Haunted by emerald eyes

subota, 21.10.2006.

U vlaku..

Nakon nekog vremena, kako je krajolik postajao sve više divlji, a
nebo se počelo mračiti, Lupin se vratio u njihov odijeljak. Na licu mu je titrao pomalo iznenađen izraz, kada im je priopćio:
„Upravo samo postao novi glavni prefek“.
Činilo se kao da ni sam nije dokraja siguran u svoje riječi. U prvi mah u odjeljku je vladala tišina, a onda su James i Sirius prasnuli u grohotan smijeh. Peter im se sekundu kasnije nesigurno pridružio.
„Pa dobro onda, Gospodine glavni prefektu, kako biste željeli da Vas sada oslovljavamo?“ upitao je James uz širok osmjeh.
„Da pa stvarno, mislim, mogli bismo mu oprostiti to što je postao prefekt, ali glavni prefekt, ccc, to je nedopustivo“ zadirkivao ga je Sirius.
„Ma dečki prestanite“ zamolio ih je Lupin.
„Ili što, dat ćeš nas izbaciti iz škole?“ pita kao zabrinuto James.
„Prestat ćeš se ti smijati kada saznaš tko je glavna prefektica“.
„Tko, mala Trottingova iz Rawenclawa?“upitao je Peter. James je također krenuo reći nešto...
„Lilly Evans“jezgrovito je rekao Lupin. To je Jamesa smjesta ušutkalo.
„Ali, zar nemaju glavni prefekti zasebnu spavaonicu ili tako nešto?“ upitao je Peter.
„Aha, da, imamo poseban prostor u dvorcu, svoju privatnu društenu prostoriju, te spavaonice.“rekao je Lupin zabavljen izrazom na Jamesovom licu.
„Ha ha, prijatelju, pretpostavljam da ti je sada žao što nisi pokazao malo bolje zalaganje ovih zadnjih nekoliko godina“ potapšao je Sirius Jamesa po ramenu.
James nikada to nebi priznao, pogotovo ne Siriusu, ali sve bi dao da se može zamijeniti s Lupinom. Na posljetku se ipak udostojio odgovoriti.
„Zapravo, Tihotap, da znaš, i nije. Shvatio sam nešto, ima puno riba u moru, a ovo je moja zadnja godina u ovdje, pa si mislim, što imam za izgubit?! Nije Lilly jedina cura u Hogwartsu“ pomalo kočeperno će on. Lupin ga je gledao uzdignutih obrva, sa sličnim izrazom kao i Sirius. Peter je pomalo tupo upitao:
„Što želiš reći, James?“
„Želim reći, Crvorepe, da je od ove godine Parožak postao slobodan strijelac“. rekao je, ne spominjući ništa o borbi koja se odvijala u njemu.
Možda me baš tada primjeti, ponadao se glasić u njegovoj glavi.
Da, nije te doživljavala sve ove godine, tako da će ove godine vjerojatno odahnuti od olakšanja kada je nebudeš više opsjedao. I inače, nisi li rekao da ćeš se pokušat rješitit ovih tvojih mašatarija o njoj, neće biti nečega između vas i vrijeme je da se naučiš nositi si tim, ionako joj se vjerojatno sviđa Lupin ili tako nešto (na tu je pomisao poželio zgnječiti nešto u žele), britko je osgovorio drugi glasić, ratoborniji.
„James, ti znaš da ja u potpunosti podržavam tvoju želju da prijeđeš preko Lilly, ali iskreno, ovo sve meni više nalikuje na zadnji očajnički pokušaj da je osvojiš, izigravajući nekog „nedodorljivog““ malo ga je spustio Sirius.
„To što pričaš nema doslovno nikakvog smisla“ James je u isto vrijeme ušutkivao onaj prvi glasić u svojoj glavi, i osjećao se vrlo, vrlo djetinjasto. Okrenuo je glavu prema staklu koje je razdvajao njihov odijeljak od hodnika vlaka. Tamo je ugledao kako djevojka duge svijetle kose i krupnih očiju prolazi hodnikom i približava se gospođi koja je prodavala slastice sa kolica. Tada mu je pala još nedorađena, sirova misao na pamet....ako je Lilly stvarno toliko malo stalo do njega, pa onda joj nema zašto smetati ako on prohoda s jednom od njezine dvije najbolje prijateljice.., zar ne..?

- 00:37 - Don't just fade away ( 20 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 08.10.2006.

