Tuga,suze,bol i jad
tišina mi te uze
a vikala bih do neba..
Tvoje oči sad su sklopljene
i ne vide tu tišinu
i uši ne čuju mir...
Ležiš i čekaš
naš posljednji pozdrav
nas, svoje djece...
O, majko naša
kako prekinuti tišinu
i reći ti zbogom...
Kako spoznati kraj
pomiriti se s njim
kako te pustiti..
Reci,pusti glas
pogledaj nas još jednom
svojim plavim očima...
Mama, molim te
ne napuštaj nas
vrati se,trebamo te...
Jecaji paraju tišinu
a ti ne čuješ
i ne vidiš...
Bol i patnja ostaju
a ti draga mama
idi svojim putem
Idi u tišinu
a mi tvoja djeca
pustit ćemo te...
Zbogom mama....

Oznake: zbogom