Pismo sinu

06.06.2018.

Kad hodaš naprijed bitno je napraviti i koji korak unazad da se uvjeriš da si na pravom putu...
Svaki korak je bitan i mora biti siguran,nema klecavih koljena...
Hodaj i ne diži glavu previsoko mogao bi se spotaknuti...
Otvori oči i gledaj...
Gledaj kao da si sad progledao,hodaj kao da si sad prohodao i zapamti cilj...
Misli pozitivno i adrenalin će učiniti svoje..Potjerat će te da ne skreneš s puta...
Tvoj put je samo tvoj i ne prati druge...
Svaki tvoj novi korak je novi ralog za šta?
To smisli sam jer ja nisam tu da ti popujem šta da radiš u životu to moraš prokljuviti sam...
Pamet u glavu i kreni jer svaki sljedeći korak je novi izazov...
Kreni i ne osvrći se...
Ako zapneš bit ću tu da te primim za ruku, da te malo gurnem...
A onda ću te opet pustiti...
Pustiti ću te kao što sam pustila tvoje sestre...

Tvoja mama!





Kćeri su otišle a sin je završio školu....
Bitan dan za majku....
Stresan,razdragan,tužan...sve u jednom...

Oznake: majke i djeca kćeri i sinovi

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.