ponedjeljak, 24.11.2008.
Uvođenje spolnog odgoja u školstvo
U posljednje se vrijeme sve češće vode rasprave oko uvođenja spolnog odgoja u javno školstvo. Dok jedni pozdravljaju ovu inicijativu, drugi joj se oštro protive.
Za sada je odlučeno da će se program eksperimentalnog spolnog odgoja provoditi u 15 osnovnih i srednjih škola. Nakon toga odlučiti će se kako dalje; hoće li to postati obavezan predmet ili samo izborni i hoće li ga uopće biti.
Eva Rotar je razgovarala o moralnom i etičkom pogledu na ovu temu s docentom Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, teologom Tončijem Matulićem.
Koja je svrha spolnog odgoja?
Primarna svrha bi mu bila postići dobrobit djece i mladih s obzirom na sve relevantne činjenice i utjecaje kakvima su izloženi mladi, s kakvim sve informacijama raspolažu, kroz kakva sve iskustva prolaze, a i jedno i drugo je zapravo često puta neprimjereno njihovoj dobi i njihovoj psihološkoj, emocionalnoj i intelektualnoj zrelosti.
Kakav bi bio najbolji pristup toj temi?
Najbolji pristup bi bio onaj koji mogu realizirati roditelji koji poznaju cijelu osobnost i cijelu biografiju svoga djeteta. Oni to najbolje znaju, ili barem možemo umišljati da je tako.
Pri uvođenju spolnog odgoja trebalo bi svakako poštivati volju roditelja, što program spolnog odgoja i predviđa.Treba uzeti u obzir cjelovitost osobnosti djece i mladih. Treba paziti na dob djeteta i prema tome se ravnati na ono što je za njih, u njihovoj razvojnoj fazi najprikladnije i najurgentnije.
Ne bi se smjelo upasti u nekakve krajnosti kao što su materijalizacija, spiritualizacija, moralizacija, ekonomizacija ili isključivo psihologizacija spolnog odgoja nego bi sve ove komponente trebalo na jedan odmjeren i suvisao način ugradit u jednu cjelinu.
U vašoj knjizi spominjete kako bi ljudska spolnost trebala biti iščitavana i tumačena iz perspektive ljudske osobe.
Pa jasno. Jer ovdje se radi o ljudskoj spolnosti pa onda ne bi imalo smisla da ta odgojno-obrazovna aktivnost ide ispod te razine, da ide za određenom biologizacijom. jer spolnost je jedna vrhunska ljudska vrednota, ljudska spolnost je nešto presudno u okvirima cjelovite osobnosti.
Ovdje se ne smije raditi o primjeni nekakvih tehnika, nego o jednoj odgojnoj i obrazovnoj aktivnosti kojom će se mladim osobama pomoći da odrastaju i sazrijevaju na ljudski način. Treba im se pomoći da dosegnu razinu zrelosti, odgovornosti, samosvijesti, kritičnosti i svega onoga što vuče za sobom jedna zrela osobnost.
Ljudska osoba ne predstavlja jednu dimenziju ljudske spolnosti, već obrnuto, ljudska spolnost predstavlja jednu dimenziju ljudske osobe.
Koji su pravi razlozi neslaganja oko pristupa spolnome odgoju?
To nisu neslaganja oko spolnosti nego neslaganja oko temeljnog tumačenja i razumijevanja čovjeka kao osobe.
Za ozbiljne, savjesne i dobronamjerne ljude spolni odgoj nije i ne može biti predmet ideoloških sučeljavanja ili svrstavanja. Spolni odgoj je preozbiljna stvar da bi ga se degradiralo na razinu međusobnih svakodnevnih političkih zamjerki. Radi se o jednoj bitno dimenziji svake ljudske osobe koju trebamo pomno obujmiti i ispravno integrirati u cjelinu – ljudsku osobu.
Anketa provedena među srednjoškolcima pokazala je da oni žele spolni odgoj u školama i da ga smatraju korisnim.
Mladi nisu dovoljno upoznati sa svojom spolnošću. Jedine informacije o tome dobivaju putem medija, a pitanje je koliko su to relevantni podaci. Pojam seksualnosti se u medijima često iskrivljuje i time se mladima pruža pogrešna slika.
Razumljivo je da se edukativni proces u današnje vrijeme ne odvija samo u školi i drugim oblicima formalnog obrazovanja već i putem različitih neformalnih oblika kao što su mediji, ali nedopustivo je da jedan tako važan element osobnosti bude zanemaren od strane školstva.
- 20:19 -
