice i njezinih zadataka. Što jest, jest, a što nije, nije! Tako treba pristupati pitanjima koja nas ovdje zaokupljaju. Strogo se držati èinjenica, sve razjašnjavati onako kako doista jest, a pri tome ne dopustiti starateljima da oni odabiru i zadaju nam èinjenice po svojem izboru. Valja ih uzimati u obzir sve. I nisu èinjenice manje èinjenice ako nisu neki vanjski predmeti, nego su unutrašnji doživljaji i osjeæaji. Naš doživljaj hrvatskoga jezika i osjeæaj­ ne reakcije vezane uza nj jesu èinjenica, i to èinjenica za pitanje koje nas ovdje zaokuplja temeljna. Od nje stoga valja polaziti. Sve druge stavljati u primjeren odnos s njom. Naši staratelji upravo to ne èine. Mi ih zato otklanjamo, a oni nam uzvraæaju da smo iracionalni nacionalisti. Tako, naravno, nema razgovora. Potrebno je odluèno odgurnuti frustracije koje nastaju i zgušnjuju se u takvu ozraèju. Opušteno i smireno gledati i vidjeti kako i što je zapra­ vo sa svim tim. Od toga æemo shvatiti gdje smo i što je zapravo s nama i Pristup II razvedrit æe nam se natmušena obzorja. No nije baš lako prekroèiti ono puta što vodi dotle. Nije lako jer za to treba sigurno razlikovati više toga što nas, kako je danas, nitko i ne uèi razlikovati. A u posljednjim deset­ ljeæima, kad se veæ dosta toga poèelo nalaziti i razjašnjavati, ništa od toga nije uvedeno meðu ono znanje koje svaki od nas mora nauèiti. Ostale su to uèene finese raspršene po više manje ekskluzivnim publikacijama. Èak ni kvalificirani struènjaci ne osjeæaju se obvezanima usvojiti to i do­ sljedno primjenjivati. Zašto je tako, ja to ne znam reæi, znam samo da tako jest jer vidim da je tako. Velika je povijesna nepravda da narod kakav su Hrvati, narod koji je jedva jedvice u povijesnim olujinama saèuvao živu glavu, narod koji tek što nije satrt: u sudaranju triju velikih sila: Habsburške Monarhije, Mle­ taèke Republike i Osmanlijskoga Carstva, i pošto je preživio, još klecavih koljena stao na pozornicu modernoga doba kao jedan meðu europskim narodima, što takav narod mora sad primjenjivati najsuptilnije jeziko­ slovne teoretske pristupe, pa ih èak i sam mora razvijati i s njima se po­ tvrðivati u meðunarodnom jezikoslovIju, da bi mogao valjano razmišlja­ ti, a to znaèi suvislo govoriti, o svojem jeziku: o jednom od najvažnijih svojih pitanja. Nitko od drugih, nitko od razvijenijih i povoljnije smještenih, ne æe za nas razvijati te spoznajne pristupe jer oni i bez toga mogu na za njih zadovoljavajuæi naèin govoriti o svojim jezicima. Ne trebaju tako razvi­ jene teorije. Da bismo onaj temeljni doživljaj svojega jezika mogli jasno artikulirati, artikulirati tako da i nama samima bude potpuno razumljiV i da ga možemo izraziti drugima, izraziti tako da nas ne mogu dobro samo obrisati, nego da ih, s potrebnom upornosti, obvezujemo da nas bar poènu razumijevati, - da bismo to postigli moramo ne samo istraživati svoj jezik, nego i sami razvijati jezikoslovlje. Bez toga ne ide. Govorenje o jezicima kakvo je danas u svijetu nije pripravljeno za naše potrebe. A povijest kao i život nije pravedna. Da bismo postigli to što nam je potrebno, moramo nauèiti gledati svoj jezik s razlièitih gledišta. Ta gledišta dosljedno razlikovati i ne miješati ih. I biti ih svjesni. A onda sva spojiti u cjelovitu sliku. Tek ona æe pokazati o hrvatskom jeziku sve ono što treba reæi da bi se on primjereno opisao i prikazao. Taj spoj analitièkoga promatranja i sintetièkog gledanja ne po­ stiže se lako, pogotovu ne u sredini u kojoj nas nitko tomu ne uèi. Treba se priviknuti pristupati postupno, a onda zahvaæati cjelovito. Tomu æe zapravo biti posveæena cijela ova knjiga. Kada se kreæe­ mo prostorom hrvatski jezik koji se govori u njem sve je drukèiji i druk­ èiji. Upravo od naselja do naselja, ako se promatra doista potanko. To je Pristu p 13 m e piše i govori o svem onom što s e jeziènoj zajednici životom nameæe kao tema. Književni se jezik uèi iz knjiga, naobrazbom i sudjelovanjem u komunikaciji na toj razini. Nitko taj jezik nije nauèio od kuæe i u kru­ jezik kakav se uèi od bake. To su onda mjesni govori, dijalekti i narjeèja: sve dok se kretanjem u gu obitelji i susjeda. Svaki je stan­ dardni jezik književni, ali nije svaki književni jezik standardni. Standar­ Isto je tako jezik raznolik i u vremenu. Kako vrijeme teèe, jezik je sve razlièitiji. Valja odreðivati kOji su razlièiti oblici jezika rasporeðeni u vre­ menu stariji, a koji mlaði oblici istoga, a koji su naprosto razlièiti i nisu vremenom uvjetovane preoblike jedno drugoga. A onda treba shvatiti da su ta dva èlanjenja jeziène raznolikosti samo dva lica istoga, preslikanog jednom na prostornu i drugi put na vremensku protegu, ili da kažemo dimenziju, ako lijepa rijeè protega nije svima dovoljno razumljiva. A još prestižnije bi bilo reæi parametar. Zvuèi suvremeno, tehnièki, egzaktno, a malo ih zna što upravo znaèi. Ostajem zato ovdje pri protega. Mjesni govori, tako preslikani na prostor i vrijeme, razvrstavaju se po bliskosti svojih obilježja u dijalekte, dijalekti opet u narjeèja, narjeèja u jezike. No ne valja zaboraviti da dok ostajemo pri takvu gledanju i dija­ lekti i narjeèja i jezici, sve njih, skupa s mjesnim govorima, obuhvaæamo nazivom idiomi, nisu nego skupovi mjesnih govora razvrstanih po svo­ jim obilježjima u prostoru i vremenu. Od raznolikosti mjesnih govora, raznolikosti preslikane na prostor i vrijeme, treba razlikovati one oblike govora koji služe kada se korakne izvan okvira svoje temeljne zajednice i izvan kruga onih s kojima se, svi­ ma, neposredno saobraæa. Karakteristièna je takva situacija na sajmu ili pri kupovanju u duæanu u obližnjem trgovištu. Takvi ustaljeni, ali ne sasvim ujednaèeni oblici jeZika, obojeni obilježjima dijalekta kojemu pripadaju mjesni govori kraja, zovu se interdijalekti. Interdijalekt se uèi življenjem i djelovanjem izvan domaæega kruga, ne ostajuæi samo uz baku. U životu se, putujuæi, susreæemo èešæe s interdijalektima nego s mjesnim govorima. Dijalek­ tolozi, istraživaèi mjesnih govora, mogu o tome mnogo pripovijedati. Od svega toga valja nadalje razlikovati jezik kakav je u knjigama. Po tome je i nazvan književnim jeZikom. Nekada se doista gotovo iskljuèi­ vo susretao u knjigama, ali se veæ i onda èuo i s oltara i s propovijedao­ nice. Tim se jezikom sporazumijeva na daleko, a i na blizu, ali samo u formalnim prigodama. Književni je jezik raZvijen i prilagoðen da se nji- Književni jezik razvijen i izgraðen do najvišega stupnja, potpuno i dni jezik razvijen je i prilagoðen da se njime piše i govori o svemu što se u dano vrijeme nameæe kao tema komunikacije u razvijenom svije­ tu. Za to su u takvu jeziku izgraðeni i odgovarajuæi funkcionalni stilovi. Standardni jezik je time pripravljen da služi za opæe sporazumijevanje u industrijskom društvu, za koje su i inaèe, ne samo u jeziku, karakte­ ristièni standardi. Tek sa standardnim jeZikom jezièna zajednica može na ravnoj nozi sudjelovati u nadetnièkoj, danas se rado kaže globalnoj, komunikaciji novoga vremena. Standardnim se jezikom ovladava valja­ nim školovanjem. Uz standardni jezik rabi se u razvijenim društvima i razgovorni jezik kao opušteniji i manje formalno dotjeran izraz. Taj razgovorni jezik može biti nacionalan, kakav je npr. Tako je u Talijana, Nijemaca i Hrvata. Razgovorni jezik vezan je u Hrvata uz jaèe gradske centre i rasprostire se na podruèju na kojem zraèi njihov utjecaj. Taj jezik nije potpuno ustaljen i ujednaèen, u njem je prisutan snažan utjecaj i standardnoga jezika i dijalektaine boje karak­ teristiène za regiju. U tim su odnosima omjeri promjenjljivi. U Hrvata se stvorilo, gledano u grubo, pet oblika razgovornog jezika: sjeverozapadni oko Zagreba, Varaždina i Karlovca, jugozapadni oko Rijeke i Pule, sjeve­ roistoèni oko Osijeka, Slavonskoga Broda i Požege, jugoistoèni oko Splita, Zadra, Šibenika i Dubrovnika, te napokon, moglo bi se po razmještaju reæi središnji, svakako bosanskohercegovaèki, oko Sarajeva, Tuzle, Biha­ æa i Mostara. Taj posljednji razgovorni jezik uvelike je stopljen s razgo­ vornim jeZikom muslimana Bošnjaka i Srba na istom prostoru. Tek je u razgovornom jeziku bosanskohercegovaèkih Hrvata jaèe prisutan utjecaj hrvatskoga standardnog jezika. Mjesni govori i interdijalekti smještaju se u seoskom životu, nestan­ dardizirani književni jezik u gradskom i u kulturnim centrima s jaèim školama, a standardni u veæim gradovima i odande se širi i na manje gra­ dove i ruralne sredine. Pogubno je za svako razumijevanje tu miješati kruške i jabuke. Ali nikada ne valja pri tome smetnuti s uma da je sve to jedna cjelina, u sebi višestruko razuðena, kojoj su sastavnice, odreðene nužnim razliko­ vanjima, jedne s drugima u živim i èesto upravo napetim meðuodnosima. Tek ta u sebi razuðena dinamièka cjelina jest hrvatski jezik. Bez uvida u nju i u meðuodnose njezinih sastavnica ne može se razumjeti što je on i ne može se onda ništa o tome prenositi drugima. U ovoj æe se knjizi, korak po korak, to tumaèiti i malo razraditi. Koliko je moguæe opušte­ no. Možda nam to ipak pomogne da razumijemo što je naš jezik i da to uspješnije nego do sada objašnjavamo drugima. Mjesni govori Hrvata Pristupamo sada hrvatskomu jeziku s gledišta sasvim èvrsto odreðenog. Promatrat æemo ga kao skup mjesnih govora, svih mjesnih govora kOji­ ma govore Hrvati. To je, dakako, samo jedno od gledišta s kOjih se jezik, pa tako i hrvatski, može promatrati. Ono je, meðutim, zbog tijeka kOjim je tekla povijest jezikoslovlja osobito važno. Zato se to gledište razmatra kao prvo. Po èem je pak ono tako važno, to æe saznati èitatelj koji ustraje i proèita ovo·poglavlje. Mjesni govori rezultat su neornetene, mirne jeziène mijene, bez pre­ moænih vanjskih utjecaja. Svaki se jezik nužno i neizbježno stalno poma­ lo mijenja. To svi znamo jer nam upravo to rado govore. Pogotovu kad živo žele da nam se jezik promijeni, da se uskladi s njihovim predodžba­ ma i ciljevima. Da postane onakav kako oni misle da treba da bude. Zato nam promjenu jezika prikazuju kao nešto dobro i poželjno. Rjeðe èuje­ mo temeljnu istinu da se jezik mijenja od nevolje jer stalno bez promje­ ne ponavljati isti vrlo složen obrazac ponašanja prelazi ljudske snage. To nismo u stanju. Koliko god nastojali da nas uvijek svi s kojima govorimo dobro razumiju, opet se, neopazice i nehotice, stalno potkradaju sitne, jedva zamjetne promjene. Neke se od tih promjena onda nameæu jeziè­ noj zajednici, prihvaæa ih cijela, pa tako od osobnih odstupanja postaju novi oblik zajednièkoga ustaljenog jezika. Tako se jezik, i kad ga ostavlja­ ju sasvim na miru, sam od sebe i sam u sebi stalno nešto mijenja. To za jezik, za njegovu funkciju pouzdanoga sporazumijevanja nije povoljno. Za najbolje i najneometenije opæe sporazumijevanje bilo bi najpovoljnije da svi ljudi na svijetu uvijek i svugdje govore potpuno jednako. No to je nemoguæe jer, kako smo veæ rekli, prelazi ljudske snage. Svi jezici se sto­ ga neizbježno mijenjaju, makar i sasvim neznatno i na kraæi rok posve neprimjetno. To je kao što iz dana u dan neopazice starimo. Neizbježno je, kako god za nas nije dobro. Samo u skupini govornika koji su u zbiljski stalnom jeziènom dodi­ ru, koji doista stalno razgovaraju svi sa svima, mogu te neizbježne jeziè­ ne mijene teæi za sve jednako. Tamo gdje takvog najužeg dodira nema, nužno poteknu raznoliko. Bila bi prevelika sluèajnost da u svim zajed­ nicama najuže i. Bilo bi to kao da sve vode poteknu uzbrdo. Stoga se potpuno jednolik jezik spontano može naæi samo svijetom, kako god domaæi bili, veæ su manje pouzdani. Uvijek se i u svemu sasvim sigurno zna koji im govor pripada, a koji ne. Pogreške se odmah uoèuju i sa svima. Zato su samo mjesni govori potpuno èvrsto ustaljeni, koliko je to uopæe moguæe. O njima se kaže da su organski jer su nastali spon­ bez oklijevanja penaliziraju. U jednoj sam tanom i najmanje ometanom jeziènom mijenom. U Gornjoj Drenovi, selu u Moravèu kod Q njima se kaže i da su konkretni jer se za svaki jezièni element toèno zna pripada li danom Sv. Ivana Zeline, našao sam se u autu znanca pred njegovom djedovskom mjesnom govoru ili mu ne pripada. Sve je te pojmove odredio i izvrsno kuæom. On je tamo manevrirao i porjeèkao se s domaæim mladiæima razradio Dalibor Brozoviæ. Pozvao se na to da je došao doma, da je na svo­ Do mjesnih govora stranac ne dopire lako. S takvim odmah progovore interdija­ jem. Roðen i odrastao u lektom, ako veæ ne i nekom približnom verzijom standardnoga jeZika. O tome živo svjedoèe dvije zgode o kojima su mi pripOVijedali teren­ Zagrebu, govorio je izrazito kajkavskim narjeèjem, ali gradskim razgo­ ski istraživaèi mjesnih govora. Tako je profesor sarajevskoga sveuèilišta, vornim jezikom dijalektaino jako obojenim, a ne mjesnim govorom Gor­ Crnogorac, negdje u Bosni istraživao govor Hrvata u jednom naselju za nje Drenove. I kad se onako nenadano u ranom mraku porjeèkao, bio je zbog toga odmah iskljuèen. Osporeno mu je da je došao doma. Naèelno koje je bio èuo da mu mjesni govor jako odudara od novoštokavskoga. On je uz Došao je tamo u kuæu, bio lijepo primljen, razgovarao i pozorno slušao, mjesni govor jedini konkretan. Ali to je tako samo u teoriji. U životu tu ali nikako da èuje nešto što bi ikako odudaralo od bosanskoga razgovor­ vlada daleko veæa tolerancija. Èak i u onim jeziènim zajednicama u ko­ noga jezika obojenog iskljuèivo novoštokavskim dijalektainim obilježji­ ma. Veæ je pomišljao da je možda uzalud došao. Ali odjednom je na vatri jima se, kao u tradicionalnoj engleskoj, i mala odstupanja od standarda, prekipjelo mlijeko. Drugu mi je zgodu ispripovijedao vrlo zaslužan istraživaè podravske koji nigdje nije bio kodificiran, nego se uèio uporabom u internatima i na elitnim sveuèilištima kao što su Oxford i Cambridge, smjesta povlaèi za sobom iskljUÈivanje iz uskoga kruga višega društva, - èak i u takvim jeziènim zajednicama to penaliZiranje nije tako strogo kao kada se radi o organskim mjesnim govorima. Mjesni govor, i jedino mjesni govor, oblik je koji je po svim mijenama kajkavštine. Sjedio je u