|
Da, da. Kad krene ne prestaje. Bila je to jedna lijepa nedjelja. Hm... da, lijepa do kojih 19: 30 sati. A već je i dosta vremena prošlo. 20. 08.! Hm... da, puno, a meni je samo gore i gore. Pa ovako... dogodila mi se oružana pljačka. Gospon striček je uletio u kladu i zatražio novčiće. Dadoh mu svih deset somića što sam imala i on ode. U prvi mah sam pomislila da je neka jebena zajebancija. Čak sam se sjetila i Astona i njegovog ' punkda ' ... ali hej, pa ja nisam celebrity, i pomislih neka psina mojih frendova. Još sam stričeka htjela pitat jel ovo neka zajebancija, a kad mi je uperio pištolj u glavu skužim da i nije zajebancija. I tako je sve počelo. Neasnice, konstantne. Glavobolje, ubitačne! Pa odlasci kod psihijarra. Hehe Pa otkaz na poslu. Navodno jel sam višak, a jedan od šefića je reko mojoj frendici da sam postala lucidna pa da nisu znali kaj će samnom. Hehe, ma jebeni su. Komični ustvari. To mi i nije teško palo jel da sam ostala tamo još neko vrijeme i sama bi dala otkaz, ali sjebalo me to što sam ostala naglo bez prihoda sa minusom na računu a sad bi se radije obijesila nego starce tražila novce. Toliko o tome.
Zatim, sve male sitnice koje bi čovjek sa lakoćom svladao meni su predstavljale problem. Od gubljenja stvari, pa incidentića po tramvajima, bezobraznih ljudi. Kaj me inače ne bi ni pogodilo ali meni se to događalo tj. događa svaki jebeni dan. Više neznam ni kako da se nosim sa nekim stvarima. Roditelja koji su razočarani u svoju kćer pa valjda misle da ignoriranjem nešto postuižu a nisu tu kad mi je najteže.
I najteže od svega, prekid sa dečkom. Pogodilo me, jako teško mi je to palo. Shrvana sam, neznam kako dalje, nemam ni volje za dalje ić. Život je kurva!
Pjesma dolje napisana od Bon Jovia savršeno opisuje kako se ja sad osjećam. Sad tek istinski shvaćam neke prave ljubavne pjesme.
Znate kako se nosit sa stvarim kad je na početku najteže? Alkohol i tabletice pomažu. Šupe vas, zaspete ko' klada i bar je na kratko vrijeme dobro dok niste budni i ne razmišljate. I Bruce Springsteen jako pomaže sa svojom glazbom, čovjek zna napisat pjesmu, savršen je za tu neku depru, plus naravno neke stvari od najdražeg mi benda.
MOJOJ LJUBAVI
U jednom trenutku bio si mi sve. Sve bi napravila za tebe. Što god si tražio. Voljela sam te. Još uvijek te volim. Moji osjećaji nemogu nestat preko noći. Kako su tvoji uspjeli? Kako nas je glupi splet okolnosti doveo do svega ovoga? Da je barem bila svađa, prava, možda bi mi bilo lakše. Cijelu sebe sam davala u našu vezu. Na početku mi je bilo teško prepustiti se, kočila sam se, ali kad sam te zavoljela to je bilo to. I iskreno sam se zaljubila, po prvi puta u životu. Mislim na tebe svake minute. Što god radila ne izlaziš mi iz glave. Ne smijem se nadat jel će me to ubit, pomirila sam se sa svim tim, ali fališ mi. Osjećam kako me boli. Šta? Ne znam to ni opisat. Znam samo da se nalazi u grudima i razdire me. Cijelo tijelo me boli. Ležim u krevetu i nemam snage da se ustanem. Ne jedem, ne spavam, do ničega mi nije. Samo pušim, vrijeme stoji, a ja se osjećam loše.
Svako novi dan mi je užasan. Ništa me ne veseli kao prije. Izlasci i opijanja sa prijateljima ne pomažu. U svakom novom licu ja tražim samo tebe. Malo vremena je prošlo. Desetak dana i proći će ih još sto a ja neću bit dobro. Možda, jednom... Prijatelji su uz mene, trude se ali ne mogu pomoći. Ja trebam tebe. Zajednički prijatelji pitaju za tebe a ja imam lažni osmjeh na licu i kažem da sam dobro. A nisam. Osjećam kako lagano kopnim, umirem. Ne znam kako da to nazovem. Volim te i dalje, nikad te neću mrzit, bio si mi prvi. Prvi u svemu i ti to znaš. Uvijek češ imat posebno mjesto u mom srcu. Rekao si kad smo se zadnji put vidjeli da bi htio ostat prijatelj samnom, da ti je i dalje stalo do mene ali ne na način na koji ja to želim. Ja bi najiskrenije htjela da ostanemo prijatelji. Ali ne još. Moja je rana presvježa, previše boli. Možda s vremenom, kad se moji osjećaji slegnu, kad se u glavi misli poslože, kad ću te moć gledat kao prijatelja. Rekao si još jednu čudnu rečenicu, da nikad neznamo što se u životu može dogodit i da možda opet bude nečega. Ja to nisam trebala čuti, jel nada je jedino što mi ne treba u ovim trenutcima. Ali možda te život opet dovede na moj put. Zagrlili smo se na rastanku. Nismo se svađali, derali jedno na drugo, krivnju prebacivali na onog drugog. To mi puno znači. Samo se nadam da si bio iskren i da nisi rekao te stvari samo da u trenutku bude lakše. Želim te kao prijatelja jel znam da si krasna i divna osoba i da bi mogla računat u životu na tvoju pomoć, isto kako možeš i ti na mene. Nadam se da to znaš. Ali ne još. Ne želim ti glumit prijateljicu jel će to mene uništit. Vidjet ćemo s vremenom. Vrijeme će sve pokazati.
