psihoanalize

Pitanje:
(...) U školama koje se nalaze na teritoriji sa većinskim hrvatskim stanovništvom djeca uče iz udžbenika koji su u najmanju ruku diskutabilni. Npr. "Moj zempljopis 8" autora Ante Markotića i Mirka Markotića sadrži jeftinu političku propagandu i neistinite teze koje se odavno pokušavaju progurati kao dio kampanje iz susjedne Hrvatske.

Evo samo nekih anahronizama ili neistina koje se nalaze u udžbeniku po kojem uče osmi razredi osnovnih škola sa hrvatskom većinom:

1.Na str. 13 se navodi kako u "BiH postoje tri jezika (hrvatski, srpski i bošnjački)". Otkud bošnjački jezik, Bog dragi zna?

2.Na str. 45 stoji rečenica: "...Bosanska država je šaptom pala u turskom pohodu na Europu u drugoj polovini XV. stoljeća." nako čega se kaže: "Zatečeno, pretežito hrvatsko-katoličko stanovništvo je prognano, islamizirano i obespravljeno."

Otkud "pretežito" hrvatsko stanovništvo u 15. st. u Bosni, to samo autori znaju, jer su svi ozbiljni historičari koji se bave ovom temom jasno naznačili da se radi o anahronizmu.

3. Na str. 47 se ponovo tvrdi:

"Dio starosjedilačkog slavenskog stanovništva (Srbi i Hrvati) se islamizira, a drugi dio seli preko Save na sjever u Panonsku ravnicu i u Dalmaciju, dok treći dio ostaje s franjevcima na drevnim područjima." i onda se kaže: "Ruše se crkve, a grade džamije."

4. Na jednom mjestu stoji vrlo štura informacija o Kulinu banu (bez pominjanja povelje, stećaka itd.): "Krajem XII. stoljeća Bosnom vlada ban Kulin. Za njegove vladavine javljaju se kristijani i Bosanska crkva. Riječ je o krivovjerstvu koje nije bilo specifičnost Bosne", kasnije se navodi kako su se na Bilinom polju 1203. vratili izvornom kršćanstvu i "životu prve kršćanske zajednice".

Sada obratite pažnju na političke floskule:

5. Na str. 88 stoji: "Dakle, tri konstitutivna naroda žive u dva entiteta. Tko je u Bosni ostao kratkih rukava nije vam teško zaključiti!"

6. Također na str. 48 se ponavlja pitanje upučeno učenicima: "Tko je u Bosni ostao kratkih rukava? Pitajte svoga nastavnika i svoje roditelje!"

7. Vrhunac perfidnosti možete vidjeti na stranici 89. kada se djeci imputira kako trebaju imati kanal na hrvatskom jeziku: "Vi sigurno volite filmove i športske događaj i gledate ih na televiziji. Koji televizijski program vam je najdraži? Bilo bi vam drago da Hrvati imaju svoj program na državnoj televiziji, zar ne!"

8. Postoje još brojni primjer, npr. Ivo Andrić hrvatski književnik, a Hercegovina hrvatska gruda itd. Navedeni udžbenik je odobren od strane pet kantonalnih ministarstava u kantonima gdje su Hrvati u značajnom broju. Da ne spominjem da se u udžbeniku ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH da je termin županija neustavan i sl. Kako nakon svega očekivati da se mališani ponašaju tolerantno ako im se u glavu ubacuju ovakve teze?

Odgovor:
I sam sam pogledao te udžbenike i mogu reći da sam se zgrozio koliko neistina, laži, konstrukcija i direktnih navođenja na mržnju u njima ima. Jednima se zabranjuje da kažu istinu (ne smije se reći četnik niti ustaša), a drugima se dozvoljava da i bez tih riječi uporno i bezočno šire laži o ovoj zemlji kao o odvajkada katoličkoj i dakle hrvatskoj, te da šire mržnju prema njenim stanovnicima drugih vjera. Ali sve to mene ne čudi kad znam ko su ljudi na čelu ministarstava obrazovanja i kulture u našoj zemlji. Prvo, neophodnog ministarstva nauke, obrazovanja i kulture na nivou države nemamo. Drugo, na čelu onih federalnih i kantonalnih ministarstava su nesposobni i nezaintersirani ljudi, koji ne znaju gdje su šuplji, a kamoli da su u stanju nešto da učine korisno. A neki su čisti agenti nacionalizama i nastojanja da se cijele regije etnički i duhovno očiste od svih stranih (različitih) nacija, kultura, jezika ili svakog oblika različitog mišljenja.