kuhinji i razgovarao. Htio je u vremenu dobio onaj prajezik koji se u tom mjesnom govoru nastavlja dobiti domaæina da spontano i sasvim opušteno izgovori rijeè zub. Ali od sve do naših dana. Kako su hrvatski govori slavenski, svaki je hrvatski njega, kajkavca, nije èuo ništa nego najobiènije zup. Na stol je iznesen i ponuðen neki kolaè. Bio je dosta tvrd. Domaæin ga je uzeo i u razgovoru mjesni govor konkretan današnji oblik praslavenskoga jezika, jedan od nepažljivo zagrizao bolnim zubom. Stresao se, tek što nije poskoèio od jezikoslovlje, usredotoèeno uvelike na prajezike, poklonilo toliku, izni­ bola i viknuo: zii. Inaèe pred strancem nije tako govorio. Dijalektolog mno veliku pozornost upravo mjesnim govorima. Odatle je razumljivo zašto je Mjesni govor, naime, na danom mjestu i u dano vrijeme konkretno i je tako ipak èuo što mu je trebalo. Terenski istraživaèi, dijalektolozi, razvijaju i uvježbavajU posebne po­ toèno predstavlja prajezik iz kojega je potekao. Jezik odreðen svojim po­ stupke kojima uspijevaju utvrditi kakav je kojem naselju organski mjesni stanjem skup je srodnih mjesnih govora. Nikoga dakle, kako je upravo govor. Važno je tu naæi bake roðene u tom naselju koje su malo ili nimalo reèeno, ne može zaèuditi što je jezikoslovlje, isprva potpuno zaokupljeno iz njega odlazile, a zubi su im toliko ušèuvani da im je pri govoru arti­ kulacija ostala razgovjetna. Od njih se onda, ako se umije stvoriti prava postanjem jezika, osobitu pozornost poklonilo mjesnim govorima. Tako je nastala i posebna jeZikoslovna disciplina, dijalektologija, koja se bavi JP 18 Rado s l a v K a t i è i æ H rvats k i jezi k 19 Mj e s n i govo r i H rvata zvila i posebne tehnike terenskoga istraživanja. Dosljedno razmišljanje tu je dovedeno do kraja. U je rijeèima JQnes utemeljio indoeuropsku lingvistiku. Tako orijentirano jezikoslovlje priznavalo je jedino organske mjesne go­ vore kao autentièan i prirodan jezik. Poredbeno je jezikoslovlje krenulo od književnih jezika, i to od kulturno oèima iskvareni, a književni jezici umjetne tvorevine. O njima je, starini unatoè, stajalo na raspolaganju obilje Ništa tu, doista, nije èudno, nego je naprotiv sve vrlo razumljivo. Ma­ stika najviše oslanja. Pri tome, dakako, s dobrim razlogom, više ili manje nje je razumljivo to kako lingvistika utemeljena na takvu gledanju nije svjesno uvijek traži tragove obilježja što su u njima ostavili mjesni govori. Kao pozitivne èi­ Tek kada se shvati i usvijesti ta proturjeènost ishodišne pozicije ge­ zasnuje teoriju valjanu u oèima pozitivista. Na književne se jezike sve do danas genetska poredbena lingvi­ njenice na kOjima se može graditi valjana obradba pojedinog jezika pri­ netski poredbenoga jezikoslovlja, može se izaæi na kraj sa zakljuècima i znaju se samo obilježja mjesnih govora, a mjesni govori vrlo su teško do­ razvrstavanjima utemeljenima na njem. Hoteæi književne jezike iskljuèi­ stupni ili, velikim dijelom praktièki i sasvim nedostupni. U teoriji takva ti iz jezikoslovnoga krugozora, pozitivistièka genetska lingvistika stalno lingvistika od sebe zahtijeva nemoguæe! Koliko su mjesni govori bar do­ ih uvodi u nj i potvrðuje njihovu važnost. To i nije moguæe drukèije, pa nekle istraženi, ona može stati na razinu svojih teoretskih zahtjeva. Ali u odatle nema prigovora, tek treba toga biti svjestan. Za razumijevanje pak veæini sluèajeva, gdje o mjesnim govorima znamo premalo ili èak ništa, hrvatskoga jezika to što te svijesti nije bilo predstavljalo je kobnu zapreku. Ti su bar uvijek pristupaèni: oni se pouèavaju u nasta­ ti. Za to je potrebno ukljuèiti i druga gledišta, a pozitivistièka lingvistika, vi, za njih postoje priruènici. A do jezika starijih razdoblja i nema dru­ njezina škola prozvana mladogramatièari upravo to dosljedno iskljuèuje. Genetska poredbena lin­ No mjesni govori, organski izrasli iz svojega prajezika, doista su u vrlo gvitika tada u interdijalektima i književnim jezicima nalazi i prepoznaje bitnom smislu temeljni, tu mladogramatièari imaju pravo, pa zato najpr­ obilježja mjesnih govora i na tom materijalu gradi svoj model genetskoga vo treba razmotriti kako s time stoji u Hrvata. Drugoga pristupa dijalektologiji i jeziènoj povijesti starijih razdoblja niti ima niti može biti. Temelj genetskoj po­ redbenoj lingvistici prezreni su književni jezici, po samoj svojoj naravi l Te su rijeèi, napisane i objavljene engleski, ovdje su donesene u hrvatskom prijevodu Mislava Ježiæa, Amarusataka Amarukina stotina, Stotina prizora ljuvenih, Naklada Ar­ Tresor, Zagreb, 201 1. Ljudi u njima stalno svi meðu sobom jezièno komuni­ ciraju. Samo oni to mogu jer žive na istom vrlo ogranièenom prostoru i stoga su u stalnom dodiru. Kako protjeèe vrijeme, jezik ne može, kako je èistoæi pradavnine, o dubokim korijenima izvornoga podrijetla. Neki veæ reèeno, ostati nepromijenjen jer èovjek, koliko god težio za tim, nije onda radije kažu protojezik. Ali to je mnogo manje skladno, a prajezik ne u stanju uvijek jednako ponavljati isti vrlo kompliciran obrazac ponaša­ nja. Uvijek æe se nešto promijeniti i neke od tih promjena prevladavaju u znaèi ništa praiskonsko i osobito, nego samo jezik koji je bio prije nego svi oni koji su iz njega postali pa su zato genetski srodni, njegovi jezici svoj zajednici, postaju tako promijenjeni jezik. To se zove jezièna mijena. Ta pak jezièna mijena može biti posve jednaka samo u zajednici u kojoj potomci. Ispravno shvaæen pojam prajezik sadržan je veæ u samoj pret­ postavci o genetskoj srodnosti idioma, bili to jezici, narjeèja, dijalekti ili svi sa svima neprekidno komuniciraju. Može stoga biti jednaka samo u mjesni govori. U nevezanom govoru na tu se hijerarhiju idioma obièno ne osvræu. Govore kao da su narjeèje, dijalekt i govor sinonimi. Pri sva­ naselju, u zajednici na jednom mjestu. Kako teèe jezièna mijena, nastaju dakle prepoznatljivo razlièiti mjesni govori. Napor potreban da se ona usvoji i primjenjuje nije velik, a stvari od toga postaju mnogo jasnije meðu susjednima, neznatne su. Na taj naèin jezik organski postoji. To su pozitivistima, mladogramatièarima, i jedini pozitivni podatci o jeziku. Jezik je tako na svojem podruèju, jezikoslovci tu govore o arealu, kontinuum usko srodnih mjesnih govora. Oni se jedan od drugoga tek i izbjegavaju se nepotrebni nesporazumi i zavrzlame. Jezik Hrvata, kakav je danas, sastoji se od tri narjeèja: èakavskoga, kaj­ neznatno razlikuju, najmanje oni koji su jedni drugima najbliži susjedi. Tako rasporeðene mjesne govore jezikoslovci zovu dijalekatski kontinu­ kavskog i štokavskoga, nazvanih tako po upitnim zamjenicama èa, kaj i što. Èakavci su, bar u grubo, oni koji pitaju èa, kajkavcvi oni kOji pitaju um. Može se reæi da je dijalekatski kontinuum prirodno stanje jezika. To, meðutim, ne znaèi da se na nj nailazi baš èesto. Vanjske prilike ga opet i opet remete i ne dopuštaju da ostane netaknut. Tek tamo gdje ipak nai­ kaj, a štokavci oni koji pitaju što. Nazvani su tako po onome što je u nji­ hovu govoru drugima najnapadnije. Gleda li se podrobnije, ima tu znat­ lazimo na nj, razabiremo da je jezik tu trajao neometeno. Izvanjski utje­ nih iznimaka, a pravi i pouzdani kriteriji za pripadnost tim narjeèjima caji i zahvati nisu ostavili traga, ili tek neznatnoga. Govori kOjima govore Hrvati razudili su se tako u tri narjeèja: èakav­ No tijek jeziène komunikacije, odreðen i prostorno usmjeren gospo­ darskim razmjenama, crkvenom organizacijom i hodoèastilištima, pa i sko, kajkavsko i štokavsko. U jednom se, kako je upravo reèeno, pita èa, u drugom kaj, a u treæem što. Ta narjeèja nisu svako za sebe. Svako za sebe prometnim moguænostima uvjetovanim konfiguracijom zemljišta, nužno dovodi do toga da se stvaraju skupine mjesnih govora koji ostaju blisko mogla bi to biti i tri najuže srodna južnoslavenska jezika. Razlike meðu srodni jedni drugima, a jaèe se udaljuju od drugih takvih skupina i go­ njima, kako god su male, nisu opet niti beznaèajne. Èakavski, kajkavski vora koji ih tvore. Takve skupine s vremenom se jasnije oblikuju i dobi­ i štokavski postoje samo u odnosu jednoga s drugim i u dodiru jednoga vaju svaka svoju fizionomiju. To je što jezikoslovci nazivaju dijalektima. Po tome to troje jest hrvatski jezik. Njegova arhetipska slika A skupinu dijalekata podudarnih obilježja koja stoji naprama drugim takvim skupinama zovu narjeèjima. Hijerarhija je tu vrlo jasna. Dijalekt je sporazumijevanje na sajmu u Fužinama u Gorskom Kotaru. Kroz to mjesto teèe rijeka Lièanka. S njezine desne strane, prema jugu i zapadu, je skupina mjesnih govora, narjeèje je skupina dijalekata. Tomu još treba u mjestu se govori èakavski, s lijeve, prema sjeveru i istoku, kajkavski, a u Lièu, naselju u obližnjem polju, govori se štokavski. Na sajmu u Fužina­ dodati: jezik je skupina narjeèja. Sve to dakako razvrstano prema razli­ èitim obilježjima koja sva svjedoèe o postanju iz istoga prvotnog jezika, prajezika. Ako se želi apstrahirati od hijerarhijskog statusa, može se i za ma susreæu se tako i èakavci i kajkavci i štokavci i, naravno, razgovaraju, trže, sporazumijevaju se, ostajuæi pri tome èakavci, kajkavci i štokavci. To nazivlje, tako do­ Važno je tu držati na pameti i to da kod tih upitnih zamjenica ne vri­ sljedno razraðeno i precizno izbaždareno, dugujemo Daliboru Brozoviæu. Nisll svi koji pitaju kaj kajkavci, niti svi koji pitaju što što- L 22 R a d o s l av Kat i è i æ H rv a t s k i j e z i k kavci. I U slovenskim govorima pita s e kaj. Ipak to nisu kajkavci: nemaju bliskoga dodira sa èakavcima, a niti sa štokavcima. Isto tako Makedon­ ci i Bugari pitaju što, a opet nisu štokavci, nemaju bliskog dodira sa èa­ kavcima, a niti s kajkavcima. Pa i Srbi zapravo nisu štokavci jer ni u njih nema nikojega oblika prisnijega dodira niti s kajkavskim niti sa èakav­ skim. Za razliku od Hrvata štokavaca, koliko god im slièno govorili, oni stoje izvan toga odnosa. Srbi nisu štokavci, kako god pitaju što, jer se ne Mj e s n i govori H rvata 23 nako: biti. Oni svi nasuprot lijevi èuvaju staro desni, i nisu ga kao ostali slavenski jezici zamijenili s pravi. No genetski status južnoslavenskoga u odnosu na praslavenski predstavlja pitanje na koje jezikoslovci teško nalaze uvjerljiv i konaèan odgovor. Prevladavalo je mišljenje po kojem se još prije dolaska na jug, u zakarpatskoj pradomovini, južnoslaven­ ski oblikovao kao dijalekt unutar praslavenskog i da je takav, veæ obli­ kovan, pri seobi donesen na jug od Dunava sve do južnih mora. To se može pitati èa ili kaj, a govoriti srpski. Kad se za Srbe kaže da su štokavci, shvaæanje, meðutim, u svjetlu novijih istraživanja nije moglo održati. To sam vrlo zorno i neposredno doživio na skupu o kajkavskom nar­ jeèju koji je 1978. Na njem su sudjelovali i srpski kolege. Otvorio ga je kratkim govorom predsjednik Grga Novak, tada veæ duboko u godinama. Govorio je toplo i kao èakavac izrazio svoju radost što se kajkavskomu narjeèju sada posveæuje puna pozornost. To Danas znamo da se južnoslavenska cjelina sa svojim razlikovnim obi­ teritoriju Rimskoga Carstva. Upravo taj rimskodobni supstrat bitno je obilježje svih južnoslavenskih jezika. Južnoslavenski govori tvorili su dijalekatski kontinuum južno od Du­ nava, od istoènih Alpa do Crnoga mora, i do južnih mora, koliko su do­ pirali do njih i na njihove otoke, više na sjevernom i srednjem Jadranu nego na južnom, na Jonskom i na Egejskom moru. No prvobitni razmje­ ga je toliko ganulo da se star èovjek na trenutak borio sa suzama. Kraj štaj tih govora na južnim prostorima bio je drukèiji nego je danas. Uvijek æe prodirati do srži bitka:' Njima je sve to bilo neshvat­ ljivo. A meni je tada postalo bjelodano jasno da Srbi nisu štokavci, kako god veæi dio njihovih govora nedvojbeno pokazuje genetska obilježja istoènoštokavskih dijalekata. Oni tek pitaju što kao Makedonci, Bugari, Rusi, a kao i njima èa i kaj potpuno su im tuði i suvišni. A živ suodnos toga trojega bitna je odrednica hrvatskoga jezika. Hrvatski mjesni govori integralan su dio južnoslavenskoga jeziènog prostora. Taj je prvobitno poslije velike ekspanzije praslavenskoga jezika oko godine 600. Tek poslije ga je od njega prostorno odijelio pojas koji tvore, od zapada prema istoku, njemaèki, maðarski i rumunjski jezik. Svaki je od njih zauzeo svoje mjesto u tom pojasu pod drukèijim povijesnim okolnostima, ali su skupa prostorno trajno odvo­ jili južni slavenski jezièni prostor od sjevernoga. Južnoslavenski govori razmješteni su od istoènih Alpa sve do Cr­ noga mora, a sežu do Jadranskoga i Egejskog, na kojima su suèeljeni sa starosjedilaèkim albanskim i grèkim. Oni pokazuju neka obilježja koja ih sve odvajaju od sjevernih. Tako, primjera radi, svi iZjednaèuju praslavensko y i i, pa je u njima by ti ,postojati' i biti ,udarati' oboje jed- venski se u ranom srednjem vijeku govorilo u južnoj Albaniji i u Grèkoj, gdje su preživjeli slavensku poplavu i saèuvali životnost potrebnu za po­ vratak na staro zemljište. Danas se uspjelo uvjerljivo pokazati da su slavenski jezici, sasvim oèito genetski usko srodni, bili najmanje raznoliki i gotovo sasvim jednaki oko godine 600. To je dakle vrijeme slavenskoga prajezika. Svi su slavenski jezici njegovi jezici potomci. To vrijeme, prijelaz iz 6. Sve jasnije se razabire da praslaven­ ski jezik i nije nego južni baltièki, koji se razvio pored zapadnoga izu­ mrlog staroga pruskog i istoènog litavskoga i latvijskog , južno od njih na rubu šuma i stepe. No praslavenski je meðu baltièkim jezicima imao sasvim osobitu povijest jer je postao razgovorni jezik na prostoru avar­ ske vlasti kakva je uspostavljena na obje strane Dunava baš oko 600. Sto­ ga se praslavenski rasprostro vrlo jedinstven po velikim prostranstvima Europe. Okvir je tomu bilo avarsko vladanje, avarski kaganat. Kagan je, naime, naslov vrhovnoga vladara eurazijskih stepskih nomada, podruèje kojim takav vlada naziva se kaganat. Ranosrednjovjekovna vrela, i grèka na istoku i latinska na zapadu, uzimaju to kao samo sobom razumljivo. Gdje avarski konjanici uspostave svoju