subota, 22.04.2006.

PRIJATELJI... DA, DA!

Ljuta sam! Na dragu prijateljicu. Hm, dragu? Zašto frendice ponekad moraju bit takve kuje, zajedljive, bezobrazne? Nije mi to best prijateljica, ali ne mogu reć da je ne poznajem. Razgovaramo, družimo se, povjeravamo, i onda te sjebe. Ma dobro, sad sama sebi govorim: čemu se uzrujavat, imaš najbolju frendicu kojoj možeš sve reć i koja ti nikad ništa loše ne bi napravila... ali opet. Nekako je čudno kad te osobe koje znaš na bilo koji način povrijede. Znam da će me pustit ovaj felling, već ovog popodneva, ali zašto su ljudi takvi? Kaj se više nitko ne veseli radi drugog? Šta samo sebe gledamo? A vidi mene, kao neka naivna glupačica. Pa uvijek je tako i bilo, zar ne? Važan si jedino ti i nitko drugi. Barem u većini.
Ponekad se pitam zašto se ne družim samo sa muškim frendovima? Barem nisu opterećeni sa nekim bedastoćama i sve ono što mi cure jesmo. Zato ja sad idem na roštilj sa dragim i četiri frenda. Istina da ne smijem jest, a cugat još manje ali barem ćemo se zajebavat i uživat.
Idem još nazvat svoju najbolju prijateljicu, da čujem kako joj je bilo na poslu, i...samo da ju čujem... malo mi fali danas.
Pozdrav narode i budite dobri! Nazovite kojeg prijatelja danas. Bilo muškog ili ženskog. Odite na kavu, ali mislim zbilja onog pravog prijatelja, ne ove tkz. frendove.

| 15:03 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>