PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

Došao je i taj dugoočekivani dan, idemo na dvodnevni izlet u Gorski Kotar.
Ekipa:
jedna odrasla teta(zapraf sestrična ) i klinci (koji više to nisu..)Dominik,Valentina &Krešo.
Plan:
subota : izletište Zeleni vir i Vražji prolaz,te nastavak puta u Crni Lug i nedjeljna cross country bike utrka nac.parkom Risnjak.
Kretali smo iz Jastrebarskog (točnije Cvetkovića) i nakon devedesetak minuta vožnje
(a sve zahvaljujući zastoju kod Karlovca) izlazimo u Ravnoj gori i začas dolazimo do skretanja za izletište Zeleni vir.




Sve pohvale turist.zajednici ; putokazi su dobro raspoređeni i nema šanse da se zaluta.
Sama cesta do odredišta je uska i dva auta se teško mogu mimoići bez zaustavljanja i ta 4 km traju i traju...
Sve se to zaboravlja po dolasku.
Već na prvi pogled zelenilo i šum vode smiruje živčeke i onim najnervoznijima .




Odlučujemo se odmah krenuti u akciju (jer dan je tek počeo a mi imamo toliko toga za vidjeti...)
U restoranu kupujemo karte ,15kn po osobi (i djeca plaćaju punu cijenu ! )i odlazimo put Vražjeg prolaza.




Krajolik je gotovo nestvaran,stijene kao ljudskom rukom isklesane




Na dijelovima se nebo gotovo i ne vidi a prolaz među njima moguć je preko galerije mostića .




Veličanstveno!
Kroz tjesnace žubori planinski potok Jasle koje je ovog ljeta na nekim mjestima skroz presušio.




Moja mlađahna ekipa bila je oduševljena.
Potpuna scenografija Tolkienovih romana.




Na nekim mjestima prijelaz preko mostića je sklizav i potreban je oprez no klinci to bez problema svladavaju i ubrzo dolazimo do ulaska u pećinu Muževu hižu.




Prema narodnoj predaji; za vrijeme najezde Turaka oko 1525 tu se djelom sklonilo stanovništvo ovog područja.
Gospodar skupine ljudi koja se sakrila u spilju bio je muž – muškarac, pa je po tome i dobila naziv ˝Muževa hižica˝

Spilja je dugačka oko 200m a na kraju je jezerce u kojem je svojedobno pronađena čovječja ribica.
Na ulasku susrećemo ekipu koja je pokušala ući unutra ali ih je mrak i nemogućnost snalaženja bez baterije otjerao van.

Ali... mi smo ,kao pravi pustolofci ,bili opremljeni s čak dvije baterije te su nam se Ivan&ekipa pridružili u laganoj šetnjici spiljom ,koja je unatoč rasvjeti djelovala pomalo sablasno.




Unutra je sve mokro i sklisko i potreban je poseban oprez (da li je bilo pametno unutra voditi djecu ?!)a kako smo ulazili sve dublje naišli smo i na poveće lokve u koje su neki, na žalost ,uspjeli cupnuti i smočiti se.




Iako su Krešo & ostatak ekipe navirali da idemo još dublje u unutrašnjost nije bilo vremena za speleološke avanture pa smo oprezno izašli i uputili se prema slapu Zeleni vir.




Staza koja vodi do njega je malo strmija ali nimalo preteška za hodanje iako na mjestima ima mokrog lišća i sklizavo je pa je potreban oprez.




Zeleni vir se nalazi na 345m i izvor je koji se ruši u potok sa sedamdesetak metara visoke stijene .




Ime je dobio po zelenkastoj boji jezerca koje nastaje u spilji.




Nakon divljenja prirodi i nezaobilaznog fotkanja...




...spuštamo se do restorana,klopamo sendviče i odlazimo put Crnog Luga...




Moram napomenuti da su moji kompanjoni bili oduševljeni viđenim prirodnim ljepotama iako malo i razočarani jer eto nismo sreli ni jednog jedinog medvjeda .
Nadali su se da će na Risnjaku biti više sreće....