vlast, nastaje Sklavinija, mi bismo rekli Slavonija ili Slovinje, podruèje na kojem se sa slavenskim jezikom l! Sve to vrlo ujednaèeno na širokim prostranstvima. Daleko najvjerojatnije na praslavenskom, jer su taj jezik znali i Avarin i Germani, iako su sa svojima inaèe govorili drukèi­ je, a dakako znali su ga i starješine Slavena, najbrojniji u toj skupini, jer je bio njihov. Poraba se praslavenskoga širila dokle je sezala vlast avar­ skoga kagana, vrhovnoga kana nad njihovim kanovima, mi bismo rekli vrhovnoga kneza nad kneževima. Tako je praslavenski jezik uhvatio ko­ rijena i u dotada rimskoj Dalmaciji, pa i tamo gdje æe ona poslije postati zemlja Hrvata. Praslavenski nije, dakle, nego južni baltièki kOji su sasvim posebne povijesne okolnosti kao razgovorni jezik avarskoga kaganata izrazito iz­ dvojile od ostalih baltièkih jezika, pa nam se pokazuje kao posve samo­ stalna jezièna pojava, jasno razlièita od ostalog baltièkoga, koliko god njemu blisko srodna, proširena na golemom europskom prostranstvu, a niz današnjih slavenskih jezika njegovi su potomci. Isto tako je latinski iskonski tek jedan od italskih jezika, ali su ga sasvim posebne povijesne okolnosti kao jezik grada Rima i ekumenskoga Rimskog Carstva izrazito izdvojile od ostalih italskih jezika i proširile ga na velikom prostranstvu. Tako je latinski u puèkoj porabi postao i praromanski i niz važnih europ­ skih jezika njegovi su potomci. I engleski je jezik potekao od zapadnih germanskih, upravo doljnjonjemaèkih govora koje su Angli i Sasi doni­ jeli sa sobom u Britaniju, naselivši se na otoku i pokorivši tamošnje sta­ rosjedioce, romanizirane i neromanizirane keltske Britance. No sasvim posebna povijest izdvojila je te doljnjonjemaèke govore iz njihove zapad­ nogermanske okoline i uèinila da nam se pokazujU kao poseban jezik, osobito znatan i važan, raširen na golemom prostranstvu kugle zemaljske. Praslavenski je na svojem velikom arealu bio vrlo ujednaèen. Razlike su meðu njegovim mjesnim govorima isprva bile sasvim neznatne. To dakako nije moglo dugo potrajati. Èim se urušila dinamika širokopo­ teznoga kretanja i komunikacije u avarskome kaganatu, poèeli su se od zlikovati dugo bili vrlo bliski jedni drugima, a bliski su ostali do danas. Kako nema podataka kOji bi izravno svje­ doèili o tome, ne može tu biti niti potpune sigurnosti. Ipak su upornim traženjem iznaðeni kriteriji koji omoguæuju vrlo uvjerljivo zakljuèiva­ nje. Prema rezultatima najnovijih istraživanja može se u dalekosežnom suglasju istraživaèa taj proces zacrtati onako kako ga je prikazao Ranko Matasoviæ u. Njemu se ovaj pisac u tome bez zadrške pridružuje. U praslavenskom se dijalekatskom kontinuumu, svemu prešaranom crtama do kojih su se iz raznih žarišta i u raznim smjerovima širile po­ jedinaène jeziène promjene, izdvojila na istoku i jugu cjelina vrlo jasnih jeziènih obrisa. Ono što je preostalo, u sebi dosta neujednaèeno i razroko, razvilo se u zapadnoslavenske jeziène skupine i zapadnoslavenske jezike kako ih poznajemo danas. To su takozvana lehitska skupina i u njoj polj­ ski, kašupski, pomoranski slovinski i polapski, lužièka skupina i u njoj gornji i doljnji lužièki srpski jezik, te èehoslovaèka skupina i u njoj èeški i slovaèki jezik. Nema dosljedno provedenih glasovnih promjena koje bi zapadnoslavenskoj skupini davale zajednièku fizionomiju jasnih obri­ sa. Tek uvjetno se stoga može govoriti o zapadnoslavenskom prajeziku. Skupine koje su nastale na istoku i na jugu bile su mnogo cjelovitije. Od toga prajezika nižega reda postali su istoènoslavenski jezici, ruski, bjeloruski, ukrajinski, svi iz jednoga istoènoslavenskog prajezika, nadalje istoèni južnoslavenski prajezik i iz njega bugarski i makedonski govori, te napokon zapadni južnoslavenski prajezik i iz njega govori Slovenaca, Hrvata, muslimana Bošnjaka, Crnogoraca i Srba. Taj zapadni južnosla­ venski prajezik genetski je neposredno nadreðen hrvatskomu jeziku. Ali ne samo njemu. Povijesni okvir zapadnomu južnoslavenskom prajeziku franaèko je vrhovništvo nad južnim Slavenima uspostavljeno u bivšim provincijama Panoniji i Dalmaciji nakon rušenja avarskoga kaganata i misija franaèke crkve koja je veæi dio njih iz poganstva sustavno privela rimskomu kršæanstvu. Treba sad pobliže razmotriti kako tu stvari stoje. Jezièna diferencija­ cija na tom prostoru bila je vrlo mala. Najizrazitija je isprva bila po tome 26 R a d o s l av Katièiæ H rvat s k i j e z i k kako se tvorilo buduæe vrijeme. Na sjeverozapadu je za to služio kao i u Mjes n i govori H rvata 27 istarski, te napokon lastovski jekavski. Tomu narjeèju pripada i glavni­ drugih Slavena prezent svršenih glagola ili oblik složen od budem i infi­ na hrvatskih govora u austrijskome Gradišæu i u susjednim predjelima Tako je do danas u slovenskom jeziku i u kajkavskome narjeèju hrvat­ Kajkavsko narjeèje takoðer ima više dijalekata: zagorsko-meðimurski nitiva ili glagolskoga priloga prošlog na -l: Budem viditi ili bu de m videl. U preostalom dijelu zapadnog južnoslavenskoga futur se tvori od dijalekt, križevaèko-podravski, prigorski, turopoljsko-posavski i goranski. Tako je danas u svim drugim K tomu još dolaze pokajkavijeni govori èakavskih doseljenika, izbjeglica razliku zapadni južnoslavenski tvorio je cjelovit dijalekatski kontinuum tragovi njihova èakavskoga podrijetla. Uz tu znatniju s vrlo malim razlièitostima, uglavnom glasovnim. Kada se onda na podruèju franaèkoga vrhovništva i crkvene misije jasno i duboko zacrtala granica Njemaèkoga Carstva i njegovih istoènih marka, pograniènih grofovija, ustanovila se je granica koja uz neke pro­ mjene i danas dijeli Hrvatsku od Slovenije. Unutar te granice došlo je do jeziènih promjena koje su odredile slovenski jezik. Nastale su tako razlike meðu najbliže srodnim govorima, razlike prvenstveno u naglasku, tanke kao pauèina, ali ipak dojmljivo zamjetljive i èvrsto u uhu svima koji žive na pred Turcima, kojima se i u posve kajkavskom okružju još poznaju jasni Stjepan Ivšiæ je 1936. Bilo se sklono mi­ sliti da je proizašlo iz njhova uzajamnog prožimanja. Na oba ta narjeèja, èakavsko i kajkavsko, nastavljalo se prema isto­ ku zapadnoštokavsko narjeèje, koje se govorilo u veæem dijelu današnje Slavonije, u Bosni sve negdje do razvoða izmeðu rijeka Bosne i Drine, prostoru gdje se susreæe oboje. Tako je naprama oko, kako je bilo i ostalo a u Hercegovini do poteza uz lijevu obalu Neretve s uskim izbojkom uz naprama srce slovensko srce, naprama brat, brata slovensko brat, brata, kajkavskomu, bio je narjeèje ravnopravno drugim narjeèjima u zapad­ su u uhu. Kako to obièno biva kad se radi o dijalekatskom kontinuumu, nj tako i gledati. Taj zapadni štokavski, blizak i èakavskomu i i naprama krava slovensko krava. Kako god sitne te razlike bile, svima nome južnoslavenskom dijalekatskome kontinuumu i povijesno valja na granice tih promjena nisu sasvim oštre, ali u cjelini one vrlo razgovjetno izdvajaju slovenski jezik od ostaloga zapadnog južnoslavenskoga. Taj ostali, veæi dio toga jeziènog podruèja, dio koji je ostao izvan Nje­ maèkoga Carstva razvijao se manje kompaktno i pokazivao manje oš­ tro individualiziranu fizionomiju. Razvoj je isprva tekao cjelovito, iste su promjene zahvaæale cijeli taj jezièni prostor. Tu se zadržao karakter dijalekatskoga kontinuuma, ali su se na njem sve jasnije ocrtavali obrisi narjeèja. To je negdje od samoga kraja 12. Povijesni okvir tomu bila je velika i sve veæa feudalna razdrobljenost. Nastalo je tako di­ jalekatsko šarenilo i veæe od onoga što ga mi danas poznajemo. Na zapadu se stvorilo èakavsko narjeèje, na sjeverozapadu kajkavsko, svako sa svojim dijalektima. Njihova su podruèja sezala dalje na istok nego što sežu danas. Èakavsko narjeèje ima dijalekte: sjevernoèakavski ekavski i uza nj vrlo samosvojan istarski buzetski, srednjoèakavski ikav­ sko-ekavski s izbojcima do duboko u kopneno zaleðe, sve do okolice Karlovca i Žumberka, južnoèakavski ikavski i njemu blizak jugozapadni Na to zapadno štokavsko narjeèje teritorijalno se prema istoku na­ dovezivalo istoèno štokavsko. I ono je jedinica potpuno ravnopravnoga statusa kao i narjeèja što su ovdje veæ nabrojena. Tu treba posebno na­ glasiti da su zapadni i istoèni štokavski u toj podjeli, koju je na temelju dugotrajnoga i mukotrpnog istraživanja uspostavio Dalibor Brozoviæ, svaki za se jedinica ravnopravna èakavskomu i kajkavskomu narjeèju. Istoèni štokavski prostirao se zapadnom i srednjom Srbijom, Baèkom i Banatom, koliko se u srednjem vijeku tamo govorilo slavenski, pa današ­ njim Sandžakom, Crnom Gorom i istoènom Hercegovinom. Brozoviæevu istraživanju i rasuðivanju dugujemo što s tolikim pouzdanjem možemo govoriti o tim pojavama. U znanosti, po samoj njezinoj naravi, ne može biti izreèena posljednja rijeè, ali poslije Brozoviæevih rezultata i sinteza koje je slijedeæi ga objaviO Josip Lisac nema razloga oèekivati da bi slika, koja se njima pojavila, mogla u nekoj doglednoj buduænosti zahtijevati promjene u svojim bitnim crtama. Dalje na jugoistok, u velikom luku od Kladova na Dunavu i Negoti­ na na Timoku do Prizrena i Ðakovice u porjeèju Bijeloga Drima na jugu 28 Radoslav Katièiæ H rvat s k i j e z i k Kosova, proteže s e areal torlaèkoga narjeèja, koje n a drugu stranu svUg­ dje granièi s istoènim južnoslavenskim govorima: bugarskim i makedon­ r l r Mjes n i govori H rvata 29 ocrtao se tako dosta jasno jezik hrvatskoga naroda odreðen i genetièki kao skup èakavskoga, kajkavskog i zapadnoga štokavskog narjeèja, mje­ snih govora u hrvatskim zemljama povezanih u dijalekatski kontinuum, skim. Prvotno su u ranome srednjem vijeku taj pojas nastavali pretežno u hrvatski jezik dakle meðu zapadnim južnoslavenskima. Do toga ipak govornici starosjedilaèkih jezika: rumunjskoga vlaškog i albanskoga nije došlo. Jedno zato što su u hrvatski narod urasli, doduše u manjem broju, i govornici istoènog štokavskoga, tako u Srijemu i istoènoj Herce­ arbanaškog i tako prostorno razdvajali zapadne južnoslavenske govo­ re od istoènih. Poslije je i tu prevladao južnoslavenski, ali je ostao jako govini oko Stoca na rijeci Bregavi i Ravnog na Popovu polju, a poslije je obilježen tim starosjedilaèkim supstratom. No važnije je to što je u razdoblju velikih seoba za turskih ratova u ukljuèeno u takozvani balkanski jezièni savez, kojemu pripadaju ma­ 16. I u tome se oèituje Srba, dopro daleko na zapad, s krajnjim izbojcima do Gorskog kotara i utjecaj starosjedilaèkog supstrata. Granica izmeðu zapadnoga i istoènoga Kalnika, razbio i potisnuo cjelovit teritorij zapadnoga štokavskoga i u ve­ južnoslavenskoga nije na tom dijalektainom podruèju povuèena nimalo likoj ga mjeri preslojio i preoblikovao, tako da danas imamo samo jedno oštro, nego su crte razgranièenja meðu pojedinim obilježjima razmje­ štokavsko narjeèje, vrlo razvedeno i raznoliko, ali ipak samo jedno, i to štene u širokom pojasu s obje strane srpsko-bugarske državne granice. Srpski jezikoslovci radije govore o prizrensko-timoèkom dija­ pa do Drine, a otkrio ga je i istražio Dalibor Brozoviæ. Oni torlaèki pribrajaju štokavskomu narjeèju kao i sve ostale srpske štokavskoga razabiru se u velikom dijelu ikavskih govora Hrvata i mu­ govore. Razlike po postanju izmeðu štokavskoga i torlaèkoga doista nisu slimana Bošnjaka, više u Bosni nego u Hercegovini. No nema sumnje da mnoge, ali su duboko povuèene. Tu se èak radi o nešto drukèijem prasla­ je štokavski danas još samo jedno narjeèje, kako god struèno potkova­ venskom. Zbog tih starih i dubokih razlika, kako mi je govorio Dalibor Bro­ ni istraživaè jasno razabire da su nekada nedvojbeno bila dva: zapadno i zoviæ, treba toriaèki nedvojbeno uzimati kao posebno narjeèje zapadnog istoèno. No od zapadnoga ostali su još samo tragovi i krhotine. To pak što je ono sve obuhvaæeno balkanskim jeziènim Štokavsko narjeèje, koliko njime govore Hrvati, ima takoðer više di­ savezom nije tako stara pojava i stoga, premda najviše upada u oèi, pri tom jalekata. Tu su inovativni novo štokavski dijalekti, ikavski kakav se go­ razvrstavanju ne igra nikakvu ulogu. Starinski toriaèki koji nije ukljuèen vori u Hercegovini zapadno od Neretve i na širokim potezima zagorske u balkanski jezièni savez oèuvali su nam Hrvati Krašovani u rumunjskom Dalmacije, Like, velebitskoga Podgorja i u pojedinim mjestima Gorskog dijelu Banata. Taj je govor stoga jeZikoslovcima osobito zanimljiv. Time što izdvajanje slovenskoga jezika nije obuhvatilo èakavski, kaj­ To je nastavak istoènoga štokavskog, isto kao novoštokavski ijekavski, kavski, zaspadnoštokavski, istoènoštokavski i toriaèki, ta su narjeèja dobila kojim govore Hrvati u istoènoj Hercegovini, te u novije doba u dubro­ slièniju fizionomiju, pa se u tom smislu kao neka cjelina i suprotstavljaju vaèkom kraju i na više mjesta u bivšoj Vojnoj krajini. U tim je dijalek­ slovenskomu. Od toga, meðutim, nisu postala genetski nimalo srodnija tima stari naglasak pomaknut za jedan slog prema poèetku rijeèi i to je nego su bila. Njihovu genetsku srodnost odreðuje i dalje samo zapadno­ pomicanje ostalo oznaèeno uzlaznom intonacijom uz tako pomaknuti južnoslavenski prajezik, kojega su ta narjerèja svako za sebe potomci isto naglasak. Tako od žena postaje žena, od glava postaje glava. To novošto­ kao što je to i slovenski jezik, pa mu ona svako za se genetski stoje uz bok. Staro zapadnoštokavsko toj cjelini pošto se unutar granica Njemaèkoga Carstva iz nje izdvojio narjeèje velikim je dijelom znatno preslojeno istoènim novoštokavskim. Ta je predodžba vrlo daleko od onoga što se ga prvotno zapadnoga štokavskog podrijetla. Tu æe se mjesto klišta reæi je zbilja dogaðalo. Dakako, ne kad govore strancu namjer­ No tu kao da smo veæ napustili gledište odabrano za ovo poglavlje, a niku. Takvi ostatci zapadne štokavske pripadnosti nalaze se u ikavskim njega se u prvom pristupu valja držati dosljedno do šturosti. Zato ostajemo govorima Hrvata i muslimana Bošnjaka od Duvna i Kupresa, pa do Kla­ pri razvedenoj slici mjesnih govora, po svojim dijalektima razvrstanih u duše i Cazina. Jaèe su izražene