|
Da bismo otkrili stvarnu pozadinu grupe moramo se vratiti u daleku 1983/84 i O.Š. Ada Prica u Stenjevcu- Zagreb, odnosno u njihov tamburaški orkestar gdje su Zok i Tedi imali prvi susret sa instrumentom srodnim obožavanoj gitari. Nekoliko stotina metara dalje u O.Š. Edvard Kardelj je išao mali rukometni Mozart teške kategorije zvani Suba, imao je devedesetak kila i tešku ruku, što će se pokazati presudnim za njegov kasniji glazbeni angažman (osim što je spavao u istoj sobi sa Zokom). Istovremeno, u Tuzli je živio dječak crne kovrčave kose i prilično problematičnog ponašanja, koji je savršeno govorio njemački zahvaljujući činjenici da se rodio u Njemačkoj. No, trebale su pune tri godine da bi se ova legendarna četvorka sastala i započela put popločen pivskim čepovima i zaliven bujicom hladnog napitka sa 3-5% alkohola. Iskreno govoreći, bili su tu u kombinaciji još dva frenda, ali su otpali zbog razloga koje sad nećemo navoditi. Nu, četvorka je imala bend i prije instrumenata i prije nego što su pijevac (Mile) i bubnjar (Suba) uopće imali iskustva sa svojim budućim ulogama u bendu.
Velika je šteta što nisu sačuvane kazete sa prvim snimcima obrada Ramonesa (7-11, R'N'R Highschool itd.) jer bi to bio ultimativni dokaz svim zlobnicima kako taj bend nije imao nikakvu perspektivu. U to doba (1987.) se Hladnom Pivu pridružio Stipe (danas ex Falschspieler) koji je svirao drugu gitaru. Tako je ova petorka nastavila sa bjesomučnim uvježbavanjem svega što im je bilo dobro (RAMONES, SEX PISTOLS, DEAD KENNEDYS, MOTORHEAD, AC/DC, JUDAS PRIEST, ZABRANJENO PUŠENJE, EL. ORGAZAM. STONES, BEATLES, AZRA, itd. itd.) dokazujući da i najbolja pjesma može zvučati grozno ako dodje u prave ruke. Ipak, kako svaki trud donese plodove, uz sastanke u parkiću i opijanje, bend je uspio složiti repertoar i 21. 05.1988. održao svoj prvi i legendarni koncert u sklopu izviđačkog natjecanja u malom zagorskom mjestu Kumrovec.Već na tom koncertu je izbila tuča i nered, tako da je to utemeljilo zvuk grupe i dalo dodatni poticaj daljnjem radu. 1988. godina je obilježena i neuspjelim koncertom na Jarunu koji nije odsviran jer bubnjar benda koji je svirao prije nas nije htio dati bubanj, tako da smo u pola noći utovarili kopiju Marshalla u tramvaj i krenuli put Gajnica (šteta što tramvaj nije vozio do Gajnica).
Odsvirali smo i tri koncerta u tri dana u Društvenom domu tvornice RIS pred našim mnogobrojnim djevojkama, prijateljima i rodbinom, te lokalnim alkosima. Oduševili smo i susjede okolnih zgrada općine Susedgrad, te izviđače na koncertu u omladinskom naselju Sedam sekretara SKOj-a u sklopu akcije Putevima borbe zagrebačkih ilegalaca, gdje smo Mile, Tedy i ja, uz jos dva kompića osvojili 2. mjesto na tom orjentacijskom natjecanju. 1989. je bila prijelomna jer Stipe odlazi iz benda, a nas četvorica snimamo prvi demo sa šest pjesama (Fur immer punk, Bonzo, Savršeni marginalci, Niemals, Buntovnik i čelične zavjese) početkom rujna u četverokanalnom studiju kod Joze na Trešnjevci. Tjedan dana nakon toga Mile i ja odlazimo u vojsku, a Tedi ostaje civil još tri mjeseca. Po povratku iz vojske 1990. počinjemo sa učestalim probama što rezultira pjesmama Princeza, Heroin, Dobro veče, Trening za umiranje, Buba švabe, Zakaj se tak' oblačiš, Pjevajte nešto ljubavno. Iste pjesme uz prerađene Marginalce snimamo kod Denisa u Sopotu (kasnije poznatijeg kao Denyken) što sve skupa 1991. izlazi na kazeti u produkciji nezavisne kuće Megatherium rec.
