S jedne strane stoji Ona, a s druge On. Čini se da takvih priča ima bezbroj, ali ipak je po nečemu posebna i drugačija. Ona je optimistična, uglavnom vesela i vedra osoba, komunikativna i iskrena. On je pomalo čudan, ali siguran u sebe, neodoljiv, šarmantan...
Oko njih su ljudi... Bezbroj ljudi, lica, karaktera.
On i Ona gledaju u istom smjeru, promatraju svijet iz iste točke, razumiju se.
Gledaju kako se na klupici u parku ljube neka lijepa cura i prosječan dečko. Vide kako Tkalčom prolazi cura i susreće svog bivšeg, odlazi s njim na kavu, sve je super, prijatelji su. Malo dalje promatraju frajera koji gubi dane s nekom starijom ženskom koju uopće ne voli, koja ga možda fizički privlači, ali između njih je praznina. Tu je i cura koja se bori s životnim problemima, i neki tip koji tugu utapa u alkoholu, koji se osjeća jakim kad zaviri u čašu.
Njemu i Njoj se scene učine poznatima, sve do jedne. Vidjeli su sebe. Vidjeli su svoje živote prije današnjeg dana.
Danas su stvari krenule nabolje. On i Ona su se sreli sasvim slučajno, krenuli su različitim putem i našli se na istoj stazi. Krenuli su različitim prijevoznim sredstvima, ali su se sreli kada su oboje pješačili. Pisali su različite životne priče, koje su se našle u zajedničkim koricama.
Danas su se primili za ruke i odlučili zajedno putovati.
Ona će umrijeti u tridesetoj. Umrijet će lijepa i mlada, još neće ni upoznati život. On će joj nabaviti najljepši bijeli lijes, krasit će ga vijenac od bijelih ruža koje je toliko voljela, a na nadgrobni spomenik uklesat će joj tekst najdraže pjesme.
On se nikada neće oženiti. Svaki tjedan posjećivat će njezino počivalište i nositi joj bijele ruže. Bit će sretan što ju je imao, što ju voli, ali istodobno i tužan jer nije bilo dovoljno što ju je čvrsto držao za ruku. Nemilosrdna stvarnost istrgnula je njezinu ruku iz njegovog toplog stiska. Osjećat će da joj je blizu, ali će mu nedostajati.
Vrijeme prolazi.
Sutradan i On umire, u dubokoj starosti.
Umire tužan jer joj više neće nositi bijele ruže, ali i sretan jer će ju opet držati za ruku. Nikada je više neće pustiti.
Čvrsto će je držati.
Držeći se za ruke krenut će prema vječnosti. Već sutra. I njihovo sutra će postati vječnost.
|