zapadnoštokavske osobine u slavonskom narjeèja, što svi potjeèu od zapadnoga južnoslavenskog prajezika, preko dijalektu, posavskome i podravskom, koji je ikavski, ekavski, ikavsko­ njega pak od praslavenskoga, a ostali su takvi pošto se iz te cjeline izdvo­ -jekavski i ikavsko-ekavski, a naglasak mu je vrlo starinski, te u istoèno­ jio slovenski jezik. U toj slici, to treba reæi jasno i glasno, nema skupine bosanskome, koji je jekavski i odstupa od novoštokavske akcentuacije. Ne može se, naime, posta­ Takvo stanje dolazi još više do izražaja time što na podruèjima gdje su viti skup jeziènih mijena, glasovnih i drugih, kojima bi se od zapadnog bolje oèuvani ostatci zapadnoga štokavskoga u spontano oblikovanim in­ južnoslavenskoga dobivali svi hrvatski mjesni govori i samo oni. Kako terdijalektima potpuno prevladavaju obilježja istoènoga štokavskog. Usput­ god to postavljali, uvijek æe se obuhvatiti i neki govori koji nisu hrvatski, nom putniku prolazniku nije lako èuti ostatke zapadnoga štokavskoga. I ili pak neki hrvatski govori ne æe biti obuhvaæeni. Stjepan Ivšiæ je shvatio o èem se radi tek kad je jednom slušao koèijaša koji Štokavsko narjeèje, koje je danas sve ipak samo jedna narjeèna cjeli­ ga je u fijakeru vozio iz Strizivojne u Ðakovo. Dotle je mislio da u cijeloj na, kako je ona god u sebi duboko razuðena, nazvano je štokavskim iz Slavoniji govore novi istoènoštokavski kao u njegovoj rodnoj Orahovici. To je otvorilo sasvim nove vidike i potpuno oborilo Oni stoga i nisu štokavci u pravom smislu toga naziva, ali im govori nose dotle raširenu predodžbu o velikom i kompaktnom, u sebi jedinstvenom, obiljeŽja narjeèja koje se uobièajilo tako nazivati. Tako smo školovani, štokavskom narjeènom bloku. Ta predodžba pripada uostalom ideologiji duboko je to sjelo. Uobièajilo se toliko da to nije nimalo lako ispravljati, koja je pratila i podupirala hrvatsku jeziènu standardizaciju. Svagdje su se u krugu pojaèane jeziène komunikacije, oko sajmova i Zbog toga što nema genetski odreðene skupine zapadnih južnosla­ trgovišta, stvorili interdijalekti s obiljeŽjima okolnih mjesnih govora. Koja venskih mjesnih govora koja bi se mogla nazvati hrvatskim jezikom uèili su obilježja pri tome izabrana da budu opæenitija i služe u širem krugu i su nas i neki još uvijek uèe da hrvatskoga jezika nema, da postoji samo zašto, to još nikako nije valjano istraženo. Upravo to pak odreðuje našu jedan širi, koji oni najradije zovu srpskohrvatskim. U zadnje se vrijeme sliku hrvatskih narjeèja jer se interdijalekti èuju èešæe i lakše nego ono èak opet pojaèao pritisak na nas u tom smislu. Niti taj zamišljeni srpskohrvatski ne da se ge­ pozicije za dijalekatsku stilizaciju književnih jezika, a na najvišem stupnju netski odrediti. Nema srednjojužnoslavenskog, kako se sada rado govo­ toga razvoja i samoga standardnoga jeZika. Time mu se temelji polažu ri, prajezika, nego samo zapadnojužnoslavenski, od potomaka kojeg se veæ mnogo prije nego je poèelo svjesno normiranje i sama standardizaci­ vlastitom mijenom odvojio slovenski jezik. Povijesni okviri toga jeziè­ ja, kako se po vrelima utvrðuje da je tekla. To da nam je standardni jezik nog zbivanja jasno se razabiru: franaèka dominacija i zraèenje franaèkog na sliku i priliku novoštokavskog ijekavskog dijalekta, predodreðeno je utjecaja na velikom dijelu južnoslavenskoga jeziènog areala i konaèno izborom dijalekatskih obilježja u interdijalektima na štokavskim prosto­ povlaèenje stabilne istoène granice Njemaèkoga Carstva. U prostoru ra­ rima, a svi Hrvati koji nisu štokavci pjevaju štokavskije nego što govore. Pozitivistièko jezikoslovlje, mladograma­ tièarsko, uèilo je da je to jedino gledište koje se broji jer su samo mjesni govori pozitivni i autentièni jezièni podatci. Sve drugo ili je iskvareno ili Kao svi narodi slavenskoga jezika i Hrvati su dugo živjeli u bespismenoj umjetno i nije vrijedno ozbiljne jezikoslovne pozornosti. Kako god nam kulturi: do prijelaza iz 8. A istoèni Slaveni živjeli su tako do je to školovanjem duboko usaðeno, mi više ne možemo misliti tako. Tu druge polovice 10. Bespismenost valja strogo luèiti od nepisme­ su i druga gledišta, bitna da se razumije ono što doživljavamo kao hr­ nosti. Nepismen je onaj tko u zajednici koja se služi pismom i njeguje pi­ vatski jezik. Tim drugim gledištima posveæena su poglavlja koja slijede. Bespismena je pak kultura koja se ne služi pismom, u kojoj ono nije predviðeno, a život se na svim razi­ nama odvija Qez njega. Svi tekstovi koji su takvomu društvu važni pamte se, uèe napamet od rijeèi do rijeèi, zato i jesu veæinom složeni u vezanom govoru, u stihovima pjesnièkim jezikom, i predaju se od usta do usta, od naraštaja naraštaju. Nama, kojima je kultura veæ stoljeæima izrazito pi­ smena, to nije lako zamisliti, a osobito iznenaðuje koliko se dugo takva tekstovna predaja može držati. Tako su se tragovi praslavenskoga svetog obrednoga pjesništva u usmenoj književnosti svih naroda slavenskoga jezika oèuvali sve do našega vremena, a ulomci praslavenskih zakona ušli su u srednjovjekovne pisane zakonike mnogo mlaðega doba. Za kulturnu povijest europskoga prostora važno je što je na njem Avarski kaganat stvorio i održavao velik prostor bespismena života. U slici povijesti kakvu je mojem naraštaju posredovala škola Avari su nešto kao Huni, tek jedno stoljeæe mlaði. Doista, i oni su stepski jahaèi koji su nahrupili iz kopnenih prostranstava središnje Azije, i oni su okupili oko svoje još i vojske drugih naroda i kao moæna udarna sila teško potresli oslabjelo Rimsko Carstvo. I oni su veæim dijelom na njegovim razvali­ nama podigli svoje vladanje. Stvara se tako dojam kao da povijest Ava­ ra ponavlja sto godina stariju povijest Huna. Pri tome se obièno previ­ ða jedna bitna razlika. Brzo poslije njegove smrti hunsko se vladanje raspalo. A avarsko je vladanje trajalo na velikom prostranstvu od prve polovice 6. To je vrlo dugo razdoblje i Avarski je kaganat stvorio okvire življenja koji su udarili svoj peèat velikim europ­ skim prostranstvima, a time i samoj europskoj kulturnoj fizionomiji. O tome se, meðutim, obièno ne vodi raèuna. Nije zanimljivo onima koji u današnjoj Europi vode glavnu rijeè. Oni dobro mogu i bez toga. L 34 R a d o s l av Katièiæ H rvat s k i j e z i k Kultura Avarskoga kaganata bila je poganska i bespismena. Tako su živjeli i svi narodi koji su se našli u njegovu obuhvatu. Svi narodi sla­ Jezik p i s m enosti 35 Kada je zemlja Hrvata, zemlja hrvatske vlasti pod svojim ranim kne­ ževima, a najpoznatiji su nam Borna, V ladislav, Mislav i Trpimir, pod venskoga jezika proizašli su iz te poganske bespismenosti. Opismenili sam kraj 8. A to je bilo kasno, izmeðu 8. Kasnije od njih pokrstili su se i opismenili u Europi još samo Balti. To je razlog što je narodima slavenskih i baltièkih jezika usmena književnost toliko bogatija i vrjednija nego je europskim narodima pi­ smenim od starine. Stanje prvotne bespismenosti svih naroda slavenskoga jezika zapam­ æeno je i opisano. Bugarski monah Crnorizac Hrabar negdje na poèetku 10. Tu je po još živom sjeæanju u naznakama ocrtao stanje bepismenosti koje je u Slavena prethodilo pismenoj kulturi koju su dobili od svojih UÈitelja, so­ lunske braæe Konstantina IÆirila i Metodija u drugoj polovici 9. Taj traktat oèuvao nam se u mnogim mlaðim prijepisima. Najstariji je iz godine l348. Iz njega se ovdje donosi izvorni opis pretpismenoga stanja Slavena, prvo u izvorniku, a onda u prijevodu. Kako god je izvornik dosta dobro razumljiv, prijevod æe pažljivomu èitatelju pokazati da je precizno razumijevanje toga izvornika zahtjevnije nego se to na prvi pogled èini. Traktat O pismenima poèinje ovako: Prežde ubo Slavene ne imehQ knig'b, nQ èr'btami i rezami èbtehQ i gataahQ, pogani sQšte. A pokrstivši se, za nuždu su morali pisati slavenski govor rimskim i grèkim pismenima bez ustroja:' Osobito je tu znatno to što je istaknuto da su Slaveni od svojih UÈitelja dobili ne samo slova nego i ustroj njihove porabe za zapisivanje slaven­ skoga govora. Upravo taj ustroj udara temelje kulturi odnjegovane pi­ smenosti. On može biti i kaotièan, kakav je na primjer u engleskom, ali ako je samo èvrst i stalan, on je izvrstan. U njezi­ nu najbližem susjedstvu dalmatinski gradovi na jadranskoj obali i na otocima pred njom: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor, svaki sa svojim teritorijem, ali bez neposrednog prostornoga dodira jedan s drugim, živeæi pod izravnom vlasti cara u Carigradu, bizantskoga, a to æe reæi rimskoga, èuvali su u vrlo nepovoljnim prili­ kama kontinuitet antièkoga života, pa tako i crkvene organizacije i pi­ smenosti. Svime su time nedvojbeno utjecali na brojem nadmoæan svijet koji ih je okruživao, slavenski, bespismen i poganski, pa je to i ostavilo tragova u oskudnim povijesnim vrelima što ih imamo za to razdoblje, ali pismenost i organizirano pokrštenje nije u zemlju rodovske vlasti Hrvata došla odatle, nego tek s franaèkom misijom koja je došla od­ mah iza vojnih snaga što su pod kraj 8. Hrvatska rodovska vlast pod vladarima koji su se u njoj zaknežili predstavila se svijetu natpisima na svojim repre­ zentativnim zgradama, osobito crkvama. Najraniji pisani jezik kojim se Hrvati predstavljaju svijetu jest latinski. Zato se i može reæi da je la­ tinski materinski jezik hrvatske književnosti. To što se tada dogodilo i utemeljilo pismenost u Hrvata, latinski jezik na prvim njezinim poèetcima, osobito uvjerljivo dokumentira i zorno ilustrira natpis iz Rižinica na sjevernom rubu Solina ispod tvr­ doga Klisa. Tamo su naðeni temelji ranosrednjovjekovne samostanske crkve što je pripadala benediktincima koje je onamo doveo knez Tr­ pimir. Zapis o darovanju splitskomu nadbiskupu koje je u neposred­ noj vezi s osnivanjem toga samostana datiran je godinom 852. Trpimir se tu naslovljuje kao knez Hrvata dux Chroatorum. Za taj samostan pregraðena je kasnoantièka samostanska zgrada. Tu su naðeni i ulom­ ci zabata oltarne pregrade te samostanske crkve u tri ulomka i na njem latinski natpis koji, kao i samOstan s crkvom, potjeèe iz same sredine 9. A jasno je, sve bez daljnjega tumaèenja, i to zašto se može reæi da je latinski materinski jezik hrvatske književnosti. Prije toga nije bilo ništa. Doista, što piše 925. To da su Hrvati, kada su doista poèeli èitati i pisati, isprva èitali i pisa­ li samo latinski, ne može nikoga iznenaditi kada se zna da je pismenost u zemlju Hrvata došla s franaèkom crkvenom misijom. Franaèka je cr­ kva samo latinskomu jeziku priznavala punu vrijednost. Takvu su latinsku pismenost franaèki misionari donijeli i u novopokrštenu zemlju Hrvata. Francuski jezik, mlaði i puèki oblik latinskoga, imao je tu poseban položaj u toli­ ko što su oni koji su vladali samo njime ipak mogli, muèno srièuæi, ra­ zumjeti nešto latinskoga. Drugi jezici u Franaèkom Kraljevstvu, koje se poslije 800. Takvi su slavenski, pa i sam njemaèki. Oni nisu kraj latinskoga imali baš nikakve službene važnosti. Ipak su se pismeni sveæenici služili i njima, ali samo onda kada je puk koji nije znao latinski trebao razumjeti što se Bogu moli i što ga crkva uèi. Drugi jezici, osim latinskoga, dolazili su u obzir samo u takve dušobrižnièke svrhe, da se razumije ono što je crkva inaèe službeno govorila i pisala latinski. O tome su u franaèkoj crkvi doneseni i strogi propisi. To da se njezini sveæenici nisu brinuli za to da ih puk razumije, kleveta je kojom je ta crkva u 19. Greda i zabat s imenom kneza Branimira, Š opot, IX. Ulomak grede s iJ? Crkveni se puk tu poziva da se moli za svojega kneza, i to tako da na njega pada odsjaj Božjega velièanstva kako ga crkva objavljuje sveèa­ nom latinštinom. Tim se natpisom knez Trpimir predstavlja svijetu, a s tih kamenova vrlo rjeèito i ljudima mlaðih vremena govori Hrvatska koja je upravo uvrštena u Europu okrenutu zapadnoj crkvi i ujedinjenu latinskom pismenosti. Jednako rjeèito govori nadvratnik oltarske pregrade crkvice u Šopotu kod Benkovca. Na gornjem mu je rubu natpis iz druge polovice 9. Oèuvao se u tri ulomka, od njih jedan ugraðen u utvrdu benkovaèko­ ga kaštela. Tim nam se natpisom, takoðer u svojoj zadužbini, predstav­ lja knez Branimir. Predstavlja se punim naslovom na latinskom jeziku: Branimiro comes dux Cruatorum cogitavit. To su tri slovenska teksta, najstari­ nicima crkvenih propisa i zakona. Kako je to, premda je od velike važno­ ja od svih što su došli do nas, pisana latinskim pismom. Taj rukopisni sti za povijest hrvatskoga jezika i književnosti, u nas vrlo slabo poznato, obrednik nastao je negdje u 10. Tako da ostanemo ti stari slovenski tekstovi potjecali su iz 9. Bazelski biskup Haito 807-823 izrièito je propisao Capitularia Nr. To podrazumijeva i porabu takve dušo­ je nužno za ljudski život, i apostolsko vjerovanje, u kojem je sadržana èi­ brižnièke književnosti na slavenskom jeziku novopokrštenih Hrvata. Ona tava katolièka vjera, uèe svi, kako na latinskom, tako i na barbarskom je­ je mogla obuhvaæati i zbirku prijevoda blagdanskih èitanja iz poslanica ziku da ono što ispovijedaju ustima srcem vjeruju i razumiju': i evanðelja. Ništa nam se od toga nije oèuvalo, ali vrlo pouzdano može­ Sinoda u Aachenu donijela je pak još 801. A to je, kako god skromno bilo, prva pojava da molitvu Gospodnju, to jest Oèenaš i Vjerujem hrvatskoga jezika u europskoj pismenosti i stoga, i kraj sve svoje skro­ u Boga ucijepe svima koji su im podreðeni i da traže da im to ponavlja­ mne beznaèajnosti, vrlo važna prekretnica u povijesti hrvatskoga jezi­ ju jednako tako muškarci i žene kao i djeèaci': Ako je to bilo obvezatno ka. Valja nam to ugraditi u svoju povijesnu svijest jer je do sada ostajalo baš za sve, odrasle i djecu, moralo se u smislu propisa biskupa Haitona uvelike zanemareno. Njegova je književna izražajnost bila svim jezicima i èovjek bude uslišan ako zatraži što je pravedno:' oblikovana prema latinskomu. Uklapala se od prvih poèetaka u jeziènu Vrijedilo je zaviriti u kapitulare s kraja 8. Pokaza­ izražajnost latinske Europe. Po tome se uklapao u krug ranih