Qutisch

oko mene stotinu ljudi
a ja sam sama.
pogledom trazim samo jedno
trazim tebe,
trazim tvoj pogled da se
u njega opet zaljubim,
trazim tvoj osmjeh da me ispuni,
trazim samo malo tvoje topline
da me ugrije.
trazim svoje srce ali nevidim ga,
i strah me da sam opet izgubila
u tvom pogledu.
bojim se opet zaplakati
i bojim se da moje suze drugi ne vide.

oko mene stotinu ljudi,
a ja sam sama,
sama bez tebe
zauvijek...

by:me

ponekad osjecam da sam suvisna, da se skrivam iza necije sjene i da me niko ne cuje. pozelim se probuditi iz ovog zivota kao iz nekog ruznog sna, pogledati oko sebe i shvatiti da je sve u redu. nisam neko razmazeno deriste i znam da moji problemi nisu veliki u usporedbi s drugima, ali ima dana kad se probudim i jednostavno pozelim prespavati cijeli dan, da nikoga ne cujem i ne vidim. ali onda pomislim "ako su milijuni ljudi prije mene uspjeli, valjda cu i ja..." svaki jebeni dan moram donositi odluke koje bi mi mogle promijeniti zivot i onda mi sine: odrastanje boli. odluke, odgovornost, nestanak ljudi koji mi znace zivot... cak i obitelj, koja bi mi trebala biti nekakva utjeha, toliko me puta razocarala. ljudi za koje sam mislila da su mi prijatelji u trenutku mi okrenu leda i postaju tek poznanici u prolazu.
i onda ponovno utjehu trazim u praznim listovima, muzici i cigaretama i to mi je u tom trenutku dovljno.a sutra...?sve krece ispocetka