Islamofobija i mržnja prema islamu su pojave stare koliko i islam. U zadnje vrijeme da se primjetiti da mnogi mediji izvještavaju vrlo nekorektno, provokativno i netačno o islamu, povezujući terorizam s islamom, za razliku od npr. IRA-inog terorizma, s mnogo dužom tradicijom, kojeg ne nazivaju katoličkim. Međutim dešava se jedna interesantna pojava. Što više mediji šire neistine, to više nemuslimana prelazi na islam. Ljudi žele da se upoznaju s islamom nakon čega spoznaju da je to put za kojim su oduvijek tragali. U nastavku donosimo članak kojeg objavljuje internet portal Monitor

Sve više Hrvata prelazi na Islam

Sudeći po izjavama osoba koje su iz Rimokatoličke otišli u druge crkve ili vjerske zajednice, te samih svećenika i vjernika koji su "digli ruke" od katoličanstva, sve više vjernika napušta Katoličku crkvu u Hrvatskoj! Bivši katolici s kojima smo razgovarali tvrde i da se nisu razočarali u Boga, nego u Crkvu i dio svećenstva, koje u novcu i moći vide svog jedinog Boga.

— Jedno propovijedaju, a drugo rade. Nisu se saživjeli s vjerom. Misu odrade tek tako — reda radi. Tek sam prelaskom na islam vjerski ispunjen, a još će naših građana, nezadovoljnih Katoličkom crkvom, prijeći na islam — kaže nam Splićanin Bogdan Radonić, koji je i promijenio ime u Jusuf, jedan od mnogih u Hrvatskoj koji je prihvatio islam i ostavio katoličanstvo za sobom.

"Sad sam bolji čovjek"

— Bio sam gorljivi katolik. Često sam išao na mise, ali nisam bio zadovoljan. Na islam sam prešao ima nekoliko godina, a i jedna je moja bliska prjateljica, uvidjevši koliko mi je dobro napravila moja nova vjera, prešla na islam. Ona to još taji od svoje obitelji, ali moja obitelj je u meni, nakon prelaska na islam, vidjela boljeg čovjeka i prihvatili su to. Onaj tko prihvati islam, ne napušta ga, kao što neki napuštaju katoličanstvo — kaže Jusuf, dok nam splitski imam Kemal Skender govori da su proteklih godina imali više prelazaka katolika i drugih građana na islam, a godišnje im dođe i stotinjak ljudi koji traže savjet i informacije o islamu u njihovu centru u Splitu.

Zamjenik muftije Aziz Efendija, inače jedan od najuglednijih pripadnika muslimanske vjerske zajednice u Hrvatskoj, kaže: — Istina je da nam dolazi sve više ljudi koji žele primiti islam. Svakodnevno nam se obraćaju ljudi i znam osobno one koji su s katoličanstva prešli na islam. Mi smo dužni da tim ljudima koji nam dolaze budemo servis. Neki od njih slušaju predavanja, a dio ih odmah želi prijeći na islam. Ljudi su razočarani u mnogo stvari, a mir nalaze u islamu — kaže nam Efendija dodajući da je u Hrvatskoj između 60 i 100 tisuća muslimana. Napominje i da broj muslimana kontinuirano raste. Pitali smo ga i jesu li katolici sve više razočarani u Crkvu, a na što on nije htio dati odgovor, navodeći kako nije na njemu da tumači razloge. Više na Monitorovoj stranici...