utorak, 21.11.2006.

HEROJ ŽENA, GIRL POWER, AHA, KAKO DA NE! ? !

Ne, ja ne trebam muškarca da bi se osjećala dobro…
Ne , ja ne trebam muškarca da bi se osjećala sretno…
Ne, ja ne trebam muškarca da bi se osjećala ispunjeno…
Ne, ja ne trebam muškarca da bi se osjećala zaštićenom…
Ne, ja ne trebam muškarca da bi se osjećala lijepom…
Ne, ja ne trebam muškarca da bi se osjećala seksi…
Ne, ja ne trebam prsten na svojoj ruci da bi ja svijetu pokazala da nešto vrijedim.
I tako u nedogled. Dopizdila mi je ova girl power. Baš sam slušala neki loši ženski bendić, uglavnom, one sve odreda sređene i napirlitane i seru kako su snažne. Ma, mama ti snažna. Ajde, to mi je još prolazilo u vrijeme Spice girls i ostalih powerica. Ali sad…
Ma ja sam samo htjela nešto reći, ne želim da me se krivo shvati.
Dakle sljedeće… ja sam prva za to da žene dobiju sve što zaslužuju, da imaju jednaka prava kao i muškarci. Premda su sad razlike male, opet se zna osjetit ta razlika. Za kretena koji tuče, siluje i maltretira ženu na bilo koji način dala bi mu najstrožu moguću kaznu.
Ali cure, nemojte mi srat da sve možete same. Svatko treba ljubav, ljubav partnera. Ne psa, roditelja ili prijatelja ili pak nekog četvrtog. Nego partnera. A sad, da li ste tu ljubav pronašli u muško- muškim ili žensko- ženskim ili muško- ženskim odnosima tako mi je svejedno. Samo mi je muka od ovih « heroj žena » koje mogu sve same. I promijenit pipu, i postavit instalacije i lakirat nokte. Ok, daleko od toga da nisu sposobne, ali onda brate mili ne seri. Sama si i ne trebaš ništa i nikoga, liježeš sama, pa si isfrustrirana jel kurca nisi vidjela ohoho vremena… pa svoje frustracije opet liječiš negdje drugdje. Ako si sretna, a nisi, jel ne možeš bit, možeš bit zadovoljna sobom i što si postigla samo neko određeno vrijeme u životu, kasnije to postaje frustracija. Velike, snažne tete direktorice koje su ocvale pa sad kao… « ne, meni je karijera uvijek bila na prvom mjestu, šta će mi muž, samo da mi smeta, ja želim svoju slobodu, šta će mi brak.» Je, da možeš si mislit.
A brak… nisam za njega, a ni protiv. Mislim, po meni je to samo komad papira koji ništa ne dokazuje. Svog čovijeka ću voljet i bez tog dokumenta. A sa druge strane… kad ću bit ziher da je on moj čovijek, zašto ne?
Svatko treba nekoga, čovijek nije stvoren da svijetom korača sam.
Zato vam od srca želim da svatko nađe osobu koju i zaslužuje, da voli i da bude voljen i da budu ravnopravni u toj vezi, braku. Jel nema veće sreće od buđenja kraj osobe koju voliš, od poljupca na lijepoj i hladnoj noći dok pahulje lagano padaju oko vas, od zajedničkog smijeha dok se netko ne sruši na pod od bolova u trbuhu, od onih leptirića u tom istom trbuhu kad znaš da češ ga vidjet nakon napornog dana i da će sve biti dobro…

| 12:55 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>