Našli su se tu i neki snimci iz skloništa i sa prvog dema pa je sve zajedno rezultiralo jednim raritetnim izdanjem koje danas ima visoku vrijednost. Uslijedili su koncerti u KSET-u i Video-teatru, gdje smo bili iznenadjeni prijemom publike. Poslije jedne svirke u KSET-u prišla su nam dva video manijaka iz Dugava (kvart u Zagrebu) ponudivši nam snimanje video-spota za pjesmu po našem izboru. Mi smo se odlučili za Buba švabe, snimivši spot kod Mileta u kući za 200 DEM . Premijera spota je bila Na Hit-depou u travnju 1992 i to nam je otvorilo put ka širem medijskom proboju. Te godine su nas na jednom koncertu zapazili A.Dragaš i T.Šunjić i ponudili nam snimanje ploče za njihovu etiketu T.R.I.P. records. U to doba su bili u pregovorima sa Croatia Records kao distributerom i proizvođačem. Prvi rezultat toga je kompilacija T.R.I.P. zone, gdje smo se pojavili sa dvije pjesme. Nedugo zatim dobivamo ponude za koncerte u Sloveniji i to kao predgrupa KUD IDIJOTIMA u Ljubljani(17.12.), te na festivalu u Tivoliju na kojem smo svirali sa Dr. Neletom Karajlićem i njegovom frakcijom Zabranjenog pušenja. U međuvremenu, dobivši garancije kako nam se nitko neće uplitati u zvuk i tekstove, ulazimo u studio BEST MUSIC u Vrbiku u Zagrebu i tamo snimamo tokom mjeseca studenog naš prvi album imenom Džinovski.
Zbog raznoraznih peripetija, ploča je ugledala svjetlo dana početkom trećeg mjeseca 1993. godine i napravila je svojevrstan bum u medijima. Zaredalo je desetak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji na kojima smo bili izvrsno prihvaćeni. Činilo se da je bend konačno krenuo svojim putem. No, nije sve bilo tako sjajno kako je izgledalo. Zbog raznoraznih razloga i neslaganja u lipnju iste godine Tedy odlazi iz benda, a zamjenjuje ga Hadžo iz kultne grind-core grupe PATARENI. Tada smo stvarno počeli ozbiljnije raditi i puno češće imati probe, jer se Hadžo fenomenalno uklopio u bend. Dok smo pripremali pjesme za naš drugi album, odsvirali smo nekih četdresetak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji, te jedan u Austriji u Bregenzu. Usput smo dobili i diskografsku nagradu PORIN za najbolji alternativni rock-album. Kristalna dvorana nam nije bila po volji, tako da tu nagradu ne bih ubrojio u nama najznačajnije događaje u našoj karijeri. No, definitivno najdraži koncert u karijeri smo imali 11. listopada 1994. u maloj dvorani Doma sportova ispred RAMONESA. Imali smo tremu i odsvirali vjerojatno svoj najbrži koncert ikada, ali vrijedilo je.
1995. u veljači ulazimo u studio snimiti album G.A.D.. Opet za T.R.I.P./ Craotia rec. Album se u prodaji pojavljuje u svibnju iste godine i donosi nam mnoštvo koncerata, tako da 19.01.1996. idemo i u Skopje. U to doba već polako pripremamo nove pjesme, ali i vodimo razgovore sa par nezavisnih kuća glede našeg slijedećeg nosača zvuka. Naš izbor pada na Jabukaton i u ožujku 1997. odlazimo u Ljubljanu snimiti treći album Desetka . Izvrstan producent (J.Križaj) i studio urodili su najbolje snimljenim albumom Hladnog piva na kojem smo izliječili sve frustracije uzrokovane eventualnim nezadovoljstvom na prethodne dvije ploče. Album izlazi početkom lipnja, a u slijedeću godinu i pol sviramo gdje god ima struje. Posebno su nam dragi koncerti ispred NOFX i THERAPY, te mini turneja po Njemačkoj u travnju 1998. U rujnu po prvi put sviramo u BIH, i to u Sarajevu kao gosti Zabranjenom pušenju. Krajem 1998. odsviravši posljednji koncert u Celju 12.12.1998. rastajemo se sa Hadžom. Pred Božić na probu nam, na preporuku Cindre našeg ‘webmastera’ (ex ABZŽ-NORMALAN), dolazi Šokec i shavaćamo da je kemija tu i da H.P. ima novog basistu.
1999. godina prolazi u pisanju i uvježbavanju novog materijala koji završavamo taman prije Subinog odlaska u vojsku. 10.05. Subu privremeno zamjenjuje Matko, naš prijatelj iz Makarske sa kojim sviramo neke koncerte po Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj. Od 16. do 23 kolovoza snimamo Pobjedu, po našem mišljenju, do sada najbolji dugosvirajući projekt. Ponukani iskustvom iz ranije faze diskografskog neiskustva, ovaj put odlučujemo sami kontrolirati cijelu stvar, pa Pobjeda izlazi pod okriljem naše nezavisne etikete GAJBA RECORDS u koprodukciji sa distribucijskom i izdavačkom kućom DANCING BEAR.
