Ptitchitza u niskom letu

Soul food for d kitchen. Mind food for d chichen.

Prilozi za kokosju juhicu za mog (in spe) mehanicara, sasvim dobrog imena, dr. Artiste (nomen est omen, ha? yembate! Kao de Niro dok se Mickey Rourkeu obraca u Angel Heart, dok ljusti jaje i fiksira privatnom detektivu Andjelu rafno u oko junachko: "Do you know that some civilisations think of an egg as the soul? U prijevodu, Mr. Louis Cipher (Luuuuucifer!!!) mu je ledeno rekao:

YOUR SOUL IS MINE, MOTHERFUCKER. I came to claim it back. Sto si pjevo, pjevo si. Sto's ljubio, ljubio si. Dosla matza na vratantza. i Tanza li ga tanca.)

Prilozi, elem:

1) Otac mi je (meni uvijek na uzivanje) kao price za laku noc cesto po pamcenju recitirao Senoinu (?) pjesmu (mislim da se zove Postolarev segrt), gdje se kao refren pojavljuje stih:

I PRODJE VRIJEME, ROK NA ROK, ETO VRAGA SKOK NA SKOK!

2) Kao dijete u osnovnoj skoli, cesto sam "iz cista mira" dobio bolne napade grceva u trbuhu.

3) Nakon shoka prelaska u jugoslavensko (represivno, po prirodi) skolstvo, nakon finskog, moj je rukopis postao jako, jako sirok i zaobljen, jer sam tako vidio da pise moja draga Corrina, kcer jednog od najboljih simultanih prevodioca u bivskoj Jugi.

4) Kad su mi rekli da mi je rukopis presikor, tolko sam ga zgusnuo da se cinio kao bar-code, dvadeset i kusur godina prije negoli se za bar-code uopce culo.

Itd.

Mi koji smo prosli to sto smo prosli, pa naravno da smo malo puknuti? Tko ne bi?

WHAT'S THAT TUNE YOU'RE SINGING?