Neodlučenim rezultatom, ali pobjedom iz prve tekme finala Kupa, Dinamo je osvojio Kup. Utakmica je sama po sebi bila dosta teška, „Farmaceuti“ su također bili nabrijani na Kup koliko i naši „Modri“... Prilike su se stvarale ali nisu se uspješno realizirale. Tako je na poluvremenu ostao rezultat 0:0 (1:0 ako uzmemo u obzir prvu utakmicu) koji je pasao Dinamu. U drugom poluvremenu stvari su se totalno okrenule, u 68. minuti Belupo postiže gol za vodstvo, te možda priliku za produžetke ukoliko se ne bi ništa promjenilo. Do kraja tekme je bilo još nekih 20-ak minuta... Prilike i prilike koje nisu bile ostvarene, što se jedne i druge strane tiče... polako se približavaju zadnje minute ovog dvoboja... Atmosfera na tribini vatrena, vjerojatno je i na travnjaku bilo jednako... Minuta prije kraja – pogodak Gordona Schildenfelda za poravnanje rezultata, ujedno i pobjedu Dinama, ali i ispravak onog dosuđenog penala koji je navodno on skrivio (naime Belupo je do vodstva došao pogotkom Mumleka iz jedanaesterca u 68. minuti)... Tako je ispravio svoju navodnu pogrešku i Dinamu „dao“ Rabuzinovo sunce... Slavlje je počelo i sigurno trajalo do kasno u noć... ili ti ga do rano ujutro hehe... Naravno, slavlje još nije završilo... Ipak dvostruka kruna zavrijeđuje i dvostruko slavlje, pa možemo slavit i jučer i danas i sutra i kad god oćemo... Jer ipak jedan dio naših snova je ostvaren, al što se Hrvatske lige tiče – dvostruka kruna... Sad nam ostaje samo nada i vjera u „bolje sutra“ u Europi, nakon gotovo 4 desetljeća ...

Naravno ovo još nije sve od posta... dakle, dotaknimo se one famozne tribine za koju smo pljunuli 122 KUNE ... Recite mi, vrijedi li ta tribina zaista tolko? Ja smatram da ne , a vjerojatno i svi ostali... mislim strepit, al doslovno, od straha da ću svaku minutu možda propast i da će one žice s kojima je bila spojena popustit do kraja... Ne znam jeste vidli, ali tribina nije bila pričvršćena šarafima već nekom žicom debljine nekih pol centimetra ak i tolko ... Katastrofa... Onda drotovi su kakti smirivali nerede na jugu i zapadu... Stolci letjeli, al bome i na zapadu murjaci, svaka čast onome koji je murjaka šutnuo nogom u trbuh da je odletio bar 4 reda dolje , usprkos tome što su ga držala 5-6 drotova... još jednom svaka mu čast... Katastrofa, koji je to debilitet... al fala Bogu „užarena“ atmosfera se smirila... ali opet, stolci strgani, i bojiš se da tvoj ne pukne od skakanja, jer je samo malo jači skok mogao prouzročiti veću pukotinu... recimo na mom mjestu, skačem, skačem, sam odjednom čuješ „kvrc“, mislim si a u p.m. ovo će puknut i odoh ja u zaborav... to je značilo da do kraja tekme nema skakanja ili ću fakat propast, ali još sam bila tam skroz na vrhu... a nije to mala visina...
Još jednom ću reć katastrofa... Kako smo dočekali kraj dvoboja, opet skakanje i divljanje, tribina se trese, molim Boga da se ne sruši kako nebi sljedeći dan čitali o tragediji u crnoj kronici... Fala Bogu, sve je mirno završilo... a što se tribine tiče, jebi ga, radite si novu, al po mogućnosti da ovaj put napravite il pravu il ostavite livadu... u najgorem slučaju zazidajte par blokova ko kak je u Kranjči i svi sretni i zadovoljni... a ne ovo ko da smo kazališna publika ...

Što još reći, sjajna završnica sezone... s nestrpljenjem očekujemo sljedeću sezonu i Europu... mislim barem ja...
Nadam se da se od vas nitko nije ozljedio jučer i da ste nakon slavlja mirno došli do svojih domova... Eto, ja vas pozdravljam nakon uspješno odrađne sezone, još ću vidjet kaj će s ovim blogom bit, al smislit ću nekaj... pa makar pisala neke gluposti ... ništa ljudovi moji dragi, sve vas ljepo i srdačno pozdravljam do sljedećeg posta (koji će bit ne znam ni ja kad, možda za tjedan, dva... mjesec il ne znam, možda tek kad sezona počne... vidjet ćemo)...

