Imaš li,molim te samo tren
vremena za mene
moram ti nešto reći
ako imaš tren dođi
Trebaš mi samo na tren
da pridržiš me
da poljubiš me
da ozdravim....
Ako bi možda našao tren
samo tren za mene
jer moram ti nešto reći
samo molim te dođi
Baš trebaš mi taj mali tren
da zagrliš me
da pomiluješ me
da si sa mnom
Ajde nađi taj mali tren
mali malecki tren za mene
moram ti nešto važno reći....
........
Zar nemaš ni mali tren za mene???

Oznake: moment oliti tren

Gledaj , dušo,otrijeznila sam se
ispario si iz mene kao alkohol
i postigao si da me navučeš
na sebe kao na drogu...

Ishlapili su dodiri iz sjećanja
isprali tvoji mirisi sa mene
koža žudi treperi,traži
trebam te do bola...

Pa,dragi,potpuno sam čista
al izgaram od želje,potrebe
opij me svojim mirisom
zavedi me ,povedi me ,uzmi me...

Trijezna sam i ne sviđa mi se
ne želim biti bez tebe ni trena
drogo moja poteci kroz mene
opij me nanovo,uđi u vene...

Oznake: love, drugs & alcohol

Ovako kako te ja volim
nitko te neće voljeti
to je moj način...
Ovako kako te ja diram
nitko te neće dirati
samo ja tako diram...
Ovako kako moje srce udara
ničije neće udarati
samo moje tutnji...
Ovako kako moje usne ljube
nijedne te neće ljubiti
moje ljube najjače...
Ovako kako se naša tijela znaju
nitko te znati neće
moje tijelo te zna...
Ovako kako ludim bez tebe
nitko poludjeti neće
samo sam ja luda
Ovako luda i zaljubljena
samo mogu biti ja
jer te volim...

Dok su mi djeca bila mala svaki novi crtić koji smo posuđivali iz videoteke gledali smo zajedno,kao u kinu...Pekli smo kokice pripremili hektolitre tekućine i film vraćali milion puta na početak...Mi nismo gledali isprazne priče o snjeguljici ili nekim princezama...Ne mi smo gledali istinite priče pretočene u animaciju...Kao npr:Balto...Divan crtić o psu koji je saonicama dovezao lijek za puno selo bolesne djece...Dirljivo do bola...Svi smo plakali na kraju bez obzira koliko puta gledali iznova...Pa onda Anastazija...Crtić o jedinoj preživjeloj nasljednici Romanivih...Opet suze...Pa Arthur ...Djeca spašavaju Arthurov ukraden mač.. Potoci...Kralj lavova...o tome se nema što reći...
Bilo je to vrijeme za pamćenje jer je provedeno sa djecom u pravom obiteljskom ozračju...Voljeli smo se družiti i pričati o pogledanom filmu i povezivali s tim i stvarni život...O kakve li su komentare samo znali reći...onako mali... No sad su svi odrasli i imaju svoj život i često u nekim raspravama ubace neku od rečenica iz tih davnih crtića i svaka rasprava završi sa osmjehom...

Onda se sjetim i ja mojoj šefici izbiflati dio iz kralja lavova kad mi kaže da moram nešto odraditi...Kraljevsko je moje biće ...leđa me bole znaš?Onda se i tu nasmijemo...Ona zna da ću ja to sve odraditi ali mala dosjetka razbije rutinu...

A nekad dok sam bila mlađa zamislite voljela sam čitati knjige...
Jedina koju sam čitala dok joj stranice nisu počele otpadati i dok je nisam izgubila u ratu je knjiga Alex Haley Korijeni...
Predivna knjiga po kojoj je snimljena i serija koju sam sa svim babama iz sela gledala jedino ja kao predstavnik djece...Dok su ostala djeca izvodila raznorazne nepodopštine ja sam buljila u Korijene...Piščev predak Kunta Kinte je otet u Africi da bi u Americi bio rob...
Iz te knjige se sjećam samo pitanja za koje ne znam tko je kome postavio ali zapamtila sam ga :Što si se objesio kao poriluk na mjesečini?
I tu rečenicu često koristim...

Hoću reći da svi ti crtići,filmovi,knjige,sve nas to odmalena uči o životu...Što nas čeka..Kako je nekome bilo i kako i nama može biti...Kao da nas upozoravaju...Ja recimo nisam ništa naučila...Nisam uopće bila spremna na prava sranja u životu..Nisam baš ni roditelje nešto slušala što bi značilo da nisam bila zlatno dijete,tukla sam sve u ulici...
Uvijek sam hodala po rubovima i premda nikad nisam pala da se nisam mogla dići a bilo je svakojakih padova...Uvijek sam se dočekala na noge...

A onda sam odrasla naglo...Doživjela svakakva sranja...
Izmicali mi se rubovi pod nogama a ja bijesno za njima...Kuda bi vi...Ne može to tako...
Ali može...prešla sam ih...Upala sam u začarani krug nesvjesne svjesnosti i bauljala u mjestu...

No kako rekoše u Baltu :Krugovi su dobra stvar-oni kruže...tako sam i ja malo kružila dok mi se nije zavrtilo u glavi pa sam se vratila na rubove...Izazovnije je.
Hodam po rubovima...
Adrenalin radi svoje i tjera me dalje...
I ja uživam...

Kladim se da
neću proći tvojom ulicom
i pogledati u tvoj prozor..

Kladim se da
neću te poželjeti
pozvati na mobitel...

Kladim se da
te neću kad se javiš
pozvati na kavu...

Kladim se da
je nećemo piti
u našem kafiću...

Kladim se da
nećemo poslije otići
do tvoga stana...

I kladim se da
nećemo tamo
luđački voditi ljubav...

O kako li ću samo
izgubiti okladu....

I gledam more
Gdje se meni penje
I slušam more
Dobro jutro veli.....