ŠAMAR
dakle nakon gotovo 15 [i još malo više godina postojanja], s ponosom Vam predstavljamo naš zadnji upravo izašli album. Dečkima u bendu je uvijek bilo zanimljivo svirat' što raznovrsiju mjuzu; pa smo ovaj put' stvarno zaružili i snimili dosta dobar materijal, koji će se i Vama nadam se svidjeti. Uz neizostavnu brass sekciju na albumu "Šamar" imalo smo i par posebnih gostiju kao što su: Edo Majka - čovjek bez dlake na jeziku :o), Bruce - vokal iz devetog kruga pakla.
ISTOČNO OD GAJNICA
TVORNICA, 19 i 20.10. 2000.
Prošlo je više od 13 godina od kada je HP održalo prvu probu iznad Gajnica. Mi u Gajnicama smo uvijek bili zapad za cijeli Zagreb. Koliko ima istine u tome govori činjenica da je HP uvijek bio band iz Gajnica. Godinama su mnogi tvrdili da ne znamo svirati, kako bi smo dokazali da je to stvarno istina, snimili smo album uživo. Greške su očite ali smo bar snimili ploču od krvi i mesa. Radili smo u životu krupnije greške, koje nemaju veze s glazbom.
POBJEDA
Prvi album na kojem imamo puhačke instrumente. Trubu je odsvirao Stipe Madjor, prijatelj iz Makarske, a klarinet naš novi basist, inace jedini član benda sa osnovnom muzičkom školom. Klavijature je odsvirao Milko, frend iz Gajnica. Ova je ploča dosta vezana za Gajnice. Počevši od omota, preko dizajna za majice, a o pjesmama da i ne govorimo. Sve smo snimili u roku. Tjedan dana kod Trulog i prepustili produkciju i mixanje Ediju Cukeriću i Branku, ljudima iz Terra Istriane. Žao nam je što Suba nije imao vremena otpjevati sve svoje prateće vokale, ali morao se vratiti u vojsku. Prvi put koristimo i slide. Ako razmišljam unazad, ovo je album oko kojeg je bilo najviše živciranja i strke, a ispao je najbolje.
Zato nam je pobjeda do sada izmicala.
DESETKA
Ovaj put smo se odlučili ne miješati u produkciju i sve smo odlučili prepustiti u ruke čovjeka koji nosi prezime najvećeg skijaša u povijesti bivše države, a zove se Janez. Mi smo svoje odsvirali, a on je vrtio gumbiće na mix-pultu. Znakovito je to da smo u studiju proveli punih osam dana (od 21.03.-02.04.1997.). Svjetlo dana gotovo da i nismo vidjeli pošto je studio bio podrumu bez trunke svjetla. Pošto smo mi snimali uglavnom popodne i noću, izgledali smo kao zombiji. Najgore od svega je bilo to što studio nije imao tuš, pa smo prvo tuširanje doživjeli nakon šest dana. Spasio nas je Tomi, kompa iz Velenja koji radi u Ljubljani. Brijanja također nije bilo, zato je ploča i ispala tako nadrkana, samo smo
sada, za razlku od prvog albuma imali para za pijaču, tako da smo mogli ubijati frustracije.
G.A.D
Album je sniman tokom veljače u Gajevoj ulici. U principu je snimanje bilo dosta rascjepkano, jer smo svi nešto radili ili studirali. Imali smo dosta problema sa zvukom gitare, a i cijela snimka je poslije ispala prilično drugačija od naše zamisli. Tako da običavamo reci da je G.A.D. najbolje prodavana loše snimljena ploča u povijesti hrvatske diskografije. U biti je produkcija klasično sirova. Po našem mišljenju G.A.D. je album sa jakim pjesmama i puno ozbiljniji od prvijenca.U to doba se jasno vidjelo kuda je krenulo stanje duha i da je pljačka uzela maha. To se izvrsno ocrtava na ovome albumu.
Džinovski
Album je završen 29.11.1992. godine. Bubanj je snimljen 06. i 07.11.1999. godine, a kasnije su slijedili ostali instrumenti. Mile i ja smo u to doba išli na filozofski faks, tako da nam je studio bio praktički preko puta (na Vrbiku). Tedi je radio u salonu za tetoviranje u Končarevoj, a Suba je išao na građevinski faks. Denis-Denyken se pokazao kao super tip, a posebno je inzistirao na razgovijetnosti. To nije bilo jednostavno, obzirom na brzinu kojom smo odsvirali ploču. Mile je vokale otpjevao i prije nekih snimljenih gitara, jer je morao otputovati u Njemačku. To je rezultiralo slučajnim rezanjempočetka pjevanja u Buba švabama tako da su početak ponovno morali otpjevati Denis i Suba zajedno.
Kad sam po dolasku u studio čuo za to, poludio sam. No buraz (Suba) me skulirao: Ma ko ga jebe, to je zajebancija!. Studio je bio malen i zagušljiv, para za pijenčevanje nismo imali, ali smo zato snimili svoj prvi album. Umalo je falilo da ga ne nazovemo Trening za umiranje. Umjesto toga smo se odlucili za Džinovski jer je Tedy u to doba imao uzrečicu : Ždereš mi džinovskog!
Post je objavljen 16.02.2006. u 20:21 sati.