književnih la se slika vrlo razlièita od one koja nam je školovanjem usaðena u povi­ jezika toga kulturnog kruga. U jeziku hrvatske pismenosti to je najstariji jesnu svijest. Nema govora o tome da je franaèka crkva bila ravnodušna sloj. No mi pobliže o njem ne znamo ništa. Takav su joj stav razvijajuæi svoj æirilometodski mit podmetali koje nam se ništa nije oèuvalo, ali valja s pouzdanjem pretpostavljati da žarko zauzeti pregaoci slavenskih nacionalnih pokreta. Istina, franaèka je postojala jer su takvi bili strogi jezièni propisi u franaèkoj crkvi, pred­ se je crkva protivila, dosljedno i nepopustljivo, slavenskomu bogoslužju stavlja za Hrvate kraj dugoga razdoblja bespismenosti. A i to je razdo­ uèenika svetih Æirila i Metoda, ali samo u slavenskoj liturgiji, a ne i sla­ blje ostavilo znatnu jeziènu baštinu, upravo književnojeziènu, kako god venskomu jeziku u dušobrižnièkoj skrbi. Tu je èak propisivala njegovu to naizgled zvuèalo paradoksalno. Bitno je bilo da razumije. Poklanjala se je, dakako, velika pozornost pozivima na pokoru i for­ kojem je sada rijeè nije, dakako, jezik sporazumijevanja u svakodnevnom mularima za ispitivanje savjesti pred ispovijed. Bili su tu i popisi smrtnih životu. Njega je bilo i prije i poslije, on se prilagoðivao sve novim prilika­ grijeha i glavnih kršæanskih vrlina. Nastajala je tako èitava jedna skro­ ma, udovoljavao sve novim zahtjevima, i nema posebne veze s jezikom mna literatura na jezicima kOjima je, kako gdje, jedinima vladao crkve­ hrvatske pismenosti, s hrvatskim književnim jezikom, koliko god mu je ni puk. Najstariji spomenici njemaèkog jezika veæinom su upravo takve u svako doba bio vrelom sve nove izražajnosti. Radi se o jeziku izgraðe­ naravi. Njih nam je ostalo vrlo malo. Još manje je ostalo slavenskih. No nom i razvijenom za mjerodavne tekstove koji su se u doba bespisme- o tome da je takva dušobrižnièka literatura postojala i na slavenskim je- L 40 R a d o s l av Katièiæ H rvat s k i j e z i k nosti usmeno predavali od naraštaja naraštaju, tako važni i mjerodavni da su se pamtili od rijeèi do rijeèi, sastavljeni u vezanom govoru, što je bitno olakšavalo njihovo pomno pamæenje. Bile su to svete obredne pje­ sme koje su se pozivale na najskrovitije mitske odnose temeljnoga reda u svijetu ili izricale zakone slavenskoga suda i reda koji je na tlu koje æe postati hrvatsko zamijenio rimski. Taj moæno razvijeni pjesnièki jezik i ostatke tekstova sastavljenih na njem poèelo se tek nedavno, zadnjih nekoliko desetljeæa, otkrivati i po­ mno rekonstruirati na temelju tragova što su ostavili u usmenoj književ­ nosti svih naroda slavenskoga jezika. Hrvati su svojom usmenom knji­ ževnosti pri tome dobro zastupljeni. A jezik usmene književnosti, koja se tradicionalno zove narodnom, odi­ grao je u povijesti hrvatskoga književnog jezika, kako je dobro poznato, važnu pa u mnogome i odluèujuæu ulogu. Škola hrvatskih vukovaca fe­ J ez i k p i s m e n o s t i nisu promatrali. Iz njih se lijepo pokazuje kako se na hrvatskome dvoru uz latinski rabio hrvatski jezik, pa su mu neke rijeèi prvi put zapisane u takvim tekstovima. To su u prvom redu nazivi raznih služba i dvorskih dužnosti. Tako su hrvatski nazivi visokih državnih služba kao ban, tep­ èija, župan, podžup i satnik. Tu su i nazivi razlièitih funkcija na vladar­ skome dvoru, a sve u latinskom tekstu: i posteijnik, i vinotoè, i psar, i vo­ lar, i dvornik, i vratar, i šæitonoša, i šæitnik, i napokon djed Hrvata, visoki dvorski dostojanstvenik. Najstariji se zapisi tih rijeèi javljaju u latinskim tekstovima, ispisani latinicom. Tu leži na dlanu, kako je neumorno upo­ zoravao Dalibor Brozoviæ, odgovor na pitanje zašto je mnogo kasnije, u 18. Kako pisati hr­ vatske rijeèi latinskim slovima, za to su se morala nalaziti rješenja još od prvih poèetaka kad su se i kraj glagoljice i æirilice ispisivale u latinskim tekstovima kako je tko bolje znao i umio. Nije bilo razdoblja kada se hr­ vatski jezik, od kad se poèeo pisati, nije pisao latinicom! Odatle i velika važnost jezika hrvatske bes­ pismenosti za hrvatski jezik, i osobito za književni. Na latinskom kao prvom jeziku hrvatske pismenosti došao je do nas veæi broj zapisa o pravnim èinima, osobito u okružju hrvatskih vladara iz razdoblja od 9. Bez obzira na to jesu li ti zapisi doista pra­ vovaljane isprave, za što se izdaju, ili su mlaðe preraðevine zapisa u samo­ stanskim kronikama izraðene stoga što se od druge polovice 12. Naprotiv, po nekim se podatcima i obilježjima tih tekstova razabire da je to veæinom upravo tako. U tim zapisima, obièno se nazivaju ispra­ vama, oèuvani su tako, izravno ili neizravno, tekstovi najranije hrvatske književnosti na latinskom jeziku. S toga se gledišta do sada uglavnom i 41 Pismo pape Ivana VIII. Iako je latinski nedvojbeno prvi i najstariji književni jezik Hrvata, nije dugo ostao jedini. Veæ na prijelazu iz 9. Tako je mogla veæ do 925. Od tada je slavenska pismenost i književna kultura, æirilometod­ ziku mnogo bližem materinskomu, odmah pustila èvrst korijen u Hrvata. O tome kako se to dogaðalo nema nikakvih vijesti i stoga se o tome Hrvatska historiografija još je u 18. Prvi povjesnièar crkve u hrvatskim zemljama, isusovac Daniele Farlati, jedan od velikih Talijana u hrvatskoj kulturi, u svojem monumentalnom djelu Illyricum sacrum, koje je poèelo izlaziti 175 1. Farlati nije bio sklon tradiciji svetih Æirila i Metoda meðu Hrvatima jer je u njih bilo odnjegovano dobro poznavanje latinskoga jezika i svatko ga je mogao steæi, ako je samo htio. Za njim su se poveli hrvatski povjesni­ èari, kojima se takvo tumaèenje izvrsno uklapalo u temeljni nacionalni stav. Tek su izvrnuli vrijednosne ocjene: njima se je narodni jezik u crkvi pokazivao kao najviša vrijednost. Grgur biskup ninski postao je tako glavni junak u borbi za narodni jezik u crkvi. Najdojmljivije je to izraženo u velebnom njegovu spome­ niku koji je izradio Ivan Meštroviæ. Nevolja je tek što u oèuvanim aktima tih splitskih sinoda nema ni rijeèi o tome. Ninski se biskup Grgur, me­ ðutim, borio za oèuvanje svoje biskupije pri uspostavi antièke dalmatin­ ske crkve, a ne za slavensko bogoslužje. Nitko mu to u aktima splitskih sinoda ne predbacuje. No dugo je trebalo, sve do tridesetih godina proš­ loga stoljeæa, da se konaèno probije spoznaja da je ta njegova borba za slavensko bogoslUŽje samo nacionalni mit, kako god vrlo uspješan. Ra­ sadište glagoljaške liturgije i pismenosti bila je ipak Dalmacija, do kraja 9. Književni jezik Metodijeve škole imao je od prvih poèetaka svoje au­ tentièno povijesno ime. Ono je izvorno bilo: jFyh slovenbsh, što se u dijalektu, slovenski ili slovjenski. Posebno treba i opetovano naglasiti da je to povijesni naziv sasvim odreðenoga književnog jezika, onoga koji su stvorila i uèila solunska braæa svojim trajno mjerodavnim prijevodima grèkih liturgijskih tekstova, a ne opæenit i pomalo neodreðen rezultat po­ redbenog slavistièkog istraživanja ili èak izraz slavenske ideologije, kako se nama duboko usadilo u kulturnu svijest. Taj naziv je mogao poticati slavenske ideje, ali nije potjecao iz njih. Nastao je u doba kada je slaven­ ski, i jezik, i zakon, i obièaj, bio još tvrda i èvrsta, vrlo konkretna životna realnost, a ne jezikoslovna ili èak idejna projekcija. Književni jezik solunske braæe i njihovih neposrednih uèenika zove se u slavistièkoj znanosti starocrkvenoslavenski. Taj jezik postao je po­ slije poèetnoga razdoblja u razmaku od samo nekih sto godina, od kraja 8. Bio mu je, bez obzira na sve rezerve rimske kurije, u svem bitnome potpuno rav­ nopravan: i na njem se govorila misa, i na njem su se mjerodavno zapi­ sivali pravni èini. Bio je toliko srodan njihovu spontanu go­ voru da su ga morali doživljavati kao svoj. Uvodio je tako njihov jezik u najautoritativnije knjige, èak i u misne. Na njega su bili prevedeni od­ lomci Svetoga pisma, perikope što su se èitale u liturgiji. A ipak je bio od njihova materinskog jezika osjetljivo razlièit. Nikoji Hrvat ga takav ka­ kav se èuo u crkvi nije sam od sebe znao. Valjalo ga je nauèiti, iako je to bilo mnogo lakše nego uèenje latinskoga. U tome smislu bio je slovinski jezik Hrvatima svoj, ali takav kakav je pristajao najuglednijim knjigama. Nije to bilo teško shvatiti. Bio je to odnos kakav je za druge na jadran­ skom prostoru postojao izmeðu dalmatskoga romanskog ili talijansko­ ga jezika i latinskog. U svojim uglednim knjiga­ r ma, osobito liturgijskima, vjerno su èuvali njegove osobitosti. Samo takav 45 J ez i k p i s m e n o s t i ušao tako što se njihova redakcija crkvenoslavenskoga sve jaèe ponaro­ ðivala i tomu izvan najsvetije liturgije nije bilo nikakva otpora. To se osobito tièe oblika Da hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika doista pripada cje­ rijeèi. Glasove su i u najuglednijim tekstovima veæ rano poèeli izjedna­ lini hrvatskoga književnog jezika, sasvim se jasno razabire tek u novije èavati s hrvatskima. Beèki listiæi pokazala da se u mlaðoj glagoljaškoj književnosti ne da povuæi oštra gra­ pokazuju da to vrijedi i za misne molitve i bogoslužbena liturgijska èita­ nica izmeðu te redakcije i hrvatskoga narodnoga jezika kakav se susreæe nja. Tako su redigirani tekstovi preuzeti iz æirilometodske škole, a preu­ u knjigama. Jedno se prelijeva u drugo. U tekstovima na narodnom je­ zimali su se i noviji. To je hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika. Kao Jednako tako su nastale i druge. Najvažnije su od njih bugarska, srpska i simbolièni biljeg javlja se jedno takvo obiljeŽje èak i u gramatici Bartola ruska. Kao što se u kulturama tih slavenskih naroda naziv postao od sta­ roga jFyh slovenbsh mogao zamjenjivati bugarskim, srpskim odnosno Kašiæa. Hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga zvala i uvodi kategoriju prelaznih glagola, navodi kao primjer, meðu ostalim, se tako jezik slovinski ili jezik hrvatski. Upravo je takva zamjenjivost, što i ovaj str. Kašiæu je to primjer iz jezika kojega gramatiku piše. Naziv slovinski jezik stoga je, kad je zamjenjiv s nazivom hrvatski jezik, A u tom je primjeru jedno vrlo prepoznatljivo obiljeŽje crkvenoslaven­ ovomu jednakovrijedan kao oznaka hrvatskoga jezika, ukljuèujuæi, da­ skoga: preblaženogo umjesto hrvatski preblaženoga. Jezik kojega Kašiæ piše gramatiku u hrvatskim se primjerima u njoj To pak da je i to hrvatski književni jezik bilo je, dok je ta redakcija naziva jezik slovinski. A latinsko lingua Illyrica humanistièki je naziv za bila u živoj porabi, svima oèigledno i stoga bjelodano i samo po sebi ra­ taj slovinski jezik ili hrvatski jezik, što je u krugu hrvatske kulture i nje­ zumljivo. Poslije pak, od druge polovice 16. On nije zapadni južnoslavenski. U Kašiæevu nje naziva slovinski jezik, što je pod specifiènim prilikama kakve su se njihov književni jezik,j? Tako se izgubilo izvorno znaèe­ je. To je istoèni južnoslavenski koji su solunska braæa izgradila da bude bile stvorile oko hrvatskoga identiteta, a one mijenjajuæi oblik i do da­ ga svim narodima slavenskoga jezika. Pri tome su se oslanjali na istoèni nas traju, dovodilo do bitnih nesporazuma oko hrvatskoga jeZika i toga južnoslavenski, upravo stari makedonski, kako misli Georg Holzer upra­ naziva za nj. Sasvim neopravdano stao se doživljavati kao negacija toga vo na govor Slavena koji su se bili nastanili u Solunu, o èem postoji po­ jeZika kao hrvatskoga. Od svih slavenskih tim su jezikom Konstantin i Metodije A zapravo se radi samo o tome da je svaka poraba slavenskoga hrvat­ najbolje vladali. Kašiæevo preblaženogo Isusa jedini je ostatak toga istoè­ skog jezika u knjigama po svojem povijesnom ishodištu æirilometodska. On Da nije bilo glagoljaša, ne bi bilo ni hrvatskoga jeZika u knjigama onako u njem, meðutim, nije strano tijelo. I nije sluèajno što se oèuvao u izrazu kako je on u njih ušao. Ulazio bi tada samo kako ga je uvela franaèka mi­ koji se odnosi na najsvetije. Slovinski i jest prvotno bio svet i bogosluž­ sija, na isti naèin kako je u knjige ušao slovenski ili poljski. A u Hrvata je beni jezik u Hrvata, jedan od dvaju. Iako je glagoljica njegovo. Na èetku hrvatske pismenosti stoje tako dva jeZika, od kojih niti. Svaki književni jezik, koliko god bio svoj, va­. Poèetci hrvatskoga književnog jezika Knjige, kada ih ima, zahtijevaju jezik obraðen i pripravljen tako da se u njima, a i pri svakom drugom ozbiljnom pisanju, može rabiti. Zato se i zove književni jezik. To, naime, znaèi taj naziv. Ili pomalo bjelosvjetski s daškom dalekih obzorja: beletristi­ ka. Književni jezik dobiva svoju posebnost odatle što nitko kad ozbiljno piše ne piše baš onako kako u svakodnevici govori. A kada se to uèvrsti i ustali, nastaju i u svakodnevici situacije u kojima se govori sliènije onomu kako se ozbiljno piše nego onomu kako se inaèe govori. Tada se govori književnim jezikom. Te razlike mogu biti i vrlo male, ali su uvijek uoè­ ljive. Književni jezik je tako poseban pojavni oblik svakoga jezika koji se rabi u knjigama i pri drugom ozbiljnom pisanju. Književni jezik je kao i svaki drugi oblik jezika bitno odreðen svojom poviješæu. To kakav jest odreðeno je time kakav je bio, od èega je postao. Stoga je pitanje o njego­ vim poèetcima važno za razumijevanje njegove današnje pojave i naravi. Veæ je ovdje, u prethodnom poglavlju, reèeno kako je hrvatska pisme­ nost imala dva jezika, dvije pismene kulture: latinsku i slovinsku. Na tim jezicima poèinje hrvatska književnost, književnost u onom najširem smi­ slu što ga najbolje izražava latinski naziv iitterae, koji potjeèe još iz anti­ ke. Jezik takvih litterae bio je na hrvatskom prostoru, a to je zemlja hrvatske rodovske vlasti i njoj susjednih slavenskih rodovskih vlasti te carska Dalmacija, što æe reæi teritorij njezinih gradova, najprvo latinski, a onda, jedva sto godina poslije toga poèetka, i slovinski. To je književni jezik solunske braæe, crkveno slavenski, na samom poèetku baš starocrkvenoslavenski njihovih prijevoda grèkih liturgijskih tekstova, a onda hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika. Ta