Svijet voli pobjednike
Kao i u svakom sportu tako i u kuglanju redovito se odvijaju raznorazna natjecanja. Skoro pa jednom mjesečno u drugom gradu u Hrvatskoj smo na nekom turniru - kupovi ili državna prvenstva.
Nažalost, na tim našim domaćim turnirima postoji mala nepravda. Naime, malo je žena koje kuglaju te nije moguće na turnirima oformiti zasebno svaku natjecateljsku kategoriju.
Postoje 3 kategorije: b1 - potpuno slijepi; b2 - visoko slabovidni te b3 - slabovidni (u koju ulaze osobe s vidom do nekih 3 metra udaljenosti).
Kao što sam rekla malo je žena te smo na turnirima sve u jednoj kategoriji. Nakon što se odbacaju sve kugle i zbroje rezultati, onda se ostvarenom rezultatu kuglačica u b1 kategoriji dodaje 25% ostvarenih bodova i onda se uspoređuje s rezultatom kuglačica u b3 kategoriji. Nepravda je u tome što je 25% premalo u odnosu na rezultate. Da bih pretekla našu državnu prvakinju u b3 kategoriji, morala bih ostvariti skoro pa svjetski rekord b1 kategorije. Teoretski je moguće biti bolja, ali u praksi gotovo nemoguće. A to znači, da dok nas nema najmanje 3 u istoj kategoriji - ne mogu biti državna prvakinja.
Inače, i kategoriji b2 dodaje se koeficijent na rezultat. Koeficijent iznosi 5%, ne samo kategoriji b1 od 25%. Ženama iz posljednje b3 kategorije ništa se ne dodaje već im se uračunava čisti rezultat.
Ova činjenica me katkada jako rastužuje, ali zato sam najsretnija kad dođe vrijeme za europsko i svjetsko prvenstvo gdje se takmičim s kuglačicama samo iz svoje kategorije.
Moj prvi veći turnir bilo je Europsko kuglačko prvenstvo za slijepe i slabovidne u Rijeci 2005. godine gdje sam osvojila predzadnje mjesto u kategoriji. Za početak nije loše.
Poslije toga imala sam pauzu od godinu dana. Tu 2006. godinu dosta sam se pripremala jer je već iduće godine uslijedilo prvo Svjetsko prvenstvo u kuglanju za slijepe i slabovidne. Prvenstvo je bilo u Košicama, u Slovačkoj.
Košice, Slovačka, 2007. godina zauvijek će i meni i mojima ostati u lijepom sjećanju. Ondje sam, kao i sve, iznenadila i samu sebe postavši vice prvakinja svijeta u pojedinačnoj konkurenciji. Svojim pojedinačnim rezultatom doprinjela sam i svojoj ženskoj reprezentaciji te smo sve tri uz svoje pojedinačne medalje osvojile srebro - drugo mjesto u svijetu u ekipnoj kategoriji. Kući sam se vratila s dva srebra. Ajme što je bilo sreće i veselja - i mojih roditelja, i mog brata koji je isto uspješni sportaš, i mnogih mojih prijatelja.
Kada govorim o mojoj ekipi, onda su tu pred mene i Ruža Markešić iz Zagreba i Evica Šerfez iz Slavonskog Broda.
Ta 2007. godina za mene je bila godina uspjeha. Osvojivši 2 srebra postala sam kategorizirana sportašica prve kategorije - vrhunska sportašica i osigurala si sportsku stipendiju koja mi je kasnije itekako dobro došla za boravak u Zagrebu gdje studiram.
Za taj uspjeh, dobila sam i nagradu općine Omišalj. Na žalost, kasnije je ta nagrada ukinuta, jer kažu da je recesija, pa se nema novaca za nagrade vrhunskim sportašima.
Taj naš uspjeh prepoznat je i u Hrvatskom olimpijskom odboru te smo nominirane za najbolju žensku ekipu sportaša s invaliditetom u 2007. godini.
Poslije toga 2008. godine uslijedilo je Europsko prvenstvo u Mađarskoj. Nije me sreća pratila te sam osvojila nesretno četvrto mjesto. Idem dalje, ne posustajem.
U međuvremenu odlazim na turnire po Hrvatskoj te osvajam neslužbeno prva mjesta. Neslužbeno znači da za svoj rezultat ne dobivam medalju jer nisam u svojoj kategoriji. Zna se dogoditi da sam na četvrtom mjestu, a ispred mene su primjerice jedna natjecateljica u b2 te dvije natjecateljice u b3 kategoriji. Svi mi govore - ne brini se, ti znaš da si u svojoj kategoriji najbolja. Meni to ipak smeta jer držim da se može smisliti bolje rješenje problema.
Evo rezultata s ovogodišnjeg 18. Pojedinačnog hrvatskog prvenstva u kuglanju za slijepe i slabovidne
Sljedeće 2009. godine postigla sam Poljskoj novi uspjeh. Vice prvakinja Europe. Ovaj put sam ipak uspjela svjetski rezultat ponoviti i na europskoj sceni. Druga u svojoj kategoriji, a svojim rezultatom i ovaj puta doprinjela sam svojoj ženskoj ekipi te rušimo europski rekord i postajemo ekipne prvakinje Europe. Ovaj turnir bio je u Poljskoj u mjestu Tomaszow Mazowiecki.
Početkom 2010. na proglašenju sportašice i sportaša s invaliditetom za 2009. godinu dobili smo priznanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora za najuspješniju ekipu u 2009-oj godini.
Novi uspjesi se redaju jedan za drugim.
Ove, 2010. godine, ponovo smo u Slovačkoj na Europskom prvenstvu. Opet sam četvrta. Eh, nek izrade od drveta medalju. Ekipno smo bile treće, a cijela Hrvatska kuglačka reprezentacija slijepih i slabovidnih zauzela je drugo mjesto u Europi.
U 2011. godini održat će se svjetsko prvenstvo. Domaćini su reprezentacija Bosne i Hercegovine. Za mene će taj događaj biti od velike važnosti te se trudim što više trenirati. Zbog fakulteta ne mogu toliko često trenirati koliko bih željela, ali od početka godine odričem se svega te pojačavam treninge.
Bitno mi je ove godine osvojiti bar jedno od prva tri mjesta kako bih produljila status kategorizirane sportašice.
Bit ću skromna – nadam se zlatu.
Jer, kako pjeva Colonia:
Svijet voli pobjednike
Stisni šake, stisni zube
Budi što jesi, pokazi što znaš
Hodaj pravo, ne gubi nadu
Imaj vjere, tvoje vrijeme će doć'
Jer život nije ni bajka ni san
Život nas tjera u novi dan
Preko trnja i kamenja
Ponesi boje svojih zastava
Svijet voli pobjednike
Voli zlatno znamenje
Kad si prvi, svega si vrijedan
Na tronu moze biti samo jedan
Svijet voli pobjednike
Voli zlatno znamenje
Kad si prvi, svega si vrijedan
Na tronu može biti samo jedan
Na tvome putu uvijek će biti
Onih što mržnjom kreću u boj
Njihove duše su sitne duše
Njihova srca su bez ljubavi
Jer život nije ni bajka ni san
Život nas tjera u novi dan
Preko trnja i kamenja
Ponesi boje svojih zastava
Čitamo se uskoro.
|
