Teme iz psihologije

Strah i anksioznost su normalne ljudske emocije koje svatko osjeća. Ipak, izrazito je teško gledati kako se netko do koga nam je stalo bori s tjeskobom. Pri tome se često možemo osjećati bespomoćno. Mada to jest popriličan izazov, ima načina kako možete priskočiti u pomoć. Ključno je uspostaviti vezu s anksioznom osobom na način da joj ponudite pomoć i podršku bez osuđivanja. Ljudi ponekad misle da pomažu anksioznoj osobi kad joj kažu da se smiri ili da se prestane uzrujavati oko sitnica, a zapravo, takve riječi samo pogoršavaju već načetu emocionalnu ravnotežu.

Što bismo onda trebali reći i napraviti?



SLUŠAJTE

Ponekad može biti teško razumjeti nekoga tko se osjeća tjeskobno (anksiozno) ili je u strahu od nečega. Stoga je važno otvoreno, na njegujući način i s iskrenim interesom postaviti pitanje o tome što osjeća te izraziti svoju namjeru da ga želimo razumjeti. Pažljivo i strpljivo saslušajte odgovor. Kod mnogih ljudi koji pate od anksioznosti misli postaju toliko preopterećene da čak ni sama osoba ne zna što je to što je muči. Pažljivim slušanjem možemo im pomoći da organiziraju svoje misli i smire se.
Neki od primjera: „Primjećujem da si jako napeta, možeš li mi nešto reći o tome?..... Imam dojam da ti se neke teške misli vrte po glavi, spreman sam te saslušati… Svi smo jako zabrinuti i zbunjeni u vezi ovoga što se događa, kako se ti osjećaš u vezi toga? …“
Dozvolite da vam ispriča što osjeća i zašto joj se to događa. Zatim zajednički pokušajte doći do razloga zašto se osjećaju loše i mogu li možda o svojoj anksioznosti drugačije razmišljati. Pokušajte reći nešto primjereno, a što bi bilo suprotno od onoga o čemu osoba trenutno razmišlja.



BUDITE STRPLJIVI

Kad su tjeskobni, ljudi su skloni donositi ponekad negativne zaključke. To ih može navesti na pomisao da su njihovi bližnji nezadovoljni njima ili da su ljuti na njih. Ne koristi nam uzrujavati se zbog toga. Umjesto toga pokušajte što mirnijim i staloženijim dijalogom prebroditi situaciju i pronaći rešenje za sljedeći put kad se to stanje ponovi. Pristupanje osobi s ljubavlju umjesto zabrinutošću može biti učinkovita metoda. Dodavati ulje na vatru, to jest podizati napetost, nikako nije dobro i može se činiti kao nedostatak suosjećanja. Jako je važno da anksiozna osoba zna da se na vas može osloniti dok prolazi kroz lošu fazu.



NEMOJTE GLEDATI NA TJESKOBU KAO NA NEŠTO NEBITNO

Izrazito je važno ne podcjenjivati to što osoba osjeća. Pružiti podršku znači biti spreman saslušati što osoba ima za reći i pokušati to razumjeti. No da bismo dostigli tu razinu razumijevanja, moramo doista prihvatiti da se osoba tako osjeća. Kontraproduktivno je anksioznoj osobi reći da ,,jednostavno prijeđe preko toga“ ili ,,se prestane brinuti.“ Kao što želite da ljudi suosjećaju s vama kad ste tužni, tako i anksiozne osobe žele da ih se razumije. U većini slučajeva, osoba zna da su njeni strahovi iracionalni, ali ne želi da joj vi to stalno ponavljate. Umjesto toga, saslušajte ju i pustite da ta epizoda prođe. Budite oprezni da ne postanete suučesnik u njenom strahu. Razumjeti strahove, ne znači i podržavati ih, što obitelji anksioznih osoba dosta često rade. Tako samo podržavate ideju da doista postoji nešto čega bi se trebalo bojati.



BUDITE IM DRUŠTVO

Nalazi istraživača ove pojave ukazuju da ljudi sa širim krugom prijatelja mogu izdržati više emocionalne boli. Druženje s prijateljima i voljenim osobama povećava razine endorfina (jednog iz skupine takozvanih „hormona sreće“), što anksioznu osobu čini opuštenijom. Druženje im također odvlači i skreće pažnju od njihovih briga (takozvana distrakcija misli). Ukoliko imate anksioznog prijatelja, pozovite ga da izađete da radite nešto. Izjave poput „tu sam za tebe“, „sigurno ti je teško“ ili „reci mi što mogu učiniti za tebe“ mogu biti vrlo učinkovite i važan faktor u pružanju općenite podrške anksioznoj osobi. Uglavnom mislimo da moramo nešto učiniti da bismo pomogli, ali često je dovoljno pružiti malo svojeg vremena, rame za plakanje i reći kako primjećujemo da netko naš drag prolazi kroz teško razdoblje. Empatija (suosjećanje) može puno toga promijeniti.



NEMOJTE IH PRISILJAVATI NA AKTIVNOST

Jedan od problema s anksioznošću je to što ga često prati i osjećaj fizičkog umora. Velika je vjerojatnost da netko tko pati od anksioznosti kontinuirano u grču i napet, kako fizički tako i mentalno. To može biti vrlo naporno. Važno je imati ovo na umu kad pokušavate potaknuti svog anksioznog prijatelja da bude aktivniji, jer ponekad može realno biti preumoran za dodatne aktivnosti.



NE REĆI NIŠTA

Na koncu konca, ispada da i nije toliko važno što ćete reći, već koliko ćete podrške pružiti. Ponekad je saslušati neku osobu sve što je potrebno. Budite spremni ponuditi svoje vrijeme. Za anksiozne osobe često je najbolje da imaju nekoga pored sebe kome se mogu povjeriti i tko će ih strpljivo saslušati.