Značajno je spomenuti da nam se ovdje pridružuju i Stipe, naš prijatelj iz Makarske, svirajući trubu, te Milko klavijaturist (ili Milko pozadinac kako bi Bare rekao), stari gajnički freak odgojen na svim mogućim rock stilovima. Stipe se od tada pridružuje HP-u i na koncertima. Prvi singl i video spot sa ŤPobjedeť je Politika…eskapistički kabaretski country-boogie o bijegu pred političkim bombama u toplo ljubavno gnijezdo. Ta pjesma izlazi uoči siječanjskih izbora 2000. i završava na prvim mjestima top-lista u Hrvatskoj….mislimo da smo sa ovim albumom i pričom oko njega lagano izašli iz klasičnog sirovog punk zvuka undergrounda i uputili se smjerom koketiranja sa svim mogućim glazbenim pravcima. Naravno, vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Hladno pivo je prije svega koncertni bend i u našim glavama razigrala se ideja o prvom live- albumu. Te, 2000. godine odsvirali smo turneju od oko 60-ak koncerata, dobili dva Porina (video spot i alternativni album) i umorni od tolikog puta odlučili stati na loptu, svakodnevni poslovi oduzimali su nam energiju i inspiracija je patila, tako da smo dogovorili da ćemo uzeti malu pauzu dok nam se ne poslože kockice. Došli smo do zida na kojem je pisalo ŤKUDA DALJE ?ť. Rupa u zidu se pojavila u obliku live albuma ŤIstočno od Gajnicať snimljenog 19. i 20. 10. 2000. g. u zagrebačkom klubu ŤTvornicať. Album izlazi početkom prosinca iste godine. Većina pjesama zvuči sirovo i zaključuje fazu benda do tih dana, u par pjesama smo pozvali Jakšu Kriletića iz tada još postojećih ŤJinxať da svojim saxofonom podeblja Stipine trube i doda drugačiji štih zvuku.
2001. neki članovi lagano prelaze tridesetu i Hladno pivo opet dolazi pred zid. Mile snima solo album ŤU dva okať sa bendom Putnici od svojih pjesama koje HP-u nisu legle (stajale bi HP ko piletu sise kako Mile lijepo reče jednom). I tada kreću glasine da se Hladno pivo raspalo ili da je promijenilo pjevača ili da Mile ima novi bend. Činjenica je da smo mi tada lijepo šljakali svaki svoje poslove, tu i tamo tulumarili tu i tamo imali probe i živjeli manje od glazbe, a više od svojih svakodnevnih poslova. Mile je odsvirao par svirki sa Putnicima, promovirao album koji je snimio, bili smo mu i gosti na zagrebačkoj promociji. Za to vrijeme na probama HP-a se polako naziru obrisi novog albuma. U travnju 2002. g. potpomognuti Ožujskim pivom snimamo ŤHimnuť posvećenu nastupu naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Japanu. 26.11.2002. na svjetski Dan nenasilja nad ženama u suradnji sa ženskom udrugom B.a.B.e. promoviramo video spot za pjesmu ŤŠamarť posvećenu borbi protiv nasilja nad ženama. Pjesmu je producirao naš stari prijatelj Denyken i dogovorili smo se da preuzme brigu i oko albuma. Denyken nam je na probama u fazi završavanja novih pjesama otvorio vidike i polako nas navodio na profesionalno bavljenje glazbom. Album ŤŠamarť je sniman u Miletovoj kući od veljače do travnja 2003. g. Na ovom smo albumu pokušali nastaviti tamo gdje je ŤPobjedať završila, usaditi pjesmama dozu kabaretskog nastupa, trudeći se da muzika vjerno oslikava tekstove. Konačno, 07.06. 2003. izlazi dugoočekivani šesti album HP-a ŤŠamarť. Prve euforične reakcije su bile za nas iznenađujuće, pjesma ŤZimmer freiť se vrtila non-stop, duet sa Edom Maajkom u ŤTeško je ful biti kulť takodjer, sviramo sve više, od Austrije i Njemačke preko Slovenije do BiH i SiCg. 10.12.2003. na Dan ljudskih prava dobijamo nagradu HHO-a ŤJoško Kulušićť za promicanje ljudskih prava na području medija. Miletu je sve teže otići i u kino, ljudi ga zaskaču na svakom uglu. U ožujku 2004. na dodjeli Porina dobijamo četiri staklena kipića (video spot, vokalna suradnja, najbolja izvedba grupe s vokalom i rock album). Sve to skupa smo proslavili na našem velikom koncertu 20.04.2004. u 20h i 04 min. u zagrebačkom Domu sportova. Taj koncert je definitivno potvrdio da se toliki rad isplatio. Uz Edu Maajku, Zadrugu, KUD Idijote, Superhikse, Ibricu Jusića sa Arčijem, opernim pjevačem Tomislavom Bekićem, Nikom i Bruceom iz Pure Stems Packa kao gostima dostojanstveno smo ušli u rock'n'roll punoljetnost. Hladno pivo, dragi moji, svira i dalje, trudimo se biti svoji i djelovati iz sebe očekujući naš prvi DVD….
|
