O školi i ocjenama

Nakon nekih osobnih stvari, vrijeme je da okrenem novu stranicu:)
Prošli tjedan je bio dobar, ali i nekako sjetan. Punoljetna djeca su otišla i valjda se budu nekako snašli u životu. Ljuta sam na nastavnike koji previše drame oko ocjena, cjepidlače i nisu svjesni da ta ocjena ipak djeci previše znači, bar u određenim razredima. Tako je bitno je li prosjek iz određenog predmeta 4,4 ili 4,5? Žalosno mi je kada vidim nastavnike s kalkulatorom da zaključuju ocjene. Čak postoji naputak Ministarstva da ocjena ne mora nužno biti aritmetička sredina. Često se sjetim riječi jedne stručne osobe da ocjena uvijek mora biti poticaj, a nikako kazna! Dobar učenik uvijek pamti kredit i to ga potiče da dogodine bude bolji. Ocjena kao kazna, uvijek ostaje kazna, a nikada pouka!