Lagani hladni vjetrić miluje mi promrzlo lice dok hodam ulicom zaborava i gubim se u sredini vira koji me vuče na dno!Slike prošlosti lete kroz glavu.Koncentracija ravna nuli.Krenula sam nekud,vratila se i opet krenula stazama nepoznatim želeći stvoriti neka nova sjećanja koja će me vratiti u normalu.Veseli moj duh, pokopan u pepelu mračnog života, razgrće masu istine teške kao sam vrag.I mali dio tog mog duha,veselog duha,izviri na površinu i prti put kroz ogromne nakupine bezveznosti , prolaznosti i neshvaćene patnje ničim izazvane i viče na sav glas:Pusti me van iz ove tame.Ja sam vedrina,sreća i radost postojanja,sjeti se da sam tu!Zajedno ćemo se dići iz tog pepela i stvoriti novi svijet samo nama poznat i probudit ćemo umrle, sumorne duše te krenuti iznova...Samo me primi za ruku i vodit ću te.....
I tako... Letim ja sa svojim veselim duhom...I gledam...Upijam...Stvarnost je stvarno ružna ako gledaš krivim pogledom....

Oznake: spoznaja