Smrt diktatora

Zgrožena sam jučerašnjim snimkama iz Sjeverne Koreje. Ludilo zavladalo među ljudima! Pomalo mi je bilo neugodno gledati ih jer znam da će za godinu dana Bogu zahvaljivati što je umro. Kotač povijesti se napokon pokrenuo...
Vratile su me te snimke u neka druga vremena. Bilo je to 80- te kada je Tito umro. Jedna, tada već vremešna susjeda, je dotrčala kod nas, sva u tuzi i kroz plač govoreći: "Što ćemo sad, što ćemo sad?" Očima djeteta mi se činilo da će u najmanju ruku biti smak svijeta.
Kada sam došla u školu, dobili smo naputak da moramo nositi crne trake kao znak korote. Trake su se nosile u kosi, oko vrata, a neki i oko ruke. Meni je bio problem jer nisam imala dugu kosu, a niti sam imala košulju da se oko njene kragne zaveže traka. Naime, mame mojih kolega iz razreda su pokazale veliku maštovitost u vezanju traka i trebalo je održati korak s njima. Neke curice si ih nosile na pletenicama, neke na kikicama, a neke su čak imale trake sa zlatnim obrubom. Moja mater je bila u neprilici od te silne konkurencije pa je brže-bolje otrčala u jedinu trgovinu koja je bila u mom mistu i kupila mi prekrasnu košulju. Sutradan sam sebi bila najljepša u novoj košulji iako uopće nisam shvaćala značenje te crne trake zavezane oko mog vrata.
Zapravo, ne shvaćam ni danas, nego to pripisujem ljudskoj gluposti...

Popperov "grijeh protiv svetog duha"

Čitajući neke "genijalne" filozofske misli, često sam se pitala, je li sa mnom sve u redu? Puno toga mi je bilo nejasno i često su rečenice u tim epohalnim djelima izgledale besmislene.
Slučajno mi je pod ruku došla knjiga K. R. Poppera " U potrazi za boljim svijetom". Čitajući je, nisam mogla vjerovati da su to riječi filozofa. Rečenice su bile jasne, a misli logične i sistematične. Posebno mi je srcu drago poglavlje "Protiv velikih riječi".

Citiram:

"Ono što sam nazvao "grijehom protiv svetog duha" jest lupetanje fraza, glumljenje mudrosti koju ne posjedujemo. Prvi recept je: tautologije i trivijalnosti začinjene parodoksalnim besmislicama.
Drugi recept je: piši teško razumljive brbljarije i dodaj povremeno žličicu trivijalnosti. To će čitatelj slasno progutati, polaskan time što u tako "dubokoj" knjizi nalazi misli koje su mu jednom već i samome pale na pamet."

Na kraju poručuje svim svojim kolegama i budućim intelektualcima: "Tko stvari ne može izreći jednostavno i jasno, taj neka šuti i radi dalje sve dok ih ne uspije jasno reći."

Ja bih se skromno nadovezala s latinskom poslovicom (koju i sama sebi vrlo često kažem): " Da si šutio, bio bi filozof!"

Bosonoga diva...

Eto, umrla je ne mareći za slavu i kojekakve markirane cipele.
S cigaretom u ruci, bosa...ne žudeći za slavom, nego je nju slava uhvatila "tek" u 47-oj.

Nakon izbora...

Najveći dobitnici parlamentarnih izbora 2011.:



Pitam se, imaju li lektore na Indexu?








Kategorija: obitelj

Idila...

Hrvatska priča

Nikada mi izborna kampanja nije smetala kao ove godine. Svaki plakat, letak ili minutu TV nastupa sam preračunavala u kune, misleći o tome koliko se pametnih stvari moglo obaviti tim novcem.
Sjatili se oni u četvrtak na jedno od zagrebačkih sajmišta da budu bliži raji. Kad tamo ih dočekala šačica staraca koji su se smrzavajući prodavali svoju obuću i odjeću koju su kupili, valjda u nekim boljim vremenima. Oni u novim odijelima su svašta lijepo pričali, a ta sirotinja oko njih nije se previše obazirala. Znali su oni da će sljedeći četvrtak opet biti na istom mjestu, na istom sajmištu, pokušavajući zaraditi desetak kuna. Za njih se ništa neće bitno promijeniti.
Velika je navala nastala u trci za tako željena mjesta u hrvatskom Saboru. Matematika je opet jasna (iako mi nikada nije išla), ali sve se svelo na dobru računicu:
"Cijeli život ću životariti,
dana rada u radnoj knjižici neću imati,
a onda ću se u Sabor instalirati,
tamo riječi neću reći,
sve benefiicije ću zdušno koristiti,
bogata penzija će me u starosti dočekati,
i po kontejnerima neću morati kopati."
Postadoh još i stihoklepac:)
Hrpa neradnika i foliranata!

EU

Gledam TV i neki prilog o budućim zastupnicima, Hrvatima u parlamentu EU-a. Počele su se tu smiješiti neke face iz Sabora, vjerojatno misleći da ih tamo u Parlamentu EU-a čeka neka svjetlija budućnost. Svjetlija će biti, dakako, jer se mjesečna plaća vrti oko 10 000 eura. Matematika ide ovako: od 30- 40 mjesta s time da svaki od zastupnika će imati otprilike desetak pomoćnika. Znači, da će otprilike 400 najsretnijih Hrvata uletjeti u europski parlament.
Zbog toga bismo možda trebali ići u EU? Zbog 400-tinjak najsretnijih?
Sjećam se prošlogodišnjeg predavanja od jedne najaktivnije nevladine udruge, koju također financira vlada. Nevladina? Zanimljivo... Nitko mi ne može reći da to nema veze sa Vladom!
Predavanje se temeljilo na jednoj anketi među hrvatskim srednoškolcima i rezultati su bili poražavajući! Radi se o tome da djeca nisu imala pojma o EU, što je ona i kakva je njena svrha. Tako su ti mladi, zgodni i školovani predavači predavali nama starima, neiskusnima i neznalicama, kako treba djecu učiti da oni točno znaju što je EU i kakva svijetla budućnost čeka Hrvate njenim ulaskom u tu slavnu integraciju. Čekaj malo, da mi djecu koja su velikom većinom inteligentnija, načitanija i informiranija nego što smo mi bili njiihovih godina učimo kako da glasaju na budućem referendumu, prodavajući svoj obraz ukoliko dođe do mogućeg debakla?
Zadnje pitanje je postavljeno: Kažete da EU nama daje sve blagodati te integracije, ali što ona uzima za to, razmišljajući zdravorazumskom logikom trgovine?
Ups! Tišina....
Nek bu kak bu, ali moje DA neće vidjeti, a kako stvari stoje, mogla bi se prije raspasti prije nego mi uđemo.

PS. Prije...15- tak godina i sama sam napisala diplomski rad na temu europskih integracija pod pretpostavkom da će se ta slavna integracija jednog dana raspast. Ne mislim da sam neki prorok, ali sve u životu ima svoje faze: nastanak, rast i umiranje ili raspad. Opet, gledajući sa sociološkog stajališta, društvene promjene se stalno mijenjaju u etapama i izraženiji nacionalizam se najčešće pojavljuje nakon godina "gušenja i sotoniziranja" tog istog, kao što smo i sami iskusili. Stoga...

Kategorija: putovanja

Muke po slikama