je redakcija u tekstovima poteklim iz škole svetoga Metoda ispr­ va samo zamjenjivala starocrkvenoslavenske glasove hrvatskima i pisa­ la ih odgovarajuæim glagoljièkim, a poslije i æirilièkim slovima. Tako je 48 Poèetci h rvatskoga k n j i ževnog jezika Radoslav Katièiæ H rvat s k i jezik mjesto starocrkvenoslavenskoga V b im? A pomalo su u crkvenoslavenske tekstove ulazile i rijeèi uobièajenije u hrvatskim govorima. Najstariji spomenik takve strogo crkvenoslavenske hrvatske redakcije jesu Beèki listiæi, ostatak misne knjige s poèetka 12. Beèki listiæi, glagoljica na pergameni, kraj l l. I u njima se je to održalo sve do katolièke obnove u 17. Rimska se je crkva htjela poslužiti hrvatskim glagoljašima da gubitke koje je pretrpjela od reformacije na sje­ veru Europe nadoknadi na njezinu istoku, vjernicima govornicima slaven­ skih jezika, pripadnicima Istoène crkve, kojima je ruska redakcija crkve­ noslavenskoga bila bliža nego hrvatska. Crkvenoslavenski kakav se slušao u liturgiji prestao je tako biti hrvatski, ostao je još samo liturgijski jezik. No izvan predaje liturgijskih tekstova hrvatska je redakcija crkveno­ slavenskoga jezika veæ od poèetka bila otvorena narodnomu jeziku kakav se govorio u svakodnevici. Tako je taj poèeo preko crkvenoslavenskoga, kojeg je ustrojstvo u dubljim slojevima bilo ne samo blisko srodno nego i upravo jednako onomu hrvatskih govora. Takav je jezik u knjigama i drugom ozbiljnom pisanju, osobito pravnih tekstova isprava, zapisa i za-! I L 49 konika dakako ostajao slovinski, a mogao se zvati i hrvatski. Prodiruæi sve jaèe u crkvenoslavenski, hrvatski je narodni jezik u slovinskome književ­ nom postajao sve dominantniji i sve više mu je odreðivao fizionomiju. Hrvatski književni jezik nije postao tako da bi koji hrvatski dijalekt bio uzet da se rabi u knjigama i ozbiljnom pisanju, nego tako što je hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga poprimala i na kraju posve poprimila sva obilježja hrvatskoga narodnog govora i na kraju potpuno napustila sve što mu je bilo tuðe. Ipak je crkvenoslavenski još i u prvoj gramatici slo­ vinskoga jezika, nazvanoga latinski ilirskim: lingua Illyrica, ostavio pre­ poznatljivoga traga. Dalekosežno je stoga svjedoèanstvo onoga Kašiæeva primjera: naslidujem preblaženogo Isusa. Onomu koji zna o èem se radi taj primjer kazuje kako je nastao hrvatski književni jezik, kojega je prvu gramatiku napisao Bartol Kašiæ. Ipak i bugarska i srpska i ruska crkvenoslavenska književnost pokazuju jak utjecaj narodnih jezika; ruski je suvremeni književni jezik uvelike obilježen dodirom s ruskom redakcijom crkvenoslavenskoga je­ zika i nezamisliv je bez brojnih njezinih elemenata. Povijest bugarskoga i srpskog književnog jezika potekla je drukèije zbog posebnih povijesnih okolnosti uvjetovanih višestoljetnom osmanlijskom vladavinom. Crkve­ noslavenski je u njih bio uvelike prisutan preko ruske redakcije. Srbi su to onda u 19. No samo je u Hrvata na­ rodni jezik svojevrsnom osmozom posve prodro u redakciju crkvenosla­ venskoga i tako ušao u knjige i drugo ozbiljno pisanje. Time se narodni jezik preoblikovao u književni. Rezultati tih istraživanja po temeljnim kategorijama slavistièkoga jezikoslovlja, kako nam one oblikuju gledanje, osvjetljuju pojavu sasvim marginalnu, tako smo školovani, a zapravo nam kazuju najbitnije o ranoj povijesti hrvatskoga književnog jezika. To tek sada poèinjemo uviðati. Ta rana povijest i takav poèetak toga jezika ovdje su zacrtani na temelju zakljuèivanja, pouzdanog doduše jer je u potpunome skladu s povijesno autentiènim nazivljem i jeziènim materijalom koliko nam je do sada po­ znat. No vrlo je znatno što o tim poèetcima hrvatskoga književnog jezika imamo i dokument neosporivo autentièan. To je Bašèanska ploèa, koja se 50 Poèetci h rvatskoga k n j ižev n og j e z i k a R a d o s l av Katièiæ H rvat s k i j e z i k 51 Prijevod, ako ga tu treba, glasio bi ovako: s pravom èesto spominje kad je rijeè o poèetcima hrvatske književnosti i njezina jezika. Taj natpis na ploèi oltarne pregrade u crkvi svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku dokumentira upravo takav po­ èetak hrvatskoga književnog jezika, onoga kojim su napisani i ovi redci. Sveta Lucija u Jurandvoru bila je crkva benediktinskog samostana. Redovnici u tom samostanu bili su glagoljaši. Bo­ goslužje su obavljali na crkvenoslavenskom jeziku, slovinskom, na tom su jeziku sastavili i zapise o tome kako im je hrvatski kralj Zvonimir da­ rovao zemljište i kako je tamo sagraðena crkva. To su zapisi kakvi su se unosili u samostanske kronike. Kada sudovi u drugoj polovici 12. U Svetoj Luciji u Jurandvoru takvi su zapisi sasvim izvorno, bez ikakva preraðivanja, uklesani u ploèu oltarne pregrade u samostanskoj crkvi. U ploèu oltarne pregrade urezan je tekst kojega se najpouzdanija tran­ skripcija iz glagoljice u latinicu može naæi u magistralnoj zbirci glagoljskih natpisa Branka Fuèiæa Zagreb, HAZU, 1982. Radi lakšega razumijeva­ nja ovdje se taj tekst navodi bez zagrada kojima se oznaèuje èitljivost i sta­ tus glagoljskih slova na ošteæenoj ploèi i napušten je æirilometodski ustroj slavenskoga pisanja. Tekst se donosi onako kako se najvjerojatnije èitao prema onom što se o takvu èitanju nalazi u Fuèiæa i u Povijesnojfonologiji hrvatskoga jezika Milana Moguša Zagreb, ŠK, 2010. Izostavljen je naglasak, koji je Moguš vrlo pomno i valjano utemeljeno uspostavio, ali bi ovdje èitatelja bez posebne struène spreme samo zbunjivao. Na ploèi oltarne pregrade crkve svete Lucije u Jurandvoru uklesan je glagoljskim pismenima ovaj natpis: ja. U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. I svjedoci: župan Desimir u Krbavi, Mratin u Lici, Pribineg izaslanik u Vinodolu, jakov na Otoku. Da tko to poreèe, kuni ga Bog i dvanaest apostola i èetiri evanðelista i sveta Lucija, amen. Da tko tu živi moli za njih Boga. I bili su u te dane Mikula u Otoècu i Sveta Lucija zajedno. Po svojem sadržaju to je zapis o kraljevskom darovanju, koje je izre­ èeno pred visokim dostojanstvenicima kao svjedocima, kojemu je dodan još jedan, nešto mlaði, o gradnji crkve u kojoj je postavljen taj natpis. Spo­ men dvaju opata pokazuje jasno da je rijeè o benediktinskom samostanu. Jezik i pismo upuæuju na to da su benediktinci u toj opatiji bili glagoljaši, da se u njoj služba Božja vršila na crkvenoslavenskom liturgijskom jezi­ ku i da se u njoj njegovala æirilometodska književna tradicija. Javni su se natpisi, naime, postavljali i pravno relevantni tekstovi sastavljali na onom jeziku na kojem se prinosila misna žrtva. Dojmljiva je slika kralja koji po svjedoèanstvu opata pred svojim žu­ panima i izaslanicima, poslima, obdaruje samostan, koji je vjerojatno tada bio i osnovan, upravo polaže osnovu njegovu zemljišnom posjedu. Drugi je opat sagradio samostansku crkvu u kojoj je natpis postavljen. Politièke prilike bile su tada, kako se èini, razlièite od onih koje se zrcale u zapisu o darovanju. Nema dvojbe da su takvi zapisi sastavljeni na književnom jeziku. Nema takoðer dvojbe da je književni jezik na takvom glagoljskom natpisu slo­ vinski i nikoji drugi. A teško æe biti osporiti da je on i hrvatski. Sam nat­ pis kaže da je pisan u ozraèju hrvatske krune. Sve se tako izvrsno slaže i sklapa u okviru koji je gore postavljen. No u tom se okviru postavlja pitanje: je li taj jezik crkvenoslavenski, hrvatske redakcije dakako, ili je starohrvatski, kakvi su bili govori Hrvata na prijelazu iz 1 1. Zbog glagoljice kojom je pisan i ranoga datuma uzimalo se isprva kao samo sobom razumljivo da je Bašèanska ploèa crkvenoslavenski natpis. Ali je u njoj hrvatski narodni jezik tako dominantan da se poslije o njoj Az. V ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az opat Držiha pisah se o ledinijuže da Zvanimir krali hrvatski v dni svoje v Svetuju Luciju. I svedomi: župan Desimra Krbavi, Mratin v Lici, Pribneža posl Vinodoli, jakov v otoci. Da iže to poreèe, kini i Bog i dva na desete apostola i èetire evanjelisti i svetaja Lucija, amen. Da iže sde živet moli za nje Boga. Az opat Dobrovit zdah crikav siju i svojeju bratiju s devetiju v dni kneza Kosmata obladajuæago vsu Krajinu. I biše v t dni Mikula v Otoèci s Svetuju Luciju vjedino. L 52 R a d o s l a v Katièiæ H rvat s k i j e z i k poèelo misliti i govoriti kao o starohrvatskom spomeniku, najstarijem oèuvanom tekstu hrvatskoga narodnog jezika. Tek je pod utjecajem jezika u pismenosti uglednijega, mislilo se, ušlo u nj nešto elemenata crkveno­ slavenskoga. To je bilo oèito i nije se moglo nijekati, koliko god je komu bilo stalo da na Bašèanskoj ploèi èita stari hrvatski narodni jezik. Sve to dakako dok se prema kriterijima i kategorijama što su se bili ustalili u slavenskoj filologiji 19. Kako dakle doista stoji s tim? Razjašnjeno je to tek 1995. On je utvrdio da tekst toga natpisa odaje zahtjev­ nu crkvenoslavensku naobrazbu, da se u njem zrcali Methodii doctrina u pravom i najkonkretnijem smislu. Bašèanska je ploèa pravi proizvod æi­ rilometodske književne kulture. To se oèituje i u tome što je njezin tekst graðen izrazito ritmièki s proznim srokovima, kako je veæ 1975. A ipak je u tom tekstu hrvatski narodni jezik onoga starog doba toliko prisutan da se u cjelini doima kao dominantan. Bašèanska ploèa se u prvom pristupu može èitati kao starohrvatski tekst s pokojim simbolièkim elementom crkvenoslavenskoga. To ilustrira kako je hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jeZika u takvim zapisima posve pragmatièkoga sadržaja bila potpuno otvorena obilježjima hrvat­ skih narodnih govora. Od takvoga stanja, što nam ga dokumentira i ilu­ strira Bašèanska ploèa, krenula je povijest hrvatskoga književnog jeZika, toga na kojem su napisana i ova razlaganja. U knjige ga je unio crkveno­ slavenski, taj je dobio svoju hrvatsku redakciju, a onda se vrlo brzo po­ èeo sasvim priljubljivati hrvatskim narodnim govorima kakvi su bili na kojem podruèju i u koje vrijeme. Svjedoèanstvu Bašèanske ploèe potpuno je sukladno i ono njoj suvre­ mene najstarije hrvatske isprave. Pisana je glagoljicom i nosi datum 1. Do nas je došla samo u notarskom prijepisu iz 1 8. U njezinu tekstu potpuno prevladava narodni jezik èakavskih dijalekatskih osobina. Veæ tako rano bila mu je u Hrvata æirilometodska pismenost potpuno otvorena. Poèetci h rvatskoga k n j i ževn og j e z i k a 53 Bašèanska ploèa, glagoljica, oko 1 1 00. Dakako, uz taj slovinski ostao je i latinski za Hrvate vrlo važan knji­ ževni jezik. Hrvatski književni jezik, slovinski, ostajao je tako trajno najizravnije suèeljen s latinskim, odmjeravao se o njega. I na slovinskom se vrsllo bogosluzJe, euhanstiJska žrtva i zapisivali pravni èini. Odnos izmeðu latinske i slovinske pismene kulture nije bio simetri­ èan tek u tome što crkven èovjek naobražen latinski nije nužno morao biti obuèen i u crkvenoslavenskoj, dakle slovinskoj - a ona se zvala i hr­ vatskom - pismenosti da bi stekao ugled i priznanje i viši mu crkveni položaji bili pristupaèni, a od glagoljaša se zahtijevalo, barem u teoriji, da svi znaju i latinski. I samo ako su doista ispunjavali taj uvjet, mogli su u crkvi postati znatniji i napredovati do viših položaja. Inaèe je književ­ nost na oba jeZika, koliko se to danas može razabrati, bila vrlo slièna i u dalmatinsko-hrvatskoj crkvi nije bilo znatnije razlike u njihovu razvoju. A sve što je prelazilo te okvire mogli su glagoljaši, ako su osjeæali potrebu za tim, nadopuniti iz latinskih knjiga, kojih su jezik, bar oni intelektualno zahtjevniji meðu 54 Poèetci h rvatskoga k n j ižev n o g j e z i k a Rados l av Kati è i æ H rvat s k i j e z i k njima, ionako morali znati èitati i govoriti. Tako je postupno došlo do funkcionalne komplementarnosti glagoljaške i latinske književne kultu­ re jer su za èitave odsjeèke duhovnoga obzorja glagoljaši bili upuæeni na latinsku naobrazbu i književnost. Latinski je uz hrvatski ostao Hrvatima književni jezik sve do prve po­ lovice 19. I narodni preporod je pošao dijelom od knjiga pisanih latinskim. Osobito je uoèljiv primjer knjiga Ivana Derkosa Genius patriae super dormientibus suisfiliis. Tu se vidi što je latinski jezik bio Hrvatima. Doista njihov književni jezik. Tek ne sasvim svoj. Nije bio jezik njihovih otaca, nije bio jezik njihova roda. No hrvatski književni jezik koji se doživljavao upravo tako izgraðivao se mjereæi se o latinski, nastojeæi, i to uspješno, dostizati ga u biranoj izražajnosti. To je potpuno postigao. A poslije, kad su u latinskoj Europi i drugi narodni jezici izgra­ ðeni u književne i stekli puno dostojanstvo, intelektualno i estetsko, latin­ skomu su se u Hrvata pridružili još talijanski, njemaèki i nešto maðarski. O francuski, a poslije i engleski, stao se hrvatski književni jezik mjeriti tek u najmlaðe doba, pod drukèijim, potpuno izmijenjenim okolnostima. Slavensko jezièno ustrojstvo dobio je hrvatski jezik od crkvenoslaven­ skoga, slovinskoga, a i sam je to bio. Ali dijalekatsku fizionomiju, osim onoga što je zadržavao od æirilometodskoga staromakedonskog dobi­ vao je od živog i spontanog hrvatskoga govora onih ljudi koji su se tim književnim jezikom služili, kako u ozbiljnom pisanju, tako i u formalno dotjeranu govoru. Tako je taj književni jezik, èvrsto oslonjen na svoje crkvenoslaven­ sko, æirilometodsko ishodište, sad kao hrvatski književni jezik, veæ pre­ ma dijalekatskom okolišu u kojem se rabio i sam pomalo kameleonski mijenjao svoju dijalekatsku boju. Kako je glagoljaška književnost najprvo bila usredotoèena na sjevernom Jadranu i na otocima te u bližem zaleðu srednje Dalmacije, u današnjem znaèenju toga naziva, u crkvenoslaven­ skim tekstovima prvoga vremena prevladava gotovo iskljuèivo èakavska boja, a u pojedinostima izvedbe tekstovi su prilagoðeni èakavskim dija­ lektima sredina u kojima su nastajali. Slovinski jezik ranijega razdoblja može se dakle odrediti kao crkvenoslavenski hrvatske redakcije poduprt i dopunjen narodnim hrvatskim jezikom èakavskih dijalekatskih obiljež- I I I L 55 ja. Svoj temeljni slavenski sustav dobio je