MOJ PAS VODIČ I JA

Misterij života

Ja, ja sam samo mali čovjek koji sam kroči životom. Život je za mene malenog čovjeka velika zadaća koju sam moram riješiti, sam bez ičije pomoći. Životna zadaća moje su stube života toliko strme, a ja sam tako maleni.

Kako? Kako da ja kročim sigurno i bez straha kad su preda mnom postavljene tako da moram polako, a sve moram proći u jednom životu. Gdje mogu ipak potražiti pomoć? Gdje?!

Razmišljam... Razmišljam... Ne mogu ja to, malen sam, velika je to zadaća, ali znam, moram to jer moram živjeti - život je ipak nešto što mi je poklonjeno. Hm, može li mi pomoći prijatelj??

Ali, što je to zapravo prijatelj? Je li to još jedan maleni čovjek koji kroči svojim životom, svojim strmim stubama i posrće niti ne znajući gdje griješi? Moram još razmišljati i polako ići naprijed... Ha, mislim da sam pronašla odgovor koji će mi olakšati preostali put uz strme stube.

Čovječe, gledaj srcem ne očima jer su ti ona zamagljene sivilom, a srce ti je netaknuto, čisto i čarobno.

By Fenix