Ptitchitza u niskom letu

I tko je uopce ta ptitchitza, molichu?

I "koji je on kuac, da umre!?" pita neki mostarski prijatelj.

Ptitchitza je rijedka (s tvrdo "d") sorta, mjesanac cevapa (da cevapa... brda cevapcica!) i telefona.

Kako, o tome nismo ucili u skoli!? Ili jesmo?

Prvotni Cevap je bila dragost izazvana spelingom cevapa od strane Svabaca. "Tschewaptchichi", ili tako nekako (jelenskih mi rogova!). Drugi Cevap je bio stih

There must be something wrong
In wanting to silence any song.

iz pjesme Minor Bird (ma vrabac jedan obicni!) Roberta Frosta cijom se poezijom nisam bavio vec duze vrijeme ali kojeg se cesto sjetim tu gdje radim jer se njemu pripisuje mudrost "Ako previse radite, znaci da ne radite dobro". Tko od drugih ptica ima koliko istancano toliko i gladno uho u okruzju gdje je hrana oskudna cijenit ce da se Frost nasao nadahnutim pticom u molu (gdje se uopce nije radilo o galebu). (O vezi ostalih zivotinjskih vrsta -- konkretno ovaca -- s poezijom i prirodom prevodjenja abogamiimarihuanom reci cu vam drugom prilikom kad cu vam prenijeti omiljeni mi znanstveni papir Davora Slamniga.)

- A telefon?
"A telefon vas ne trazim niti bih vam ga dao!"

Ne, vezu s telefonom ostavljam kao nagradno pitanje. Tko prvi posalje tocan odgovor stice pravo na besplatno pice kad slijedecom prilikom sletim u Zagreb, u uobicajeni blitz posjet. A prije susreta cu ja razgaljen ko ptitchitza, a vazan ko Bregovic pitat "A jesi l' dobra koka?" I makar se zvali Boris, Stef ili Ivica umjesto kajaznam Natalije, Sophie ili Rachel dozvolite mi taj trenutak nade, hahaha.

The woods are lovely, dark and deep,
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep.

- "Remember Ptitchitza, miles to go before YOU sleep."
Oh do shut up, please. How could I ever forget!? Ptitchitza ima slonovsko pamcenje.