Uvik kontra

Ovo je moj drugi post vezano za Malog Marinka kojeg sam kao dijete toliko voljela čitati u Slobodnoj, zapravo kroz te tekstove sam počela shvaćat ljepotu čitanja i određenu moć koja iz toga proizlazi. Sinoć je završio serijal na HTV-u o životu Miljenka Smoje i ne sjećam se kada sam na HTV-u pogledala nešto zanimljivije. Smojin život, njegove uspone i padove te vječna hrvatska dilema o mjestu koje mu pripada u našoj književnosti. Novinar ili pisac? Hrvat, Dalmatinac ili Jugoslaven? Osobenjak ili čovik iz naroda? Lokalni ili globalni? Baš taj dalmatinski mentalitet o kojem je pisao cijeli život i kojem je ostavio izvanredna djela pisana izvornim jezikom malog dalmatinskog čovika, na kraju ga je koštao ugleda i svega onoga što je do tada predstavljao. Ta činjenica ga čini još zanimljivijim i vjerujem da će shvaćanje o vrijednosti njegovih tekstova tek doći. Nema mi druge nego da danas svrnem u knjižnicu, a vama za poticaj, dragi moji blogeri ostavljam Smojinu definiciju čovjeka: "Čovik je jedina beštija koja piše."

Oznake: Mali Marinko