Popperov "grijeh protiv svetog duha"

Čitajući neke "genijalne" filozofske misli, često sam se pitala, je li sa mnom sve u redu? Puno toga mi je bilo nejasno i često su rečenice u tim epohalnim djelima izgledale besmislene.
Slučajno mi je pod ruku došla knjiga K. R. Poppera " U potrazi za boljim svijetom". Čitajući je, nisam mogla vjerovati da su to riječi filozofa. Rečenice su bile jasne, a misli logične i sistematične. Posebno mi je srcu drago poglavlje "Protiv velikih riječi".

Citiram:

"Ono što sam nazvao "grijehom protiv svetog duha" jest lupetanje fraza, glumljenje mudrosti koju ne posjedujemo. Prvi recept je: tautologije i trivijalnosti začinjene parodoksalnim besmislicama.
Drugi recept je: piši teško razumljive brbljarije i dodaj povremeno žličicu trivijalnosti. To će čitatelj slasno progutati, polaskan time što u tako "dubokoj" knjizi nalazi misli koje su mu jednom već i samome pale na pamet."

Na kraju poručuje svim svojim kolegama i budućim intelektualcima: "Tko stvari ne može izreći jednostavno i jasno, taj neka šuti i radi dalje sve dok ih ne uspije jasno reći."

Ja bih se skromno nadovezala s latinskom poslovicom (koju i sama sebi vrlo često kažem): " Da si šutio, bio bi filozof!"