1. rujna

James je se ležerno naslonio na kamenu pregradu koja je razdvajala prerone broj 9 i 10, i lagano proklizio na čarobnjački peron 9 i ľ. Prvo što je uočio bio je skrletan vlak, koji ga je ove godine vozio na sedmu godinu u Hogwartsu, najpoznatijoj školi vještičarenja i čarobnjaštva na svijetu. Iza njega se na peronu materijalizirao i njegov najbolji prijatelj, Sirius Black, koji je to ljeto bio proveo kod Jamesa i njegovih roditelja. Pogledom su prelazili preko velikog broja svojih školskih kolega, tražeći svoje prijatelje, Remusa Lupina i Pettera Pettigrewa. Njih četvorica bili su nerazdvojni još od njihovog prvog putovanaj Hogwarts ekspresom. Tada je James po prvi put upoznao i Lilly Evans, djevojku koju, kako mu se čini, od tog putovanja ne izbiti iz glave. Njena tamno crvena kosa, i smaragdno zelene oči, i boja njenog glasa, način na koji hoda, tako ponosno i graciozno u isto vrijeme, njena britkost (posebno kada je on u pitanju)... Prestao je već brojiti koliko ga je puta odbila kada bi je pozvao da izađu, ili čak joj se samo obratio. Znao je da to o čemu razmišlja zvuči užasno umišljeno, ali bila je općže poznata činjenica da su za njime, u redu, za njime i Siriusom ludjele mnoge djevojke u Hogwartsu, pa zašto mu onda ona barem ne pruži jednu šansu?! Tok njegovih misli prekinuo je Siriusov pozdrav.
„Lunac, Crvorep, odlično je vidjeti vas opet!“ rekao je iskreno obradovan.
„Također, prijatelju, tatođer! Da potražimo prazan odjeljak?“ predložio je Remus.
Kada su se smestili u vlaku, u odjeljak na sredini vlaka, razgovor se nastavio.
„Kako ste proveli ljeto?“upitao je Remus.
„Je li istina ono što ste pisali u pismima, da je Tihotap ovo ljeto proveo kod tebe, Parožak?“ upitao je nesigurnim glasom Peter.
James nije u prvi mah shvatio da se od njega očekuje da odgovori, opet se zadubio u svoje misli o njenom osmjehu, i načinu na koji joj duga kosa poskakuje dok hoda...
„James, sve u redu?“ pomalo zabrinuto je upitao Peter kada mu ovaj nije odgovarao.
„Imaš tri puta za pogađati o čemu je razmišljao“ šapne Sirius Remusu. Slučajno ili ne, baš u tom trenutku je niz hodnik prošla Lilly Evans u društvu svojih najboljih prijateljica, Lare Shinode i Une Cave-Miller.
„Hm, neznam, o čemu James razmišlja svaki put, u posljednjih šest godina, kada djeluje zamišljeno?“ pravio se da razmišlja Remus.
„Ali Remuse, pa ne misliš ti valjda da to ima išta sa stanovitom vješticom koja je maloprije prošla ovuda?“ kvazi-zaprepašteno upita Sirius. On i Remus su istovremeno prasnuli u glasan i zarazan smjeh.
„Ma dajte prestanite! Tko kaže da sam o njoj razmišljao?“pokušao se obraniti James, ali njegovi prijatelji su ga prdobro poznavali, tako da se na kraju i on morao nasmjijati.
„Oprosti, što si bio pitao, Crvorepe?“ upitao je Petera kada je malo došao do daha.
„Ma, ništa, zaboravi, Jamese, stvarno nije tako važno..“poluglasno će Peter. U tom trenutku se je Remus sjetio.
„Joj, da, sjetio sam se, moram otići do kupea za prefekte, skroz sam zaboravio na to...pa ljudi, vidimo se kasnije“ pozdravio ih je.
James se nagnuo kroz vrata kupea ne bi li poglednom ispratio Remusa i snimio imali koga zanimljivog u hodniku. Vidjeo je kako Remus prilazi Lilly i kako pristojno čavrljajući zajedno odlaze prema odljeljku za prefeke. Samnom nikada nije ovako razgovarala, gorko je pomislio, njene riječi upućene meni svode se više-manje na „Potteru, ti arogantna napuhana svinjo,s tobom izašla na spoj ni da mi prijete smrtnom kaznom odrubljivanja glave žličicom za čaj“. Ali neće to više tako ići, on se dovoljno trudio. Znao je da neće moći spriječiti da mu srce brže kuca čim se ona nađe u blizini, ali je čvrsto odlučio da ona to više neće moći primjetiti. S tom odlukom, i s odlučnosti koja mu je sjevala u očima iza naočala, uključio se u razgovor koji su vodili Sirius i Peter u vezi Siriusovog bjega od kuće, koji se dogodio prije dva mjeseca kada se on preselio k Potterovima.