Over and out... Pozdrav od Vaše Purgy!

Još jedna sezona je iza nas... još jedno prvenstvo osvojeno... 20 bodova prednosti ispred Hajduka te 20. jubilarna uzastopna pobjeda.. Dinamovo slavlje od 3:0 nad Hajdukom je bio još jedan razlog više za slavlje cijelu noć ... Eduardo je postigao sva 3 pogotka, 1. u 13. minuti, 2. u 39, te posljednji oko 80. minute... Sa 34 pogotka srušio je stari rekord o čem sam pisala u zadnjem postu ...
Što reći, prepun stadion ko svaki put kad je derbi i kad je već Dinamo par kola prije završetka osigurao naslov, da još ne spominjem da su se i majce dijelile ko prošle godine... I znam da i vas to živcira al kaj tak je to uvijek i tak će uvijek bit... izbacilo me iz takta to kaj sam doslovno na svakoj tekmi (dobro zalomi se koja da me nema) i onda uopće nemam svoje mjesto tamo... neg sam morala stajat na onoj fucking ogradi i noge su mi otpale, i ruke od držanja i uspjela opet sje... koljeno po ne znam koji put... Dalje, što mi se nije svidjelo još je to kaj se skoro cijelo prvo poluvrijeme ekipa iza mene tukla... fala Bogu u drugom poluvremenu se nisu tukli... debilizam totalni, mislim fakat mi to nejde u glavu... no dobro... al ipak uspjela sam vidjet sva 3 gola i onaj još jedan kaj je bio poništen...
Sve u svem tovari nam nisu uspjeli pokvarit slavlje kak su to najavljivali ...

Bilo mi je kasnije žao kaj nisam na Trgu ostala duže jer sam išla frendici na rođendan... no nećemo sad o tome... Al u kad smo išle na stadion u tramvaju je cijelo vrijeme prevladavao smijeh... neka pijana ekipa s nama u tramvaju, glupirali su se, neš dobacivali... zajebavali lika zato kaj nije mogo konjak popit pa ga je na kraju stavio na krov tramvaja i tak se konjak vozio na krovu i prkosio gravitaciji ... ludnica... fakat presmješni likovi.

Nadam se da ste vi proslavili Dinamov naslov kak ste najbolje znali, al feštat ćemo mi i dalje pogotovo kad u subotu Dinamo osvoji i Kup... Dvostruka kruna za završetak jedne divne sezone ...
Još ta tekma i sezona odrađena, pa ljepo svi na godišnji hehe .... i onda opet u isčekivanje nove sezone koja će, nadam se, bit još bolja nego ova sad i posjećenija na kraju krajeva ...
I tako, neda mi se niš više pisat, nego vam želim svima ugodan dan i uživajte!

...Predzadnje kolo, Dinamo dobiva u gradskom derbiju Zagreb s visokih 4:0. Atmosfera na stadionu – paklena, doslovno. Okupljanje na Trgu bana Jelačića, oko pol 3 krenulo se Ilicom, preko Frankopanske i Savske do Kranjčevićeve. „Šetnju“ do Kranjčevićeve popratila je naravno pjesma... Došlo se do tam kupile su se karte, otišlo se još na cugu il kam je ko stigo i pravac – stadion... Na stadionu pakleno vruće, Sunce me lupilo u glavu, mozak mi se kuho, al nije greda... mada smo cijelo vrijeme bili izlagani suncu no preživjeli smo i to... Prvi gol je postignut u 25. minuti, pogodio je Tadić... Ma da moram priznat da nisam uopće skužila da je bio gol dok nisam pogledala na semafor, kasnije mi otac govori kako je Tadić zabio...
Na odmor se odlazi s minimalnim vodstvom...

U drugom poluvremenu nam sljede još 3 pogotka. Drugi pogodak već u 6. minuti drugog dijela, glavni lik je bio – Drpić, a već sljedeću minutu Dinamo povećava vodstvo na 3:0 pogotkom Dudua koji se definitivno ulazi u povijest sa postignutim 30. golom... a oko 75. minute Dudu ponovno zabija za 4:0 i postiže svoj 31. pogodak.
Sve u svemu, ok tekma, da nije onak vruće bilo, bilo bi još bolje, al nemre sve bit idealno.
I tako, još nam je jedna tekmica do kraja, da... Naš vječni derbi, Dinamo – Hajduk.... Već vidim pun stadion, sve puno kvazi navijača, koji su tek saznali da je lopta okrugla... Al Bože moj, i takvih mora bit...

