ozbiljna veza moje desetogodišnjakinje
Jučerašnji dan dokazao mi je da postoji vrijeme u životu kad se roditelji moraju pomaknuti u stranu, da bi djeca preuzela novo vrijeme za sebe.
Suočena s dvije izjave svoje desetogodišnjakinje i obje u istom danu, shvatila sam da mi ne preostaje drugo nego ispred Provi staviti ex i otići u mirovinu, kao i moj dragi prijatelj, nekadašnji Pataren.
Imala sam i ja deset godina. Imala sam i simpatije u razredu (i izvan razreda, aha), obično je sve završavalo na pogledavanju, samo hrabriji su u klupama ostavljali pisamca. Znam da bih tada propala u zemlju da je netko saznao tko mi se sviđa. U petom razredu. Zaljubljena do groba, tada i nikad više. E, koliko je vode od tada proteklo... No, to nije bitno za ovu priču.
Znam da moja malecka ima dečka. Povjerava mi se, pokazuje mi poruke koje razmijene mobitelom i nemam ništa protiv toga. Jednom sam je pitala kako to izgleda imati dečka (mama se ne sjeća), a ona mi je odgovorila da to znači da su zajedno pod odmorom, da se dopisuju i da joj on svaki dan kupuje čokoladice, pa ona ne mora trošiti svoje novce. Ok, enigma oko toga kako uspije sačuvati džeparac bila je riješena. Ostala je činjenica da već u toj dobi postoji ono urođeno u ženi da iskoristi muškarca do zadnjeg novčića.
Ali, dolazim jučer s posla i ona me dočeka sva zabrinuta. "Mama, mislim da on ne shvaća ozbiljno našu vezu. U četvrtak je Valentinovo, baš da vidim što će. Nedostaje mi ljubav." ??????????? Ljubav? Mojoj malenoj, mojoj curici, mojoj bebici nedostaje ljubav? Već? Zar to nedostajanje počinje tako rano? I nikada ne završava? Prvi poriv mi je bio... idemo mi do tog malog, polomim mu ja noge, pa će shvatiti ozbiljno vezu s mojom kćeri... Ma nisam. Pokušala sam joj što mirnije objasniti sve zablude vezane uz tu čudnu stvarčicu i svoj monolog završila zaključkom: zaljubiti ćeš se još tisuću puta u životu i svaki put ćeš misliti da je to najozbiljnije na svijetu. Da je meni netko u petom razredu rekao da se neću udati za Alena, bio bi mi smrtni neprijatelj cijelo jedno polugodište. Jer, već drugo, mladoženja je imao novo lice.
Iskreno, tek u posljednje vrijeme vidim da nemam spremne odgovore na neka njena kompleksna pitanja. Ponekad se bojim da će je moj odgovor razočarati. Ne želim joj uništiti iluzije, znam da će u životu doživjeti još tisuće padova i ne znam kako to spriječiti. Možda je baš u tome bit svega. Neke stvari mora proći sama. Na žalost, već ih počinje prolaziti.
A da, dugujem još jednu njenu izjavu. "Svi u razredu imaju svoj blog. Jel' znaš što je to? Hoćeš mi ga pomoći napraviti?" Na ovo je mama imala odgovore, pretpostavljate. Pravljenje bloga odgodila sam za danas. Pomisao da će u ovom svijetu biti i moja djevojčica me plaši. I nisam sigurna da joj to želim. Ovdje su meni dragi ljudi. Ali, nisu svi dragi. A ja ne želim ni misliti na to što su oni manje dragi u stanju napraviti. Ne mogu ići po svijetu i lomiti ljudima noge. :)
Dakle, nisu li ovo dovoljno dobri razlozi da se proglasim exProvi? Stižu neki novi klinci.
12.02.2008. u 11:55 | 79 comments
u zdravom tijelu zdrave misli... ili tako nekako...
Leonard Cohen kao podloga. Ide. Dok ne ubije.
Stavljam vodu za kavu. Znam da je kasno, ali kava nikada ne smeta mojem snu. Smeta mu stvarnost, ako ćemo istinu.
Slamanje nije bilo potpuno, uvijek pametno ostavim dio po koji se može vratiti. I slomiti do kraja. Ako poželi.
