no smoking

cesto smo znali otic na najbolje sendvice u gradu >> kinkerstraat toko, ko zna zna
pa se oblih trbuscica otkotrljat dalje do zlatara i prodat nesto od starog zlata
koje smo onomad dobili na poklon za pricest kad ionako ne nosimo zlato
nije to bila neka velika lova, 30/40 eura, sasvim dovoljno za posjet lokalnom coffeeshopu
najkice su tada bile in, pjesacilo se kilometrima i naravno da se ponekad tribalo i odmorit,
sjest, popit guc kokakole da ubije gorki okus crystala u cvaljama
za to su nas uvijek dobro sluzile klupice na merkatorplein-trgu
bile su taman fino ledjima okrenute od ceste i tramvajske kucice i ljudi
koja su to dobra stara vremena bila, oldskul ljubovanje i reggae na staroj nokiji bez kamere

sve dok se neki nisu dosjetili i pukli nam zabranu

blah