hrvatski književni jezik od cr­ kvenoslavenskoga, iz æirilometodske književne škole, a do u pojedinosti je upotpunjen blisko srodnim hrvatskim narodnim jezikom onih dijale­ katskih obilježja kakva su prevladavala u jeziènom okolišu. Stoga je slo­ vinski jezik isprva najviše odisao èakavštinom. Kako je to išlo u pojedinostima nije moguæe znati jer je materijal oèu­ vanih tekstova iz 12. No i taj su u glagoljaškim skriptorijima strogo kontrolirano i uèeno suzdržano hrvatili. Potanka tekstološka istraživanja pokazala su u novije vrijeme da su u glagoljskim misalima što su došli do nas svetopisamska èitanja u 12. Pri toj obradbi provodile su se i leksièke prilagodbe, i to u svim knjigama Svetoga pisma, po èem se vidi da je to bila cjelovita redakcija. Uvodile su se rijeèi koje su tadašnjoj hrvatskoj porabi bile bliže nego one crkvenoslavenske koje su se njima zamjenjivale. Meðu svim tim rijeèima kojima je u 12. Tu se pokazuje da su hrvat­ ski glagoljaški redaktori u 12. Ta redakcija, koja je nedvojbeno predstavljala jezièno hrvaæenje, a i prilagodbu latinskomu biblijskom tekstu, ali se nipošto nije svodila samo na to, pokazuje kako je veæ tada bila procvala hrvatska crkveno slavenska pismenost, oko dva stoljeæa prije svojega velikog uzleta u 14. Sve je to otkrio svojim pomnim istraživanjima Johannes Reinhardt. U tom uèenom radu glagoljaških skriptorija u 12. To pak baca novo svjetlo na knji­ ževnu i kulturnu povijest jednoga vremena koje nam se èini kao da je tamno samo zato što su se njegovi pismeni proizvodi uvelike pogubili. No pravni tekstovi, od kojih je najvažniji Vinodolski zakon, pisan glagoljicom, pokazuju da je hrvatski narodni jezik èakavskih dijalekatskih obiljeŽja tu potpuno preplavio hr­ vatsku redakciju crkvenoslavenskoga. Hrvatski narodni jezik tako je pre- 56 Radoslav Katièiæ H rvat s k i j e z i k ko hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga i æirilometodske baštine ušao u knjige i ozbiljno pisanje, pa je timej? U drugim kulturnim sredinama koje su imale udjela u æirilometodskoj baštini njihova redakci­ ja crkvenoslavenskoga nije bila tako potpuno otvorena narodnom jeziku. To je odavna poznato, a osobito toèno i sažeto razložio je to Milan Miha­ ljeviæ u: Povijest hrvatskoga jeZika l, Croatica, Zagreb, 2009. Tu je izvanredno dojmljivo i pregnantno reèeno kako je narodni hr­ vatski jezik ušao u knjige. Nije osnovan ni na kojem dijalektu. Èakavska obilježja u ranome razdoblju utjecaj su dijalekatskog okoliša, a nisu konkretni dijalekt preuzet u knjige. Ta su obilježja naka­ lemljena crkvenoslavenskomu književnom jeZiku hrvatske redakcije, tako gusto da su postala dominantna. Ako gledamo povijesno, hrvatski je književni jezik doista slovinski. To je Methodii doctrina, kojoj je razvoj bio osebujan i drukèiji nego u ostalim nacionalnim kulturama dionica­ ma æirilometodske baštine. Takav književni jezik rabio se i u crkvi, osobito kad je bilo potrebno da puk razumije što se èita i pjeva. Taj književni jezik izgraðen je u krilu glagoljaške pismenosti, a bio je najpotrebniji ondje gdje je liturgijski je­ zik bio latinski, pa puk baš nikako nije razumio što se moli, što se èita i što se pjeva. Tako je taj po svojem podrijetlu glagoljaški književni jezik obuhvatio èitav hrvatski prostor a ne samo ona podruèja gdje se misa govorila crkvenoslavenski. Baš za njega se veæ rano poèela rabiti æirili- Poèetci h rvats koga k n j iževnog jezika 57 ca zapadna, dakako, takozvana bosanèica i mnogo više latinica, pa se tako korak po korak potiskivala glagoljica. A u glagoljièkim tekstovima poodmakloga srednjovjekovlja nailazi se i na ne malo kajkavskih dijale­ katskih obilježja, a susreæu se i štokavska, sve u težnji da ti tekstovi razu­ mljivošæu obuhvate što širi prostor. U tom književnom jeziku sve u svemu ipak izrazito prevladava èa­ kavska dijalektaina boja. Ona je u hrvatskom književnom jeziku ranih razdoblja posvuda dominantna. Kada je još na kraju 15. Ta je èakavska redakcija poslije Bernardina objavljivana u više izdanja. Tu se onda dogodilo što se u neliturgièkoj glagoljaškoj književnosti dogaðalo i prije, tek ne tako širokopotezno i vidljivo. Bernardinova je redakcija, kao tekst hrvatskih crkvenih èitanja, preuzeta na dubrovaèko podruèje i tamo ju je dubrovaèki vlastelin Nikša Ranjina 1508. Ta je Ranjinina redakcija lekcionara pisana zapadnom æirilicom bosanèicom i do nas je došla samo u rukopisu. Još dosljedni­ ju štokavsku redakciju toga lekcionara s važnim nadopunama izradio je bosanski franjevac Ivan Bandulaviæ i objavio ju tiskom latinicom Mletci, 1613. Ta se redakcija hrvatskog lekcionara brzo proširila u uporabi sve redodržave Bosne Srebrene jer je jezièno bila bliska njezinomu crkve­ nom puku. Ta je redodržava u ono doba obuhvaæala ne samo svu Bosnu i Hercegovinu, nego i velike dijelove Dalmacije, svu Slavoniju i Ugarsku, koliko je bila pod osmanlijskom vlasti i u njoj se govorilo hrvatski. Pro­ tezala se je od Jadrana kod Makarske do Dunava pod Budimom. Bandulaviæev se lekcionar pojavio u mnogim izdanjima i poslužio kao predložak za veæi broj mlaðih redakcija. Bitno je pridonio tomu da se proširila i konsolidirala štokavska stilizacija hrvatskoga književnog jeZika. A lekcionari iz kojih su se puku u Zagrebaèkoj biskupiji èitali po­ slanica i evanðelje nisu nego kajkavski redigirane dalmatinske knjige. Što pak lekcionari znaèe za jezièni osjeæaj i stilistièku osjetljivost širokih na­ rodnih slojeva može se dokuèiti ako se pomisli da se iz njih èitalo svemu 58 R a d o s l av Katièiæ H rvat s k i j e z i k puku svake nedjelje i blagdana u svakoj župi. Time se doista utemeljuje književnoj ezièna zajednica. Podatci što su ovdje upravo predoèeni, iako samo letimièno, bacaju svjetlo, važno i novo, na razvoj koji je doveo do toga da je književni jezik kojim se sada piše ova knjiga dijalekatski obi­ lježen kao štokavski. Tako je u razdoblju od kraja 15. Doveden je tako na prag novoga doba. Nije to dakako proizveo samo lekcionar s èitanjima poslanice i evanðelja za mise tije­ kom crkvene godine i na dane pojedinih svetaca. Tu je i ritual, tekstovi za razne obrede, zatim pobožnosti i formule za ispitivanje savjesti i is­ povijed, te crkvene pjesme kojima je puk iskazivao svoju pobožnost. U svem tome nije više bilo traga crkvenoslavenskim glasovnim likovima. Oblikovao se hrvatski jezik, širokopotezno, i u prostoru i u dijalekatskim obilježjima. Sve znatnijima se u tome pokazuju štokavska. U srednjovjekovlju se tako, u okviru usmjerenja koja su iz njega pote­ kla, poèeo snažno razvijati hrvatski književni jezik. I nije imao dijalekat­ ske osnovice, nego su se u njem prelijevala jedna dijalekatska obilježja u druga veæ prema sredini u kojoj i za koju su se redigirali tekstovi. Uopæe je upravo tekstovna predaja, poèinjuæi doslovno od æirilometodske, bitan èinitelj kohezije, èvrstoæe i cjelovite usmjerenosti toga književnojeziènog razvoja. Nema ga ni u kakvoj dijalekatskoj osnovici, kako god nam naše školovanje sugerira da pitamo upravo za to, ali ga ima u slovinskim ko­ rijenima hrvatskoga književnog jezika. A na razvoj u srednjovjekovnom razdoblju trebat æe se sada barem cjelovitosti radi letimièno osvrnuti. I iz ono malo što se je ovdje u zadanom okviru dalo reæi može se na­ slutiti da je hrvatski jezik meðu slavenskima kao pojava manje odreðen genetski, po svojem postanju, a više po nastanku književnoga jezika kako se ovdje ocrtao. Da bi se to vidjelo cjelovito, valJalo Je zahvatItI èak do poèetka 17. Razvoj književnoga jezika kulturna je steèevina, pa nJegovu povIJest valja smještati u širi tijek kulturne povijesti. Osobito se zorno taJ tiJek poka­ zuje u povijesti sakralne arhitekture. Crkve su tada posve okrenute svojoj unutrašnjo­ sti, a svijet ostavljaju vani. Iza romamke donosi ništa naèelno novoga, tek se svi arhitektonski elementI bogato 1 bujno ukrašuju. Na gotIck1ma grC1 se u užasnim, posve ljudskim bolima. Za nadmoænim i širokim potezima ro- L 60 H rvat s k i k n j i ž e v n i j e z i k u u z n a p redova l o m s r e d n j e m v i j e k u R a d o s l a v Katièiæ H rvat s k i j e z i k 61 sti za razumijevanje razvoja hrvatskoga književnog jeZika i njegova slo­ vinskog ishodišta. Razdoblja romanike i gotike oèituju se i u književnosti, pa tako i u hr­ vatskoj. Tu spoznaju dugujemo ponajprije Nikici Kolumbiæu. Romanika i u književnosti daje, sasvim izrazito, prvo mjesto liturgijskomu jeZiku: latinskomu, dakako, ali i crkvenoslavenskomu. To je crkvena književnost u najužem smislu, liturgijska i izvanliturgijska, ali sva namijenjena da ju èitaju školovani pripadnici klera. Tu su osobito zanimljive legende koje imaju i elemente povijesnoga pripovijedanja. Odatle potjeèu i tekstovi o nasilnoj smrti dobroga kralja Zvonimira od ruku njegovih zlih Hrvata. Taj je legendarni motiv, oslanjajuæi se na èešku glagoljašku legendarnu predaju o nasilnoj smrti svetoga kralja Veæeslava, jako zaokupljao uski krug Èitatelja književnosti romanièkog doba. Od vjerske književnosti na­ mijenjene pobožnomu puku nije nam se iz toga vremena oèuvalo ništa. To je gradbeni natpis i natpis o da­ rovanju zemlje samostanu benediktinaca glagoljaša u Povljima na oto­ ku Braèu te povelja o tom darovanju iz godine 1 184. I ta listina, i natpis na Povaljskom pragu svjedoèe o vrhunskoj izobrazbi i crkvenoslavenskoj pismenoj kul­ turi, a jezik je u oba spomenika gotovo posve narodni. Oèuvali su se i drugi pravni tekstovi, od kojih je najvažniji Vinodolski zakon od godine 1288. Njegov nam jezik pokazuje kako je napredovao i dozrio onaj razvoj koji se veæ jasno ocrtava na Bašèanskoj ploèi. Kao pri­ mjer neka ovdje posluži samo uvodni odlomak: manike slijedi nemirna uzbibanost gotike i njezinih prebogatih ukrasa. Vrhunac to doseže u stilu koji se naziva rascvjetana gotika. Kroz epohe obilježene tim stilovima u arhitekturi i uopæe u umjet­ nosti prolazio je i hrvatski književni jezik. Tu treba reæi, reæi tako da se ne može preèuti, kako, kada je o književnom jeziku rijeè, promjene nisu samo mijena, nego su razvoj, izgradnja i rast. Te promjene nisu razorne, nego stvaraju korak po korak trajne vrijednosti. Tako je hrvatski knji. O samim poèetcima, u kulturnom ambijentu obilježenom predro­ manièkom crkvenom arhitekturom, a ono je trajalo od poèetaka 9. U drugoj polovici l l. Njoj tako pripada veæ i književni jezik Bašèanske ploèe i onaj Beèkih listiæa. A i crkva svete Lucije u Jurandvoru u kojoj je Bašèanska ploèa bila postavljena kao oltarna pregrada po svojim je stilskim obi­ lježjima romanièka crkva. Romanièka je umjetnost stilsko obilježje velikoga crkvenoga refor­ mnog pokreta koji su nosili redovnici benediktinci, a ishodište mu je u l l. Bila je to vrlo žestoka re­ forma, isprva samostanska, onda i crkvena, koja nije dovela do crkve­ noga rascjepa uz ostalo i zato jer su veæ brzo benediktinci nositelji toga reformskoga pokreta birani za pape. Ipak je otpor toj reformi bio vrlo snažan. Reformskim papama suprotstavljani su antireformski protupape oko kojih su se okupljale konzervativne snage. Sve je to važno za povijest hrvatskoga književnog jeZika zato jer je reforma vrlo djelotvorno nastojala uspostaviti strožu crkvenu diScipli­ nu, pa tako i u bogoslužju. U dalmatinsko-hrvatskoj crkvi biskupi odani rerformskim papama bili su vrlo neskloni glagoljašima i težili su za tim da ujednaèe sve bogoslužje na latinskom jeziku, strogo prema rimskim propisima. Kako god nema dovoljno pouzdanih podataka o tome što se upravo tada zbivalo, ima dobrih razloga za pretpostavku da je anti­ reformski protupapa zaštitio glagoljaše i da su tako dobili jako uporište na sjevernom Jadranu, na Krku, u kvarnerskom primorju, u Istri i u Vi­ nodolu, u Lici i Krbavi, što je ostavilo prepoznatljivoga traga do novoga vremena. Time poèinje veliki procvat glagoljaške književnosti i pismene kulture. Sve je to od temeljne važno- Vb vreme krala Ladislava preslavnoga krala ugrskoga kralestva, nega leto 6. Va vrime ubo velikih muži gospode Fedriga, Ivana, Levnarda, Duima, Bartola i Vida, krèkih vinodolskih i modruških kne­ zi, zaè dole krat videæi ludi ki bludeæi svoih starih i iskušanih zakon shraniti e napuni, ke, zato ubo edin po edinom i vsi ludi vinodolski želeæi one stare dobre zakone shraniti e napuni, ke nih prvi vsagda su shraneni neureeni. Skupiše se vsi na kup tako crikveni tako priprošæi ludi sveršenem imejuæ zdrave svet u Novom Gradu pred obrazom toga istoga kneza Leonarda zgora imenovana, i sbraše se od vsakoga grada vinodolskoga ne vse stariiši na vkup, na ke viahu da se bole spominahu v zakonih svoih otac i od svoih ded èa bihu slišali. Povaljski prag nadvratnik , æirilica zapadnoga tipa, 1 1 84. Vinodolski zakon, glagoljica, 1288. U vrijeme pak velikih muževa Fridriha, Ivana, Leonarda, Dujma, Bartula i Vida, krèkih, vinodo­ lskih i modruških knezova. Stoga što ljudi èesto puta uvide da treba èuvati svoje stare i prokušane zakone, zato svaki pojedini i svi ljudi vinodolski, želeæi one stare dobre zakone u potpunosti saèuvati, a koje su njihovi stariji vazda èuvali nepovrijeðenima, skupiše se svi zajedno, kako crkveni tako obièni ljudi, svršetkom ozbiljno održanog savjetovaJ;lja u Novom Gradu, pred osobom toga istoga kneza Leonarda, gore spomenutog, izabrani biše iz svakoga grada vinodolskoga, ali ne svi stariji nego oni za koje se zna da se bolje sjeæaju zakona svojih otaca i što su èuli od svojih djedova:' Kako god je to autentièna tradicija glagoljaške pismenosti, tu više nema jeziènoga traga crkvenoslavenskomu, sve je narodni jezik èakavskih dijalektainih obilježja: kako se govori u Vinodolu. To neka ilustrira još 15. Tu nikakvo tumaèenje nije potrebno. Po pismu i pismenoj kulturi to je nedvojbeno slovinski jezik, a u samom tekstu kaže se da je hrvatski. Tu je sve na dlanu. Ako se hrvatska književnost romanièkoga doba obraæa školovanim i izobraženim èitateljima, sasvim je drukèije s književnosti gotièkoga doba. Ono poèinje negdje polovicom 13. Tada nastupa renesansa, ali samo u višim slojevima gradsko­ ga stanovništva. Ona je izrazito elitarno kulturno