Novije je bolje :)=

proizvod frendičine mašte:
jasmina, svaka ti čast!

Nisam htjela učiniti to,
Nisam ti htjela nanijeti zlo.
Nisam mislila da je ŽUJA tak jaka,
A nisam bila sama jer sam se bojala mraka.
I otišlo je sve u materinu,
Dogdilo se nabrzinu.
Ne znam tko je, prepoznala ga ne bi
Iako sam ga jučer imala u sebi
Možda su i dvojica bila ili sam vidjela duplo
Ali nepogrešivo sam čula da je nešto puklo.
Jel to bio kondom? Ili nečija glava?
Nije me to briga, bilo mi je strava!
Ako oprostiti mi nećeš, slobodno me ostavi,
Ali ovaj moj doživljaj nikako ne zaboravi:
Ono što ću imati pokucat će ti na vrata,
Za 10 godina zvat će te: tata.
Ti nećeš ni znati što se dogodilo i zbilo,
A on će ti skočiti kao zec u krilo.
Ti mu nećeš reći, jer srca si meka
Da mu otac nisi ti, a da mu je majka od dreka.
Čuvat ćeš dijete koje nije tvoje
Čuvat ćeš ga bolje nego oči svoje
Kad naraste reći ću mu istinu pravu
Pa nek me ubije, nek mi puca u glavu.
Sad kad to znaš nemam ti što kriti.
Ali sam sigurna da me nećeš ostaviti.
Sa mnom ćeš doživjeti najgore noćne more
Ali bez mene biti u životu bilo još 100 puta gore...


Pa si vi sad mislite! :)=

Najprije: sorry! Nisam stigla prije napisat novi post! :)=

Sjedim prije dva dana u sobi i razmišljam kaj bi mogla napisat u sljedećem postu. Pa si razmišljam što me se najviše dojmilo ovih dana, razmišljam o ljudima i događajima, o prošlosti i budućnosti, no ništa mi ne pada na pamet. Već polako odustajem od bloga, počinjem histerizirati i vičem kako ću što prije izbrisati blog jer me živcira, jer nemam o čemu pisati i slične gluposti kad ono zazvoni mi mobitel!

Ma, ko si da si, jadna ti majka kad te se dočepam. I zgrabim mobitel bijesnija no ikad...

Ali na mom licu pojavi se osmijeh. Ugledala sam ime dragog prijatelja soboslikara- Matije! I pričamo mi, pita on mene kak sam, kao dugo nisam dolazila doma i nismo se vidli kolko hoćeš... A ja mu pričam o svojim prijateljima, fizici (grrrrrrrrrr) i sličnim stvarima i sve je baš krasno. Prijateljska i ugodna atmosfera...

I sjetim se da bih vam mogla ponešto o NJIMA napisati! O ljudima uz koje sam odrasla, o ljudima koji su mi bili prvi prijatelji...

U našem selu postoji jedna jedina glavna ulica i nekolicina sporednih. I moja kuća nalazi se u jednoj od tih sporednih koja se krasnom asfaltiranom nizbrdicom spušta na glavnu cestu. Imala sam tad 3 ili 4 godine, kao i moji prijatelji. Normalna je stvar bila da se, kad napada snijeg, sanjkamo na blažim nizbrdicama nego naši stariji prijatelji. Oni su bili stariji i pametniji, iskusniji...
I te je godine pao snijeg.
Ponosno sam izvukla iz šupe svoje prekrasne sanjke koje mi je napravio stric. Jer, iako smo svi bili seoska djeca, nije svačiji stric znao napraviti takve prekrasne sanjke. Ukrasio ih je ne znam ni sama čime i bile su zasigurno najljepše u selu, svi su drugi imali obične. Iz dućana... A ja lijepe i šarene sanjke.
I izašla sam pred kuću, na ulicu gdje su me već čekala druga djeca. Matija, Tomica i Sanja. Sjećam se, kao da je bilo jučer, kako je moj stric u snijeg zabio štapove i napravio nam pravi pravcati slalom. Onda se nekoliko puta spustio s nama.
Zapravo je svako spuštanje bilo lutrija jer je nizbrdica izlazila na glavnu cestu koja je bila dosta prometna. Zamislite sanjke koje brzo dojure pred auto...
Ali mi smo uvijek imali sreće, nikada nitko od nas nije završio pod kotačima. :)
Nakon što smo se par puta spustili sa stricom, odlučila sam i ja probati sama.
I kako sam bila pametna, sjela sam na sanjke i to što sam više mogla naprijed. Sanjke su pojurile i ja skupa s njima, no onda su se prevrnule i ja sam zaronila u bijelinu. Ma bravo!
Čak nisam ni plakala, super smo se zabavljali i ni pod koju cijenu nisam htjela doma.
...
Kad sam napokon došla doma moja je mama vrisnula od užasa.
No ubrzo se nasmijala.
Ispod nosa stvrdnula se krv koja mi je potekla nakon pada, a mraz i pahuljice snijega pohvatale su se po krvavom sloju...


Iako sada nisam često s njima, iako živimo drugačijim životom i volimo drugačije stvari, ipak imamo mnogo toga zajedničkog jer smo mnogo toga proživjeli. Bili su to lijepi dani, ali i ove dane od osnovne, a pogotovo srednju školu, ne bih voljela zaboraviti!
:)=