Sada da malo napišem i o tekmi Kupa koja se odigrala u srijedu, Dinamo je dobio kao što svi znate 1:0, pogotkom iz jedanaesterca kojeg je Dudu zabio... i tako Dinamo ima tu minimalnu prednost pred još jednu finalnu tekmu koja će se odigrati 26. u Koprivnici... Što reći... Kup je naš, dakako nije još gotovo, ali vjerujem da bi to Dinamo trebao dobit jer ipak kvaliteta momčadi i iskustvo čine svoje... tako da jedno imamo, a to je prvenstvo, samo čekamo subotu da nam uruče „kantu“, a i nadam se da je i ono drugo tu, a to je dakako kup... I jedan san je ispunjen – dvostruka kruna... a drugi san je još uvijek svima nama nedosanjani san... pogađate? Da... Europa... neće nas, pa neće... Hoće li ove godine napokon Dinamo nešto postić u Europi, nakon svih tih godina... Sve teže je, već smo u prvom pretkolu... kaj ćemo proć, a i drugo... pošto sam optimist, nadam se prolasku svih pretkola i da ćemo zaigrat među „velikima“... no ima još do toga... držmo se naše lige dok ne dođe Europa na red...

To bi Vam bilo to od mene... Ništa, pozdravljam Vas sve do sljedećeg posta... Čitamo se!

Tu nam je i 18. pobjeda za redom... kao što već znate Dinamo je svladao Šibenik 3:0... Ružno vrijeme i kiša upropastilo je odaziv ljudi na subotnju tekmu, stoga je ova tekma popraćena s cca 1000 i nešto više ljudi... sramota što se mene tiče... kolko sam skužila sve je manje ljudi na tekmama, al zato će se 19.05 tam pojavit svi i oni koji nikad nisu ni dolazili prije... al dobro pustimo sad to... dakle, krenimo redom... Već u 1. minuti igre Dinamo je poveo pogotkom Mikića. Što je bio sjajan početak za modre, a i na tribini je vladala vrućina makar je kišica lagano padala... Imali su i Šibenčani svoje prilike al Lončariću nije ništa promaknulo... Tak se s rezultatom od 1:0 otišlo na poluvrijeme...

Drugo poluvrijeme u 75. minuti ponovno pogađa Mikić. Dinamo vodi 2:0. I šećer na kraju Josip Tadić 5 minuta kasnije za 3:0.
Sve u svemu bar je bilo golova, samo kaj je kiša malo pokvarila ugođaj na terenu al nije greda... Boysi su predstavili novu pjesmu, koja je meni brzo ušla u uho, baš mi se sviđa, moram pohvalit one koji su to smišljali jer pjesmica je precool ... baš mi je simpa... Nadam se da se i vama sviđa ukoliko ste imali prilike čuti, pjevati.... kaj već... Čak se pjevala i popularna „govornica“ nakon dugog vremena ... Eto tak su naši šampioni 2 kola prije kraja na 15 bodova ispred Hajduka... Baš mi je nekak ova sezona brzo završila (nije još al 2 kola su samo ostala)... No dobro nakon 19. dolazi 26. – a to je zadnja tekma Kupa u Koprivnici... tak da bi to bilo to za ovu sezonu... A onda opet se nadajmo nećem u Europi, bio bi red već nakon toliko godina... Držat ćemo fige i vjerovat, kaj nam drugo preostaje, optimizam je najvažniji... A kod mene ga fala Bogu ima dosta, al samo kaj se nekih situacija tiče hehe... Danas me tak nekak glava boljela, ma ziher zbog vremena takvog, prvo te sunce piči sve u 16, onda mi dođe kiša.... a ni kavicu nisam popila pa moguće i od toga... a i premalo sna sam imala... morala sam se probudit ranije zato kaj sam išla frendu na krizmu... bar sam se najela ak niš drugo ... i kolača i roštilja i malo vodkice (čitaj cijelu flašu) onda je majka rekla da bi bilo dosta , pa mi je oduzela već ionako praznu flašu... dala mi je da pijem colu... a dobro kaj sad mislim... Uglavnom... skrenula sam totalno s teme...

I da, ovim putem se ispričavam frendu kaj nisam došla na rođendan – sorry znam da sam obećala al fakat sam bila mokra i nisam niš prije toga ti kupila i jednostavno nisam onakva mogla doć... odužit ću ti se kavom jedan dan... Please nemoj se ljutit, please...

Eto to bi vam bilo to od mene... neam vam kaj mudro za reć pa bolje da onda završim ovaj post.... Eto napuštam vas... Uživajte mi, nemojte se bedirat zbog vremena, uskoro će ljeto pa ono... i tak... Ugodan ostatak noći/dana....

Pozdravljam Vas!!!