21
ponedjeljak
svibanj
2012
O školi i ocjenama
Nakon nekih osobnih stvari, vrijeme je da okrenem novu stranicu:)
Prošli tjedan je bio dobar, ali i nekako sjetan. Punoljetna djeca su otišla i valjda se budu nekako snašli u životu. Ljuta sam na nastavnike koji previše drame oko ocjena, cjepidlače i nisu svjesni da ta ocjena ipak djeci previše znači, bar u određenim razredima. Tako je bitno je li prosjek iz određenog predmeta 4,4 ili 4,5? Žalosno mi je kada vidim nastavnike s kalkulatorom da zaključuju ocjene. Čak postoji naputak Ministarstva da ocjena ne mora nužno biti aritmetička sredina. Često se sjetim riječi jedne stručne osobe da ocjena uvijek mora biti poticaj, a nikako kazna! Dobar učenik uvijek pamti kredit i to ga potiče da dogodine bude bolji. Ocjena kao kazna, uvijek ostaje kazna, a nikada pouka!
komentiraj (0) * ispiši * #
11
petak
svibanj
2012
Oda o čovjeku
Nekada smo učili da se čovjek ponosno uzdignuo iznad ostalih životinja i da ga od ostalih životinja izdvaja razvijeni mozak i onaj ratio koji mu daje mogućnost razumnog tj. razboritog djelovanja.
Vjerojatno se danas još uvijek o tome uči na satovima biologije, a o Darwinu pišu hvalospjevi. Još davno prije Krista i Aristotel je pisao o dva dijela duše. Jedan je onaj koji se tiče naših nagona, a drugi je razumski koji taj nagonski stavlja pod nadzor.
Ne slažem se da je čovjek negdje iznad jer je to jedina životinjska vrsta koja pripadnike svoje vrste, ubija, muči ili siluje. Zar ratio tome služi?
Zašto je taj nagonski dio tako loš? Vjerojatno zato što se na prvu odmah misli samo na nekontrolirane tjelesne užitke, ali nagon je briga za svoje potomstvo, sposobnost opstanka svog krda, jata ili u krajnju ruku obitelji. Nagon bi mogla biti želja da napravimo svoj dom u kojem nismo gladni, u kojem žive ljudi koji se štite, hrane, rađaju i umiru.
Zar je to loše? Promatrajući mačku iz susjedstva, vidim da se bolje brine o svom mačiću nego mnoge žene koje poznajem o svom djetetu. Ako nekome kažemo da je životinja, usporedba je totalno nepravedna jer su životinje u mnogočemu "uljudnije" od mnogih ljudi koje poznajem. One te vole ili ne vole, ne znaju za glumu, licemjerje ili prepredenost. Eh....da, one nemaju razuma i baš su mi zato tako drage...
komentiraj (2) * ispiši * #