Počelo se debelo bližit lito, i sa njim one nepodnošljive vrućine kad ne znate šta bi sa sobom jer vam se apsolutno ništa ne da, i niste u stanju činit ništa… Najrađe bi legli negdi u travu (u hladu naravno) ili cili dan guštali u moru… To možda neki od vas i mogu, ali mi koji još uvik pohađamo onu ustanovu zvanu «škola» smo još tri tjedna ograničeni… Koliko god me na dane sunce zna oraspoložit, toliko mi i ove vrućine znaju ubit raspoloženje… Već jučer upozorena kako će danas bit prevruče (hvala Marina ) jutros sam se obukla šta sam oskudnije mogla, imajući pritom na umu da ipak idem u školu . I kad sam na izlasku pogledala kroz prozor, zatečena svatin da vani nema ni «S» od sunca … Sva srića odlučila san ne prisvlaćit se za svaki slučaj. Vani je bilo ipak možda malo prohladno za kratke gaće…ali to san preživila. Dođoh u školu, a neki pametnjakovići (Plete pripoznaješ li se? ) se lukavo dosjete upalit klimu (!!!). I raspale je samo tako. U roku od 10min Tina je bespomoćno šmrcala, trošeći papirnatu za papirnatom, a meni je pucala glava. I tako do podne ipo… Taman kad se navikneš na tu prohladnu temperaturu u razredu, zvoni mali odmor, ti izađeš na hodnik/u wc i dođeš lipo sebi, a onda nazad u onu hladnjaču … Ali eto, preživila san to samo sa glavoboljom, i kad sam u podne ipo napustila teritorij škole svatila san da je u međuvremenu sunce granilo, a temperatura porasla. Ukratko-upeklo je… Dođen u Ghettoa, u potrazi za hladom i osvježenjem, sidnen, i to baš na ono misto di između dva suncobrana sunce proviruje ravno na mene!!! Danas mu očito nisam draga. Nakon prženja tu, uslijedia je vrhunac-vožnja autobusom… Pun bus ljudi koji se vraćaju iz škole+uobičajena starčad koja dolazi sa pazara ili odakle već…sa svoje 83kese u svakoj ruci… I onda oni prozori promjera 15x20 cm, i još si uvatia Boga za bradu ako je prozor uopće u funkciji i ako ti se ne nađe neki penzić koji će te upozorit da zatvoriš prozor jer ga ubiva promaja… !!! I tako san se još drmusala u devetci 15min do pujanki diveći se svakojakim endemima koji putuju tim busom… I napokon došla doma kad sam pomislila da ću se ozbiljno počet topit od vrućine… I fala ti Bože na vodi i tušu i na kući u kojoj mogu temperaturu koliko-toliko prilagodit sebi i samo sebi…
|