| < |
studeni, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mail: nighttrain_girl@net.hr
.
I read them...
my songs...
jos uvijek te cekam
lezeci bespomocno u kutu sobe
jos uvijek gledam tvoju sliku
a suze polako teku
jos uvijek nemam snage
krenuti dalje i zaboraviti
jos uvijek se nadam
da se ipak nisam u tebi prevarila
jos uvijek zelim da
tiho dodes i obrises mi suze
jos uvijek svaku vecer
bez ponosa sebi priznajem
jos uvijek ti moje srce pripada...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *
kako si mogao,
slomiti mi krila i otici,
srusiti sve u meni i okrenuti se?
kako si mogao
tako lako lagati
i onda se pretvarati kao
da nicega nije ni bilo?
kako mozes sada,
nakon svega sto je bilo,
ljubiti usne njene
a u moje oci gledati?
ti nemas srca,
osjecaji su ti strani,
a ja? valjda sam bila
samo jedna u nizu...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Gledam u tebe
a tvoj pogled prolazi kroz mene.
Trazim barem neki znak
da jos uvijek znas da postojim,
da za tebe nisam samo sjena u prolazu.
Reci mi bar jednu rijec, da cujem tvoj glas.
Pogledaj me kao nekad
i daj mi snage za jos jednu proplakanu noc...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Dode mi da placem,
da glasno viknem
ne radi mi to.
Dode mi da te zaboravim,
prebolim i zauvijek
predem preko svega.
Ali moram sutjeti,
osmjehom skrivati tugu,
i uvjeri samu sebe
da nikada nismo bili
i nikada necemo biti...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Gledam nebo i pitam se,
gdje je ona zvijezda
koju si mojim imenom nazivao?
I jucer sam ponovno plakala,
a suze su moje govorile.
I pitale su me gdje je ona noc nestala?
Pitale su me gdje su poljupci
koji mi sada nedostaju do boli?
Gdje je tvoj njezni dodir nestao
i koga sada usne tvoje miluju?
Pitale su, ali ja im nisam mogla odgovoriti...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
