Kucnulo tri tek je,
cvili alem-gora.
Klepeće mi Mjesec:
"Na moru mora".

Vreli kužni dahtaj,
skrlet mrtvog zbora...
Okrenuh mu leđa.
Nad morem je mora.

Poskakuje cvrkut. Eja zlato lije.
Korača stazom utvara plava.
Ciganka stara svijet bijeli snije.
Selo pod brijegom mirno još spava.

"Kamo ćeš, dijete, u uri rujnoj?
Goni l' te đav'o; peta ti gori?
Plešu l' ti stope sudbini grdnoj?"
Lecnuv' se, sablast jasno prozbori:

-"Neću još dugo brojiti dane.
Iza leđa ludnica je pusta.
Odzvanja kroz žar-klasje, poljane,
ime moje -
                    Zlatousta."