Povrijedio si me jako, kao nitko u životu. Na početku sam se pitala zašto sam to zaslužila i preklinjala sam dan kad sam te upoznala. Jel da nisam ne bi ovoliko patila. Ali sad mi je ipak drago da jesam jel si prekrasna osoba.
Obilazim naša mjesta, naše parkiće, naše klupice... Teško je... Teško je kad vidim neki par na našem mjestu. Puno je podsjetnika na tebe. Nisam bacila tvoje stvari, tvoje poklone, tvoj parfem koji me izluđuje. Znaš da sam te uvije voljela šnjofati. Tvoj miris. Ne fali mi sex, ne, fališ mi ti kao osoba. Fali mi da te mogu zagrliti, staviti ruke oko tvoga vrata, da me ti lijepo zagrliš i da osjetim onaj tvoj miris, miris parfema, miris tebe. Da ti prstima dotaknem kosu, kako sam napravila i zadnji put kad smo se vidjeli, kad smo se rastali. Takve male sitnice mi fale i to boli više od ičega. Znam da i ti misliš na mene. Vjerovatno ne toliko četo koliko ja na tebe. Znam da ti nisam uspjela preko noći nestati iz glave i srca. Vrati se ljubavi, pa makar i na tren. Da samo znaš koliko boli ova razdvojenost, kako je teško pustiti te da odeš. Da samo znaš u kakvoj sam napasti da te nazovem, da ti čujem glas, da te podsjetim na lijepa vremena, da ti kažem koliko te volim i koliko mi fališ. Ali znam da ne smijem. Idem dalje. Jedva, teško... Sanjam te svake noći. I lijepe i ružne snove. Ne izlaziš mi iz glave čak ni u snovima. Sanjala sam i da smo se pomirili. Bilo je jako stvarno. Probudila sam se i imala sam osmjeh na licu. I čak punu sekundu i pol sam bila sretna i onda me je realnost i stvarnost lupila u glavu i opet sam postala tužna. Plačem, puno. Ja. Da ja, koja sam u životu plakala čak tri puta. Ne mogu se suzdržati, plačem na sam spomen tvoga imena. Ljudi me pitaju nešto, ja ih ne doživljavam. Po cesti hodam kao ljuštura, prazna. U ovom trenutku, bez tebe tako mi je svejedno šta će biti samnom. Čak sam pomislila kako bi u jednom trenutku sve moglo nestati, prestati, samo da napravim krivi korak u trenutku. I sva ta silna bol koja me razdire bi nestala. Nikad više ne bi morala osjećati ovu bol, nepodnošljivu bol. Onda se trgnem, krenem dalje, jedva, bez tebe. I mislim na lijepe trenutke. I na neke koje smo uludo potrošili. Puno stvari sam uzimala zdravo za gotovo. Sad vidim da nisam smjela. Da nisam znala u potpunosti cijeniti ono lijepo što sam imala.
Hvala ti za najljepše trenutke u mom životu. Znam, bit će ih još, sa tobom ili bez tebe. Ja moram nastaviti sa svojim životom. Želim ti svu sreću ovog svijeta, da budeš dobro.
Samo me se sjeti koji put, javi se ponekad, ne budi stranac. Volim te i uvijek ću te voljeti, proći će i ovaj ružni osjećaj samo se pitam kad. Do kad će trajati ova teška bol? Idem dalje, moram, jel ako počnem vrtit scenarije po glavi ' šta bi bilo kad bi bilo, poludit ću. ' A vjeruj mi, sve sam ih već izvrtila.
Sad tek shvaćam ono kako u jednom trenutku jedno drugom značimo sve, a u drugom se raspukne poput balona, nestane kao da ničega nije ni bilo. A opet,imam taj osjećaj kao da nije gotovo. Zašto to osjećam? Kao da nisu sve stvari rečene do kraja, kao da je tu još nečega trebalo bit...
Još te ne mogu pustiti, ne još. Jednom, jednog dana. Ali taj dan još nije došao.
Voli te tvoj Mišić, zauvijek!
IT'S HARD LETTING YOU GO
It ain't no fun lying down to sleep
And there ain't no secrets left for me to keep
I wish the stars up in the sky
Would all just call in sick
And the clouds would take the moon out
On some one-way trip
I drove all night down streets that wouldn't bend
But somehow they drove me back here once again
To the place I lost at love, and the place I lost my soul
I wish I'd just burn down this place that we called home
It would all have been so easy
If you'd only made me cry
And told me how you're leaving me
To some organ grinder's lullaby
It's hard, so hard - it's tearing out my heart
It's hard letting you go
Now the sky, it shines a different kind of blue
And the neighbor's dog don't bark like he used to
Well - me, these days
I just miss you - it's the nights that I go insane
Unless you're coming back for me
That's one thing I know that won't change
It's hard, so hard - it's tearing out my heart
It's hard letting you go
Now some tarot card shark said I'll draw you a heart
And we'll find you somebody else new
But I've made my last trip to those carnival lips
When I bet all that I had on you
It's hard, it's hard, it's hard, so hard
It's hard letting you go
It's hard, so hard, it's tearing out my heart
But it's hard letting you go
|