< kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off Design By:ANNY

Opis bloga

Ovdje ćete čitati što ja mislim o općenito svemu....nadam se da će vam se svidjet. Ako ne, nema veze.

Linkovi

Eva
Kinky Kolumnistica
Tejka
Fifi
Selesh
Marina G.
Iva
Dory i njezina frendica
Dory


Fashion TV

Something about Kalispo

Calypso the godess(of her own life)
My mail: tina.mala22@hotmail.com

Nothing special on my mind
just the perfect life I'd like to find



Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!

Click here to get images like this!





nedjelja, 03.08.2008.

Želim, želim... svašta!

Posljednjih mjesec dana nemam baš sreće s odlaskom u krevet prije 3-4 ujutro. I ne, nisam crazy party girl, ne izlazim svake večeri i ne skljokam se u krevet mrtva umorna u neke sitne sate.
Point je u tome da ja jednostavno prije tog vremena nisam umorna. Oko 11 navečer, kada svi (tj. stariji od 30, 35) idu spavati, ja živnem. Tada započinjem svoje druženje sa doktorom Houseom, kasnije CSI-em, a zatim slijedi ordiniranje po Facebooku, mailu ili čitanje neke bolesno zanimljive knjige koju jednostavno nisam u stanju ispustiti iz ruku dok mi se oči ne počnu sklapati.
Sljedeći ritual je odlazak u kuponicu, čišćenje lica i nanošenje kreme i ostalo što ide uz to.
Kada se napokon nađem u krevetu, potpuno sam budna zbog prijašnjeg umivanja. Slijedi faza razmišljanja o svemu i svačemu, što-bi-bilo-kada-bi-bilo i slično dok mi se oči ne sklope. Ali tu nije kraj.
Ne spavam mirno, sanjam bolesno glupe/nesmislene/čudne snove koji uključuju raspon tema od baratanja čarobnim štapićem kao u Harryju Potteru do mačevanja sa Lukom Skywalkerom od kojih mi se kosa na glavi diže ili me probude u 6 ujutro i pitam se «Koji k…?!?»
Svim silama se trudim probuditi prije 11 da bih konačno uspostavila normalan bioritam. To se pokazalo mission impossible.
Doručkujem oko pola 1-1. I onda sam u šoku kad mi priopće da je ručak u 2 ili još gore, 15 minuta nakon doručka.
Sve u svemu, želim se naspavati u normalno vrijeme, što je nemoguće s obzirom da sam lagano pod stresom.
Frendovi otkazuju kino jer je pola sata prije dogovora padala kiša pa je sada sve mokro i njima se ne da.
Miranda daje lažnu nadu da mogu van, da bi mi, nakon mojeg priopćenja da odlazim, pitala zašto i kamo i usput rekla da se ona samo šalila kada mi je ranije tog dana dala zeleno svijetlo za izlazak..
Bijes koji se u meni nakupio preko dana provaljuje iz mene, vičem na Mirandu, ona viče na mene – i paf! Ostajem doma, ne uspijevajući čak ni javiti curama da ne mogu (jer se vikanje oduži na 40-ak minuta).
Možda se sve ovo čini besmisleno. Trebala bih smisliti novu taktiku za izlaske.



| KoMeNtIsHi (18) | BeZvEzNo TrOšEnJe PaPiRa | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.