The first rule of the Fight Club is...
Oh, fuck the rules.
Ovo je druga uzastopna besana noc, treca od nedjelje.
UZAS JE MOJA FURKA
(ovo je jedan prepadni ubac, objasnit cu ga dodatno drugom prilikom: ne pamtim tocno kak ide istoimena Johnnyjeva stvar, ali procitavsi tu neobicnu kvazi-biografiju o njemu prije par dana prilicno sam siguran da znam tocno o cemu govori, naime: onom istom o cemu govori Fryda Hyvönen kad veli:
HUNGER IS A MUST
IF I'D BE SATISFIED
I'D LOSE MY LUST FOR LIFE.)
Termin za posjet centru za istrazivanje poremecaja sna (Slaap Centrum) neuroloskog odjela ovdasnje bolnice, zatrazen prije nekih dva ili tri tjedna, je tek 01.03.
Sjecam se da sam u Hrvatskoj pizdio na duga cekanja u slicnim prilikama, ali iz ove perspektive mi se taj "sistem" (?) cini boljim, razumnijim, humanijim, jer u ovak opakim prilikama kad se vec i sam pocinjem brinuti pricekat recimo 10 sati koliko god je grozno, ipak znaci da je covjeku pruzena (kakva-takva) pomoc istog dana.
I inace, zivot u ovim dvijema zemljama (NL i HR) bi znatno dobio na kvaliteti kad bi se nekim cudom cijelo stanovnisto jedne preselili u drugu drzavu na neko vrijeme. Po povratku svaki bi svoje cijenili mnogo vise...
|