Ptitchitza u niskom letu

Glede i unatoc zena

Dok su hrabri mladici oslobadjali Hrvatsku pocetkom kolovoza '95, ja sam potpuno netaknut u Vrboski na Hvaru ljetovao. (A svojedobno sam se bio odazvao na onaj de-facto poziv na opcu mobilizaciju koji je samo iz razloga nedovoljnog naoruzanja u zametku buduce Hrvatske vojske bio formuliran tako da ispadne volonterski... bit ce da su mjerodavni (i) u tom slucaju i sami povjerovali u moju navodnu ludost.)

Poveo sam svojeg znatno mladjeg, najboljeg i jedinog brata, i furnuo sa sobom i Rogovu specijalku. Dok se P. (koristim se istim inicijalom kao i Jele) druzio sa svojom ekipom, ja bih se svaki dan negdje drugdje uputio biciklom. Te sam tako jednog dana odlucio iz Vrboske do grada Hvara, recenim biciklom. Izmedju je ono drchno brezuljche, od nekih 400-injak metara. Po paklenoj vrucini nije se bila mala zajebancija biciklom uspeti do vrha, po tom vrelom asfaltu.

Zato se na vrhu nasla neka krchma, nagrada s nebesa za biciklisticki napor. Dok se na radiju vrtila Juleee! naseg eurovizijskog finaliste, pijuckao sam ledeno hladnu kokakolu i zapanjeno promatrao neki mladi, mladi curetak od kojih mozda 5-6-7 godina kako plese na mjuzu. Klinka potpuno spontano i bez ikakve samosvijesti vrti kukovima, uvija se, MA LJUDIIII! Skinula je skroz neku seksi zenu na vrhuncu svoje "chulne osvijescenosti".

Meni je celjust s treskom pala na pod. Dok su se decki moje generacije u njenim godinama igrali staklenim pikulama u pijesku blissfully ignorant of paklenih muka koje ih cekaju s tim nekim... kako se zovu? Curama? te iste cure vec znaju ALL-THE-RIGHT-MOVES da rastave s pamechu bilo kojeg mushkicha u blizini.

I tako mi je pred ocima sijevnula strasna i porazna istina: MUSKARCI SU ZENAMA OBICAN PLANKTON. Mi nemamo apsolutno nikakve sanse s njima, born-to-loose, BIG TIME.

Trebalo mi je slijedecih deset godina da razbucam tu maglu moje muske perspektive i da konacno postanem prilicno rasterecen, cool & easy-going u vezi, glede & unatoch zena...