Nemam prljave misli,
ne , nije to.
Danas sam samo
raspoložena,
davati i dobiti....
Dati ću sebe,
svaki dah svoj,
svaku mrvicu svoga bića,
mrsit ću ti kose guste,
ljubiti pomamne usne,
grliti vrelo tijelo,
odvesti te do granica,
svijesti i mogućnosti ,
da osjetiš svaki osjećaj
koji jedno biće osjetiti može
i da shvatiš da si voljen...
Danas ću učiniti sve to ....
I neću tražiti previše...
Samo da osjetim isto...
Daj mi da osjetim isto...

Oznake: Zajedništvo

I jučer i danas i sutra
je bilo i je i bit će!
I svaki novi dan
novo sjećanje na nas!
I svaka prošla noć,
puna potpunog postojanja,
razlivenih osjećaja,
lebdjenja između nigdje i negdje
povezana sa mirisom uzavrelih tijela,
isprepletena nježnošću i strašću,
prekinuta novim danom.
Kakvo sjećanje!
Kakav entuzijazam!
Kakav elan za novo sutra,
kad opet dolazi dan,
kad opet dolazi noć,
ponavlja se u nedogled,
i mi stvaramo sjećanja!
Dan po dan,
Noć po noć!

Oznake: dan i noć

I tako moja priča o kuglama ugledala još jedan dan na blogu....
Nakon silnih prevrtanja po rukama počele su ispadati na sve strane što bi dalo do znanja da nisam nikakav žongler i da se ostavim ćorava posla jerbo poslije razbacivanja sa staklom i hvatanja rukama, nogama,zubima i još nekim djelovima tijela za koje nisam ni znala da mogu tako baratati s njima,kako nisam uspjela uhvatiti niti jednu eto meni posla...
Pod nogama sitni komadići stakla zabadaju se u gola stopala i ostavljaju krvav trag,jebi ga, em što me boli pa ne mogu nikuda,em što svuda ostavljam krvave stope i još gore morat ću sve to očistiti...
A da ne pričam da se ona glupa kugla od gume ko mutava cijeli dan odbija od zidove,stropove,podove i svega mogućeg i nemogućeg pa pravo na mene,onako svom jačinom me opali i opet ode....
Ok,k vragu,znam da se mora raditi ali meni se baš sad i ne da.!
Vani pljušti,grmi ,sijeva i kako smo nekad davno učili u školi,nevrijeme se sprema a ciganke,varošanke još iz sela nema...
Mali podsjetnik da sam i ja išla u školu...
Nema nikuda,jer ako se ne mora stvarno nema smisla ići ikuda...
Tko je takve sreće da je kao ja dobio slobodan dan,bolje da ostane između svoja četiri zida i čeka ljepše vrijeme..(negdje oko proljeća)
Kud ćeš po tom vremenu.
Otišla sam po kruh 20 metara od moje kuće i uz ogroman kišobran bila sam mokra do gaća.A kako i ne bi kad je i ova kiša pogumenila i sad kad padne na pod i malo pošprica nije joj dosta pa malo odskoči da vidi kakav je kišobran iznutra....pljus! I kosu sam morala sušit samo da se zna!
Naravno da sam bila bijesna jer sam morala skidati mokru odjeću a to je mukotrpan posao,tko ne zna blago njemu...
Znači ovako sivi dan uspio se uvući u mene sa svojim sivilom da sam trenutno daltonista .
A volim boje i već sam se izjasnila o mojoj viziji jeseni prošle godine,pa nema smisla ponavljati.Ne volim je jer je uvod u dugo razdoblje hladnoće koju ne podnosim...
Znači treba mi nešto što će me zvzinut da naiđem oli se vidimo na proljeće....



JUHUUUUUUU!!!!

Oznake: droga sex i rock&roll

Pročitah jednu tužnu i vrlo jaku i dojmljivu knjigu....
U njoj sam našla ovo:

Zamisli život kao igru u kojoj žongliraš s pet kugli.
Kugle predstavljaju rad,obitelj,zdravlje,prijatelje i čestitost.
Sve kugle držiš u rukama.
Onda jednog dana shvatiš da je rad - gumena kugla.
Ako je ispustiš,odskočit će ti natrag.
Ostale četiri kugle - obitelj,zdravlje,prijatelji i čestitost - napravljene su od stakla.
Ako ispustiš neku od njih,nepovratno će se okrznuti,
izgrebati,možda čak slomiti.
Tek kada istinski pronikneš u suštinu priče o pet kugli,
stvorit ćeš osnovu za životnu ravnotežu.




Dugo me nije bilo...
Žonglirala sam...



Neke kugle su pale i okrznule se a neke se razbile...



Pokušat ću okrznute sačuvati da se ne lome više ali razbijenima nema spasa...

Oznake: pria, život, svaćanje