Neodlučenim rezultatom, ali pobjedom iz prve tekme finala Kupa, Dinamo je osvojio Kup. Utakmica je sama po sebi bila dosta teška, „Farmaceuti“ su također bili nabrijani na Kup koliko i naši „Modri“... Prilike su se stvarale ali nisu se uspješno realizirale. Tako je na poluvremenu ostao rezultat 0:0 (1:0 ako uzmemo u obzir prvu utakmicu) koji je pasao Dinamu. U drugom poluvremenu stvari su se totalno okrenule, u 68. minuti Belupo postiže gol za vodstvo, te možda priliku za produžetke ukoliko se ne bi ništa promjenilo. Do kraja tekme je bilo još nekih 20-ak minuta... Prilike i prilike koje nisu bile ostvarene, što se jedne i druge strane tiče... polako se približavaju zadnje minute ovog dvoboja... Atmosfera na tribini vatrena, vjerojatno je i na travnjaku bilo jednako... Minuta prije kraja – pogodak Gordona Schildenfelda za poravnanje rezultata, ujedno i pobjedu Dinama, ali i ispravak onog dosuđenog penala koji je navodno on skrivio (naime Belupo je do vodstva došao pogotkom Mumleka iz jedanaesterca u 68. minuti)... Tako je ispravio svoju navodnu pogrešku i Dinamu „dao“ Rabuzinovo sunce... Slavlje je počelo i sigurno trajalo do kasno u noć... ili ti ga do rano ujutro hehe... Naravno, slavlje još nije završilo... Ipak dvostruka kruna zavrijeđuje i dvostruko slavlje, pa možemo slavit i jučer i danas i sutra i kad god oćemo... Jer ipak jedan dio naših snova je ostvaren, al što se Hrvatske lige tiče – dvostruka kruna... Sad nam ostaje samo nada i vjera u „bolje sutra“ u Europi, nakon gotovo 4 desetljeća ...

Naravno ovo još nije sve od posta... dakle, dotaknimo se one famozne tribine za koju smo pljunuli 122 KUNE ... Recite mi, vrijedi li ta tribina zaista tolko? Ja smatram da ne , a vjerojatno i svi ostali... mislim strepit, al doslovno, od straha da ću svaku minutu možda propast i da će one žice s kojima je bila spojena popustit do kraja... Ne znam jeste vidli, ali tribina nije bila pričvršćena šarafima već nekom žicom debljine nekih pol centimetra ak i tolko ... Katastrofa... Onda drotovi su kakti smirivali nerede na jugu i zapadu... Stolci letjeli, al bome i na zapadu murjaci, svaka čast onome koji je murjaka šutnuo nogom u trbuh da je odletio bar 4 reda dolje , usprkos tome što su ga držala 5-6 drotova... još jednom svaka mu čast... Katastrofa, koji je to debilitet... al fala Bogu „užarena“ atmosfera se smirila... ali opet, stolci strgani, i bojiš se da tvoj ne pukne od skakanja, jer je samo malo jači skok mogao prouzročiti veću pukotinu... recimo na mom mjestu, skačem, skačem, sam odjednom čuješ „kvrc“, mislim si a u p.m. ovo će puknut i odoh ja u zaborav... to je značilo da do kraja tekme nema skakanja ili ću fakat propast, ali još sam bila tam skroz na vrhu... a nije to mala visina...
Još jednom ću reć katastrofa... Kako smo dočekali kraj dvoboja, opet skakanje i divljanje, tribina se trese, molim Boga da se ne sruši kako nebi sljedeći dan čitali o tragediji u crnoj kronici... Fala Bogu, sve je mirno završilo... a što se tribine tiče, jebi ga, radite si novu, al po mogućnosti da ovaj put napravite il pravu il ostavite livadu... u najgorem slučaju zazidajte par blokova ko kak je u Kranjči i svi sretni i zadovoljni... a ne ovo ko da smo kazališna publika ...

Što još reći, sjajna završnica sezone... s nestrpljenjem očekujemo sljedeću sezonu i Europu... mislim barem ja...
Nadam se da se od vas nitko nije ozljedio jučer i da ste nakon slavlja mirno došli do svojih domova... Eto, ja vas pozdravljam nakon uspješno odrađne sezone, još ću vidjet kaj će s ovim blogom bit, al smislit ću nekaj... pa makar pisala neke gluposti ... ništa ljudovi moji dragi, sve vas ljepo i srdačno pozdravljam do sljedećeg posta (koji će bit ne znam ni ja kad, možda za tjedan, dva... mjesec il ne znam, možda tek kad sezona počne... vidjet ćemo)...

Over and out... Pozdrav od Vaše Purgy!