strujanje. Širi slojevi, pa i u samim tim gradovima, žive i dalje u gotici, koja se na toj društve­ noj razini u drugoj polovici 16. Gotièko razdoblje obilježeno je osobito živahnim vjerskim životom. Na njegovu poèetku bila su se razbuktala heretièka gibanja, osobito u južnoj Francuskoj i sjevernoj Italiji, a dopiralo je to i u nas do Dalmacije i osobito Bosne. Tu su i poèetci vjerskog pokreta svetoga Franje. Osni­ vani su novi redovi dominikanaca i franjevaca. Neki od franjevaèkih re­ dova postali su u nas glagoljaši. Njihov rad bio je u narodu jako prisutan i vrlo je znatan za povijest hrvatskoga književnog jezika. U doba gotike probujala je u latinskoj Europi jako živahna puèka po­ božnost. Njoj je odgovorila i književnost, osobito vjerska lirika. U toj književnosti prvi put nastupaju i narodni jezici koji su sve dotle bili sa­ svim u sjeni latinskoga. U Hrvata je narodni jezik ušao u književnost na vrata koja mu je veæ prije širom otvorio jezik slovinski. Najvažniji je spomenik toga razvoja glagoljièka Pariška pjesmarica, nazvana tako jer je do nas došla u glagoljièkom rukopisu iz 14. Pomišlja se da potjeèe iz Splita ili najbliže oko­ lice. Kao primjer toga književnog jezika donose se tu ovi stihovi puèke nadgrobne pjesme list 198r, tekst se, kao i sljedeæi primjeri, tu donosi prema èitanju Dragice Maliæ, 2002. Tvoja milost, Bože, budi, njega duše ne osudi. Ti si hotilb za nj umriti, Ti ga stori k sebe priti, amenb. Pariška pjesmarica, glagoljica, 1 380. Niti tu ne treba nikakvo tumaèenje. Treba samo zanemariti nepotreb­ na slova. Hrvatski narodni jezik, èakavskih dijalekatskih obiljeŽja dakako, ušao je tako u lirsku poeziju pisanu slovinskom svetom glagoljicom. No jedno je jasno. I pjesnièke vrijednosti koje izražava naše su i nama bliske. Naš pjesnièki jezik dakle. Kako je iz navede­ nog uzorka svakomu vidljivo, za to nije više bilo potrebno mnogo razvoja. Taj hrvatski pjesnièki jezik gotièkoga razdoblja osvijetlit æe nam još i uzorak marijanske lirike iz istoga g1agoljièkoga zbornika Maliæ, 2002. Daj se grihov pokajati i s anjeli pored stati! Ti si danas proslavljena i ot boga okrunjena. Ti si nebeska kraljica, ti si naša pomoænica. Ti si Boga porodila, ti si djavla pobidila. H rvat s k i k nj ižev n i j e z i k u u z n a p redovalom s re d n j e m v i j e k u 67 Inaèe se hrvatski tekstovi pisani latinicom javljaju tek u doba uzna­ predovale gotike na podruèju Šibenika. Puèka vjerska lirika, izraz ma­ rijanske pobožnosti, izašla je tako iz okvira glagoljièke pisane predaje i predstavlja se u latinièkom zapisu koji je, kako se uvjerljivo pretpostavlja, nastao u franjevaèkom samostanu u Bribiru, na djedini kneževa Šubiæa, a danas se èuva u knjižnici franjevaèkoga samostana u Šibeniku. To je Šibenska molitva, himan Gospi, Djevici Mariji. I to je kao i jezik Pariške pjesmarice starinski oblik našega današnjeg pjesnièkog jezika, koji je, kako se pokazuje, izgraðen još u doba gotike na krilima moænoga vala puèke pobožnosti koja je karakteristièna za to razdoblje. To æe ovdje ilustrira­ ti uzorak teksta Šibenske molitve list Ir, 22-31, 645, Maliæ 2002. Gospoje, ti si ležeæih v glibini paklenoj zdi prošæenje. O prièista Divo Marije! Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot. Gospoje, ti si utišenje žalostnih udovic. Gospoje, ti si veselje dreselih mužaric i udovic i divic. Gospoje, ti si skupljenje dlžnih. Gospoje, ti si izbavljenje uznih i jatih. Gospoje, ti si vse utoèišæe vsih vernih, nevoljnih i žalostnih. Gospoje, ti si vse ufanje vsih nas vernih karstjan grišnih. Duhovni nemir gotièkoga razdoblja izražen je u osobitoj pjesmi te pjesmarice, u kojoj se oštro osuðuje stanje kakvo vlada na ovome svijetu list 198r, 2l-l98v, l, Maliæ, 2002. Duhovna riè od njih se ne more jimiti ako jim se pinezi prije ne plati. Mala bratja i koludri predikavci, remetani, karmeliti kavèenjaci, vsi popove, koludrice i vsi djaci, vsi se natrag obratiše kako raci. Ta pobuna nemoænoga èovjeka moænim rijeèima, kako god je iz go­ tièkoga doba, odjekuje nam do danas u Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Ne samo svojim književnojeziènim izrazom, nego i književnim motivom ta je pjesma iz 14. Gotièko bujanje tekstova na narodnom jeziku dovelo je i do toga da se slovinski jezik poène pisati latinicom. Najstarija potvrda za tu pojavu potjeèe s prijelaza iz 12. Na kamenu koji pripada izvanredno dojmljivim skulpturama benediktinskoga samostana u Rudinama, na vi­ sovima Psunja zapadno od Požege uklesano je latinskim slovima: t brat Ian t. Taj, vjerojatno nadgrobni, natpis najstariji je hrvatski tekst koji do­ lazi do nas iz srednjovjekovne Slavonije, a ujedno, koliko god kratak bio, i najstariji cjelovit hrvatski tekst pisan latinskim slovima. Ni tu nije potrebno gotovo nikakvo tumaèenje. Dosta je reæi da dre­ seI znaèi ,žalostan', a mužatica ,udata žena, da su uzni ,utamnièeni', a jati ,zarobljeni: Napokon zdi prošæenje je ,oproštenje ovdje', a misli se na ovaj svijet za razliku od onoga. A da je taj jezik, nama tako blizak, ipak doista slovinski, pokazuje nedvojbeno crkvenoslavenski oblik slneènoje koji kao L 68 11. Hrvatski književni jezik je slovinski, pisanje na njem je æirilometodska baština, kako god se to što mu razvoj više napreduje sve manje na njeni vidi. I to je starinsko lice našega današnjeg pjesnièkog jezika. Nije nika­ kav drugi i stari. Taj pravilnik nosi naslov: Red i zakon od primljen'ja na dil dobrog èinjen'ja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika. Poèetak toga Reda i zakona glasi ovako Maliæ, 2002. Akojest takova žena da sejima primiti na pomoæ duhovnu i na dil dobroga èinjenja svetoga reda našega - i skrušeno. Treto:jimavši viæe s veæom stranom od sestar svojih, jima obrati tada prijura dvi sestre najstarije i ke najprijajesu obuèene u sveti habit,jima poslati po onu ka pita umiUeno i skrušeno prijata biti na dil dobroga èinjenja svetoga reda. Ke dvi sestre onu ženu meju njimajimaju upelati v kapital i pred prijuru i pred druge sestre kejesu u kapitali. I tada ona žena, kako bude pred prijurom,jima se prostriti pred prijurom i pred drugimi sestrami. Šibenska molitva, latinica, 1347. Latinicom, slovima gotièkog oblika, pripisana je jednoj šibenskoj ru­ kopisnoj latinskoj knjizi takoðer iz 14. Književni jezik tu je kakav se veæ stoljeæima rabio u pravnim tekstovima. Nimalo ne iznenaðuje što u njem ne nalazimo traga crkve­ noslavenskomu. Sasvim je narodni i danas još potpuno razumljiv. Treba možda samo reæi da je prijura ženski lik od prior, kako se naziva pogla­ var dominikanskoga samostana. Radi se o sestrama dominikankama. Kad se proèitaju odlomci vjerske lirike koji su se prije navodili i ovaj odlomak samostanskoga poslovnika, pokazuje se da je hrvatski književ­ ni jezik sasvim priljubljen narodnomu, ovaj naš današnji, u 14. Daske tutnju, zvoni mlèe, sviæu gase, tarnu luèe. Jeda jere kralj poèiva, po razlogu tako biva? Pokojnima pokoj budi, li skoro se k nam probudi! L 70 R a d o s l av Katièiæ H rvat s k i j e z i k na svem narodnom podruèju, a i polivalentnost, mnogostrana upotr'e­ bljivost, bila mu je još slaba. Tradicija puèke vjerske književnosti pisane hrvatskom latinicom ka­ rakteristièna za razdoblje gotike nastavlja se i u 15. Važni su tu tako­ zvani molitvenici, zapravo knjige oficija, tekstovi zajednièkih molitava za redovnice, koje najèešæe nisu znale latinski. Oèuvano nam je više takvih knjiga iz 15. Sve su to hrvatske redakdje latinskih predlo­ žaka. Te knjige potjeèu iz Dubrovnika i s dubrovaèkoga prostora. Njima se Dubrovnik prvo javlja hrvatskim jezikom u hrvatskoj književnosti. Tu se pokazuje i kako je urastao u povijest hrvatskoga književnog jezika. Najstariji takav tekst je Prvi vatikanski hrvatski molitvenik iz vreme­ na oko 1400. Èuva se u Vatikanskoj knjižnici. To je, kako se èini, najstariji poznati spomenik dubrovaèke književnosti na hrvatskom jeziku. U njem su oficiji, psalmi i drugi litur­ gijski tekstovi koji su se èitali redovnicama pri skupnim molitvama. Po jeziku se pozna da je to poštokavijen i poijekavljen predložak kojemu su dijalekatska obilježja bila èakavska i ikavaska. Tekstovna predaja bila je izvorno glagoljaška. A kako su to sveèani liturgijski tekstovi, u njima se èuva više crkvenoslavenskih obilježja izvornoga slovinskog teksta nego u pjesmama puèke pobožnosti. A ipak je to prijevod psalma koji i mi danas bez teškoæe možemo prihvatiti kao svoj. O tome svjedoèi i ovaj odlomak psalam 1 19, list 39, 3-14 : Ka Gospodinu, kada uzgrubjeh, uzvah i usluša me. Gospodi, izbavi dušu moju od ust nepravednih i odjezika zlijeh. Što daše tebi ili što priložiše tebi ka jeziku laživu? Strile Silnoga izoštrene, sa ugaomi pustinjimi. A ugaomi pustinjimi znaèi ,ugljevljem žarkim'. Vokativ Gospodi je crkve­ noslavenski oblik. Time je taj prijevod psalma obilježen kao slovinski. Oni iz uznapredovaloga 15. Neki i zapadnom æirilicom bosanèicom. Tu se pokazuje kako je hrvatski književni jezik stiliziran na narodnu u razdoblju gotike poèeo služiti na široko i kako se prilago­ ðivao dijalekatskom okolišu u koji su se unosili tekstovi sastavljeni na njem. Ono što se je u 16. S prijelaza iz 14. To je hagiografski zbornik Žiæa svetih otac. Kako je i oèekivati, trag crkveno­ slavenskog glagoljaškog sloja te tekstovne predaje znatan je. U razdoblju gotike poèinje i povijest hrvatskoga lekcionara. Iz toga razdoblja imamo i najstarije tekstove poslanica i evanðelja namijenjene da se èitaju crkvenomu puku na njemu razumljivu jeziku. Tragovi cr­ kvenoslavenskoga u njima samo su simbolièni. Tek svjedoèe o kontinu­ itetu slovinskoga jezika. Još iz èetrnaestoga stoljeæa potjeèe Korèulanski lekcionar. On je samo otkriven u Korèuli. Potjeèe iz Zadra i pripada ra­ noj zadarskoj književnojeziènoj školi. Od te je rukopisne knjige oèuvan samo ulomak. Èitav je oèuvan rukopisni Zadarski lekcionar, nastao i ot­ kriven u Zadru. Mjerodavnu redakciju hrvatskoga lekcionara proveo je na temelju starijih predložaka Bernardin Spliæanin. Taj lekcionar je tiskan 1495. On je postao temeljna redakcija hrvatskoga lekcionara. Njegova je dijalekatska stilizacija èakavska, a poslije je ta redakcija pre­ stilizirana i štokavski i kajkavski. O tome je ovdje u širem kontekstu veæ bilo govora vidi str. Kakav je pak jezik Bernardinova lekcionara, to neka ovdje pokaže èitanje poslanice apostola Pavla Rimljanima 13, 1214 kOjim poèinje taj lekcionar: Bratjo, znqjuæi da vrimejestjure nam oda sna ustati se, a sada stanovito bližejest naše spasenje nego smo verovali. Noæ minulajest, a dan seje približal. Odvrzimo za to od nas dila od tamnosti i obucimo se u oružje od svitlosti, tako da u dan poèteno budemo hoditi, ne ujedenju ni u pitju, ne u ležanju neèistoæe i nepoètenja, ne u prigovaranju od sržbe i nenavidosti, da obucite se gospodinom Isukrstom. U tom liturgijskom èitanju mi današnji veæ smo kod kuæe. Trebalo se je malo više zadržati na razvoju hrvatskoga književnog jezi­ ka u uznapredovalom i kasnom srednjem vijeku, upoznati barem uzorke karakteristiène za nj i nešto potanje se pozabaviti njima. Ovo poglavlje treba èitati nešto polaganije nego druga. Bez toga, naime, i èitajuæi samo autorove opisne reèenice, malo æe tko uoèiti i razumjeti što se zapravo u razdoblju gotike dogodilo s hrvatskim književnim jezikom, kako je veæ tada, još prije humanizma i renesanse, sveti i bogoslužbeni slovinski jezik sam svojim unutrašnjim razvojem u nas postajao i postao naš hrvatski. Sve naše školovanje zatvara nam oèi za to. Naš hrvatski književni jezik u 13. Ostalo je bilo da se razvije i izgradi još vrlo mnogo, ali najvažniji korak bio je uèinjen. Tek pošto je to utvrðeno i potkrijepljeno, možemo se sabrano okrenuti razdoblju velikih prijeloma u dugoj povijesti hrvatskoga književnog jezika. Stumacenje od svetih, drugo izdanje Bernardinova lekcionara, 1 543. Doba velikih prijeloma u 1 6. Taj razvoj nam se, kada nauèimo odèitavati ga iz tekstova što su došli do nas, poka­ zuje kao raznplika dijalekatska stilizacija zajednièkoga poklada tekstova koji su se redigirali tako da se prilagode komunikacijskim okruženjima u koja su dolazili i kojima su služili. Najizrazitiji primjeri takvih teksto­ va jesu liturgijska svetopisarnska èitanja u lekcionarima i crkvene pjesme kao izraz puèke pobožnosti. Iz toga sklopa djelovao je njegov književno­ jezièni izraz na svako pismeno izražavanje, pa i na ono neposredno pra­ gmatièki motivirano kakve su isprave i zapisi, što stoje izvan kontinuirane tekstovne predaje. Tako su tomu književnom jeziku rjeènik, frazeologija i stilistika davale jedinstvo i cjelovitost koja je obuhvaæala i ujedinjivala onu dijalekatsku raznolikost što je nastajala prilagoðivanjem razlièitim govornim sredinama. Nije stoga samo razvoj tekao kontinuirano, nego nije bilo niti ozbiljnije prostorne razuðenosti.

Jacob Sartorius - Hooked on a Feeling (Official Sartorian Video)
Oni dobro mogu i bez toga. Svaki je stan­ dardni jezik književni, ali nije svaki književni jezik standardni. Taj posljednji razgovorni jezik uvelike je stopljen s razgo­ vornim jeZikom muslimana Bošnjaka i Srba na istom prostoru. Nisll svi koji pitaju kaj kajkavci, niti svi koji pitaju što što- L 22 R a d o s l av Kat i è i æ H rv a t s k i j e z i k kavci. Hrvatski narodni jezik tako je pre- 56 Radoslav Katièiæ H rvat s k i j e z i k ko hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga i æirilometodske baštine ušao u knjige i ozbiljno pisanje, pa je timej? Svako za sebe prometnim moguænostima uvjetovanim konfiguracijom zemljišta, nužno dovodi do toga da se stvaraju skupine mjesnih govora koji ostaju blisko mogla bi to biti i tri najuže srodna južnoslavenska jezika. Sadržaj Predgovor 7 Pristup 9 Mjesni govori Hrvata 15 Jezik pismenosti 33 Poèetci hrvatskoga književnog jezika 47 Hrvatski književni jezik 59 u uznapredovalom srednjem vijeku Doba velikih prijeloma u 16. U tekstovima na narodnom je­ zimali su se i noviji. Osporeno mu je da je došao doma. Èuva se u Vatikanskoj knjižnici.

[Provodadzija 2014|Upoznavanje hr|Sex snimljen skrivenom kamerom]