Zašto pišem ovaj blog?
Kad sam razmišljala o tematici ovog bloga nisam sa sigurnošću znala kako ću pisati postove. Mislila sam pisati općenito o psima vodičima, ali shvatila sam da ako ukucate u google „psi vodiči“ dobit ćete na tisuće rezultata o toj temi.
Ipak, odlučila sam zadržati osnovnu temu „psi vodiči“, ali na način da prikažem što pas meni znači te koliko mi pomaže u samostalnom kretanju i mom načinu života. I ne samo to. Vjerujem da ću se ubuduće osvrnuti i na ostale teme iz života slijepih osoba. Onako kako ih ja doživljavam i proživljavam.
Mnogim "videćim" ljudima jednostavno je neugodno pitati: što? kako? kako možeš? Htjeli bi pomoći, ali ne znaju, ili su u svojoj dobroti nespretni, pa katkad čak i opasni. Bude li prilike da ljudi ovo pročitaju, nadam se da ću im približiti moj "svijet tame", ali i reći im da nije sve tako crno kako se čini. Pokušati ću prikazati da postoji na tisuće načina kako nadoknaditi taj nedostatak, ako to i jeste nedostatak.
Na samom početku sam se predstavila zajedno s Harryjem te ukratko opisala moj život od osnovne škole pa srednje, zatim kretanje s bijelim štapom, a na kraju i o dobitku Harryja te daljnje obrazovanje i kretanje u velegradu. Možda se i kasnije vratim malo u prošlost, možda ako se sjetim koje zanimljive teme.
Često moji "videći" prijatelji postave pitanje, ali i sama sam si znala postaviti isto to pitanje: kako se samostalno kretati bez većih poteškoća, bez udaranja u predmete, ljude, prometne znakove na cesti, kante po pločnicima, a slijepa sam osoba?
Svatko će mi reći - Pa uvijek viđam slijepu osobu s bijelim štapom i savršeno se samostalno kreće. Slažem se, može se, ali ne toliko sigurno kao ja od prije 2 godine. Od dana kad sam dobila Harryja potpuno sam sigurna u svoje kretanje po većini mjesta u gradu Zagrebu te ostalim meni manje poznatim gradovima i mjestima što mi je mnogo pomoglo u mom kretanju velegradom, ali i u sportskom dijelu života.
Spomenula sam kako se bavim kuglanjem pa bih u ovom postu željela nešto više napisati o tome kako sam započela, a kasnije će biti više riječi o tome koliko mi je Harry pomogao u svemu tome i kako sve to prolazim s njime.
Kuglanjem sam se počela baviti u prvom razredu srednje škole kada smo u sklopu nastavnog predmeta tjelesni odgoj imali mogućnost okušati se i u kuglani. U početku mi nije išlo dobro te sam se više zafrkavala i sat provodila u teretani.
Tek kasnije profesor je opazio moj sportski talent (tako je rekao, ozbiljno!) te se više pozabavio sa mnom i pomogao mi je odlučiti odabrati kako bih se mogla baviti nekim sportom. Ni u kojem trenutku nije bilo prisile već je jednostavno to bila moja želja i potreba jer dolazim iz sportske obitelji. Samo je trebalo pronaći pravi sport.
U stvari, ipak se slijepi, bez obzira na sve želje, mogućnosti i nemogućnosti, slabo kreću. Premalo je fizičke aktivnosti, pa je bavljenje sportom, bilo kakvim pogodnim, u stvari nužnost. A da ne govorim o susretu s osobama različite dobi koje imaju isti problem. I na kraju krajeva, pored zdravstvene koristi tu je i ta socijalna komponenta. Družim se, širim krug prijatelja i u Hrvatskoj, ali, evo i u svijetu.
Odlazak u kuglane veliki je problem jer je u pitanju više lokacija. Ja ih sve moram naučiti te sigurno ih znati proći sa štapom. To je pomalo "nemoguća misija".
Slijepa osoba mora svaku trasu proći sa školovanim peripatologom koji će mu ukazati na sve prepreke te ga naučiti kako ih zaobići. Ja sam sve to prošla, sve rute od doma do fakulteta; dom - kuglana; fakultet - kuglana; kuglana - dom, u stvari, sve što meni treba.
Put do baš svake kuglane koju koristimo nisam savladala na klasičan način - s peripatologom, jer je dugotrajno, preteško te ima i neprilagođenih ruta. Zato mi je tu od velike pomoći moj Harry. S njim sve prolazim skoro bez i jednog problema.
Za sada toliko, sljedeći puta opisati ću svoj put od studentskog doma do kuglane kako bi svima koji ovo čitaju ukazala na probleme na koje nailazim i nadam se da ću i ostalim slijepim osobama pomoći. Želja mi je prikazati probleme pa se nadam da će ljudi shvatiti koliko nam ometa slobodno kretanje "samo" jedan krivo naparkirani automobil.
Čitamo se uskoro.
|
