Oda o čovjeku

Nekada smo učili da se čovjek ponosno uzdignuo iznad ostalih životinja i da ga od ostalih životinja izdvaja razvijeni mozak i onaj ratio koji mu daje mogućnost razumnog tj. razboritog djelovanja.
Vjerojatno se danas još uvijek o tome uči na satovima biologije, a o Darwinu pišu hvalospjevi. Još davno prije Krista i Aristotel je pisao o dva dijela duše. Jedan je onaj koji se tiče naših nagona, a drugi je razumski koji taj nagonski stavlja pod nadzor.
Ne slažem se da je čovjek negdje iznad jer je to jedina životinjska vrsta koja pripadnike svoje vrste, ubija, muči ili siluje. Zar ratio tome služi?
Zašto je taj nagonski dio tako loš? Vjerojatno zato što se na prvu odmah misli samo na nekontrolirane tjelesne užitke, ali nagon je briga za svoje potomstvo, sposobnost opstanka svog krda, jata ili u krajnju ruku obitelji. Nagon bi mogla biti želja da napravimo svoj dom u kojem nismo gladni, u kojem žive ljudi koji se štite, hrane, rađaju i umiru.
Zar je to loše? Promatrajući mačku iz susjedstva, vidim da se bolje brine o svom mačiću nego mnoge žene koje poznajem o svom djetetu. Ako nekome kažemo da je životinja, usporedba je totalno nepravedna jer su životinje u mnogočemu "uljudnije" od mnogih ljudi koje poznajem. One te vole ili ne vole, ne znaju za glumu, licemjerje ili prepredenost. Eh....da, one nemaju razuma i baš su mi zato tako drage...