U smrti se sniva...

15.11.2005., utorak

Evo da i od mene čujete nešto o brucošijadi PMF-a…. Meni je bilo prejebeno… Prvo standardno cuganje na školskom…Masakriranje votkom…. Odlazak do Boogaloa… čudnim putovima, ali što je tu je…Sve u svemu ubrzo sam ležala na podu s Milkom, pojma nemam kako nas netko nije pregazio, ali ok… Kasnije čaga uz neku dobru muziku pojma nemam ko je to bio…. A onda nesretan slučaj… Milki odoše ligamenti… led i hlađenje Milkinog koljena… Kasnije famozna Fraktura (zahvaljujemo se na himni)… Poslije legendaran prvi red na Elvis Jacksonu… Frontmen me dva puta primio za ruku….
Suma petka navečer: sjebana usna
sjebana noga
poviše votke u mom želucu
pokoja neobjašnjiva fotka

Druga tema… moja mama… ona je totalno popizdila i počela je u 11. mj. preuređivat kuću… strašno… ja sad moram pospremat i čistit i t d. A ja to MRZIM…. Lijena sam ko crna zemlja… I to mi se jednostavno neda… I onda moja majka upotrijebi svoju najjaču taktiku: «Prije ćeš ti mene trebat nego ja tebe…» I tad ja posustanem jer znam da je to istina …. I onda crnčim u subotu nakon iscrpljujućeg petka ˛

Pozz

- 23:05 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

Čude stvari...

Današnji dan je bio dosadan za poludit… Ali ja sam u školi uspjela smislit neke teme za ovaj post…
Ova tema je inspirirana vožnjom u tramvaju. Jučer kad sam se vozila iz škole u tramvaj je ušao naizgled prosječan hrvatski nezaposleni muškarac… No zapravo bio je on daleko od prosjeka. On je bio prosjak… Pokazao je putnicima papir na kojem je pisalo da moli za pomoć jer boluje od Parkinsonove bolesti i gotovo je nijem, a zbog toga ne može naći zaposlenje i živi od 400 kn socijalne pomoći koja mu nije ni približno dovoljna čak ni za lijekove.
Uvijek sam se pitala što čovjek mora doživjeti u životu da bude primoran ispružiti ruku i prositi. Koliko mora biti strašno to što ti se dogodilo da zanemariš ljudski ponos i na ulici moliš za pomoć?! Ja to na svu sreću ne mogu zamisliti…
Ja sam uvijek smatrala da se uvijek nekako možeš snaći i da prosjačenje nije dobar način da zaradiš novce sve dok jučer nisam srela tog čovjeka u tramvaju… Shvatila sam da je njemu jedini način da zaradi nešto novaca prosjačenje jer čovjek preko 50 g. i još s tako teškom bolesti čija je i posljedica polu-nijemost nema nikakve šanse da se zaposli.
Tužno sam gledala kako ga ljudi odbijaju jer smatram da je tom čovjeku prijeko potrebna pomoć ( da ne mislite da sam dvolična ja sam mu dala siću koju sam imala kod sebe)……..


A sada malo veselije teme… Danas sam u vijestima čula da su Hrvati drugi narod na svijetu po broju seksualnih odnosa u godini. Hrvati vode ljubav prosječno tri puta tjedno (oko 134 puta godišnje). Prestigli su na jedino Grci koji vode ljubav 136 puta godišnje. Razvijene zemlje svijeta zauzele su mnogo gora mjesta od nas, zapravo vodeća mjesta zauzele su zemlje s Balkana (uz izuzetak Francuza)…
Sve bi to bilo i pohvalno da 50 % ispitanika ne stupa u rizične seksualne odnose…
Dragi moji što vi mislite o tome???

