IQ naspram EQ

Inteligencija je nešto što se može vrlo lako izračunati. Radili su na meni kao studentu neka istraživanja, ali nikada nisam imala uvida u rezultate. Računajući po nekim testovima u novinama koji su se s vremena na vrijeme pojavljivali, spadam definitivno u one prosječne.
Ustvari, često puta sam se znala i razočarati u svoju inteligenciju. No, živim u nadi da ću trenirajući svoju sivu masu uspjeti održavati tu neku prosječnost. Dragi naši znanstvenici su shvatili ono što i mi ostali, da taj broj ne znači da ćemo biti uspješniji u životu i da će nam ta inteligencija pomoći da lakše plivamo kroz život. Zato su prije više od dvadesetak godina počeli koristiti termin emotivne inteligencije. To je taj takozvani EQ i svaki čovjek osim stečenog po rođenju IQ-a kroz život stječe taj EQ. Definicija bi bila:
emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli.
To bi značilo da se emotivna inteligencija bavi s osjećajima, ali ne samo našima nego i onima što drugi osjećaju. Primjer, osjećam da moja prijateljica treba pomoć jer u razgovoru s njom saznajem da joj kasni plaća i da firma propada. Neki ljudi jednostavno ne vide što se događa s drugima, a oni koji su spremni pomoći u društvu su najčešće izloženi ruglu i zaziranju. Empatija, kao jedna od osjećaja emotivne inteligencije, nije popularna niti društveno prihvatljiva jer se ljudi s tom osobinom smatraju naivnima. Pretpostavljam da je to zato što oni koji ju primaju, misle da će to jednog dana i trebati vratiti. No, prava emotivna inteligencija je ono što dolazi iz srca bez ikakve kalkulacije. Dobra vijest, a i ono što nam daje nadu je to što (nasuprot IQ-u) EQ možemo usavršavati, jačati i trenirat. Naravno, samo ako to želimo:)