Poskakuje cvrkut. Eja zlato lije.
Korača stazom utvara plava.
Ciganka stara svijet bijeli snije.
Selo pod brijegom mirno još spava.

"Kamo ćeš, dijete, u uri rujnoj?
Goni l' te đav'o; peta ti gori?
Plešu l' ti stope sudbini grdnoj?"
Lecnuv' se, sablast jasno prozbori:

-"Neću još dugo brojiti dane.
Iza leđa ludnica je pusta.
Odzvanja kroz žar-klasje, poljane,
ime moje -
                    Zlatousta."