- 22:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.11.2005., četvrtak

Školski dan

Danas bi bio najobičniji dosadni dan u školi, da nismo pisali diktat iz njemačkog... Prvi put kod Golje... Neki su se doslovno usrali pa su počeli učit ko manijaci riječi od dvadeset slova (npr. Automobilausstellung) mislili su da će prebrzo diktirat, ispuštat slova i.t.d. Cijeli dan smo bili u komi zbog tog,a onda je došao i taj scary 6. sat... Profa nije mogla nać diktat, a nama su živci bivali sve tanji i tanji... I profa je počela čitat... čuo se škrgut zubi.... nakraju su svi iznenađeno gledali jer je diktat ispao puno lakši nego što smo očekivali... nije bilo ni jedne teške riječi...
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovaj dio je za jednog posebnog Medu... hvala ti što si danas ostao pričati sa mnom na školskom, što si sa mnom podjelio štapiće...
Razgovarali smo o svemu i fakat je bilo zakon... hvala na tome što si me slušao i što si davao savjete...
Bio si zakon.....

pozz svima
- 23:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.11.2005., utorak

Duuuuugi vikend

Diskonnection

Ekipa se okupila u 7 kod naše omiljene školice… Milka, Moko, Maltarić, Boki i ja išli smo kupiti colu i čaše dok je Žorž kupovao domaće vinčeko. Kad je Žorž stigao s vinom zaključili smo da nam neće bit dosta 4,5 l vina pa smo kupili još 3 litre ribara. Ubrzo je najveći cuger Milka predložio da igramo štofleka. Broji se u krug i na sedam i sve brojeve koji u sebi imaju sedam i koji su djeljivi sa sedam se mora reći štoflek. Uz još jedno pravilo: kad se kaže štoflek mijenja se smjer. Ja sam ubrzo shvatila da mrzim tu igru i da sam preglupa za nju. Fulala sam pet puta za redom i eksala solo vino (koje mi je Milka podvalio). Nakon pete čaše ja sam odustala, a uključile su se Moko i Bucka. O, da Moko se napila ko guzica jer je i ona preglupa za štofleka kao i ja… Ekipa se ubrzo spremila za Tvornicu. Krenuli smo tramvajem i ubrzo smo počeli pjevati… Svi bapci su nas čudno gledali (mislim da su nas se i bojale), ali mi smo sa svakim njihovim čudnim pogledom još glasnije pjevali… Pred ulaskom u Tvornicu nismo više znali kaj bi s cugom pa su je Milka i Boki zbuksali za kasnije. Ulazak u Tvornicu. Nakon nekog vremena svi su se počeli razbacivati. Pohvala Žoržu, Milki, Bokiju i Maltariću (inače ne slušaju punk)… Morali smo paziti na Moko jer je ona bila toliko hiperaktivna i cijelo vrijeme trčala Tvornicom… Na ulasku su se dijelile besplatne tortice koje je Moko bacala po ljudima. Nakon nekog vremena ekipi se pridružio Vovk, a prije pohvaljena četvorka je otišla van cugat pa u Novi Zagreb. Na kraju su se svi umorili i ostali smo Moko, Vex, Bucka i ja. Neko smo vrijeme gledali natjecanje skejtera koje je btw bilo bezveze. Ja sam svo to vrijeme molila Moko za mali predah na tribinama, ali niš od tog jer čim bi mi sjeli ona je imala ogromnu želju za ić dalje… Na Debelom Precjedniku smo ostale Moko i ja solo. Debeli je bio razočaranje (osim farmerskog srca…) jer su imali problema s drugim gitaristom i razglasom. Na putu doma sa Franom i Saxom svratili smo u pekaru da se fino najedemo. Moko i ja smo još koji sat pričale jer je spavala kod mene, i to bi bilo to…

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Halloween
Ekipa se okupila u 8 kod školice i kupili smo cugu za promjenu… Žena u dućanu nas već čudno gleda. Uobičajena zajebancija i naravno sada već slavni štoflek. Ja sam ovaj put povela dragog, sestričnu i ekipu s kvarta. Ostali su već standardni cugeri naših pijanki. Ovaj se put zgazila Lara. Cura se smijala ko luda… Neznam ni kak je došla doma. Milka je otišao otpratit Moranu na tramvaj, a mi smo ga čekali dok nas Kotur nije nagovorio i uvjerio da idemo jer se Milka neće pojavit. Stižemo na stanicu i čekamo tramvaj pola sata, napokon ulazimo i zove Milka i pita di smo, a ja zinula ko tegla, on je jadan došao na igralište. Na savskom izlazimo i ponovo čekamo tramvaj pol sata. Kad sam došla doma jedva sam dočekala projektiranje na krevet (zaspaa sam u roku minute)…

Jedno veliko sorry Milki

- 23:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>