Ne, stvari nikada nisu kakvima se čine. Ima i neka priča o tome. U stvari nekoliko je priča o tome. I ni jedne se ne mogu sjetiti da je sada ispričam. Takva sam i s vicevima. Zapamtim samo kraj. Pa se jedino ja smijem. Kome treba samo kraj vica? Da sam barem tako pametna i u životu, pa da odmah znam što me čeka na kraju. Ma znam, samo ignoriram. Ne želim se odreći trenutaka sreće zbog gluposti kao što je kraj. Pa se svi drugi smiju. Carpe diem. Jedino pametno od latinskog što sam zapamtila.
Zbog prividnog nedostatka vremena (kojeg provodim na netu), zanemarila sam svoje tijelo i odlaske u teretanu. Jel' tako, Leloolo? Kompletan društveni život nešto kao društveni život moje bake. Začinjen odlascima na posao. Ovih dana u moju kuću je uselio steper, a iselio sobni bicikl, koji je ionako služio samo za vješanje robe. Ovakav stroj sada zauzima pola moje sobe.
Provela sam već neko vrijeme na njemu ovih dana. Mislim da prvobitna zamisao stvaraoca stepera nije bila da ga gaziš sa sendvićem u jednoj ruci, ali gledajmo to ovako: usavršila sam vježbanje i trebala bih patentirati takav način treninga. Ne dopustiti kalorijama da odu bez borbe. Uvijek sam imala veliko srce.
A i na nešto moram misliti dok jednolično skijam u mjestu. Odlučila sam da to bude hrana. Kontradiktorna u svakom pogledu. Zato me volite.
Znojeći se tako danas, potkralo mi se, uz hranu, nekoliko bezobraznih misli i koliko sam god žurila, nisam im mogla pobjeći. U posljednje vrijeme svi oko mene od nečeg bježe. Pa mogu i ja od misli. Ali, mene uvijek stignu. Spora sam kad ne treba, čudo jedno. Nadam se samo da će me sreća jednako uspješno stizati. Nisam praznovjerna, ali znam da nakon sunca dolazi kiša. A u mojoj putanji je već neko vrijeme sunce. Pa, kad već budem morala dočekati tu tugu, neka je barem dočekam u ovakvom tijelu. Zašto ne? :) Od očekivanja dobrog, čovjek još nikada nije umro. Još.
10.02.2008. u 23:05 | 27 comments
Repriza.
Nekad se probudim malena.
Krhka.
I pomislim... danas bi me bilo lako slomiti...
Bilo bi... ali ja sam sretna.
Jer nisam više na dnu.
Držim dušu na dlanu.
Ali, nekad se probudim krhka.
I slome me.
.
08.02.2008. u 13:35 | 30 comments
limunada slavi!!!!!!!!!!!!
Ode godina. Od ovog datuma prošle godine do danas dogodilo se puno toga. Nevjerojatno je koliko se stvari promijeni u jednoj godini. Još je nevjerojatnije koliko se stvari ne promijeni. Meni su bitnije ove prve. Druge ignoriram. Toliko je novog u mom starom životu... Rijetki shvaćaju da sam ovo i dalje ja, samo što sam puno zadovoljnija i smirenija. Do sada sam djelovala samo mislima. Sada sam sebe prestala ograničavati u djelovanju.
Ovo mjesto, kad zagrebeš ispod površine, skriva sve najvažnije događaje iz mog života. Tražila sam jedno sjećanje u starim postovima ovih dana. Jebeno. Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju. Našla sam svega. Puno d-molla. Previše. Ali, nisam našla ono što sam tražila. Jer, toga izgleda nikada nije ni bilo. Početak i kraj u jednom jedinom dahu. Sve ostalo bila je laž.
Uz vas je uvijek bilo lakše. Znam da će zvučati patetično, ali neki od vas su postali nezamjenjivi dio mog života. Kriva riječ. Svi smo zamjenjivi. Ali, kaj ja znam, hvala vam svima... Posebno Tebi koji znaš gledati i u mene. Koji vidiš ono najbolje što jesam. (Iako neću zaboraviti gdje ćeš se skloniti od kiše.) Znam da sam ponekad naporna. Ali, nije lako u ovim godinama pomicati granice vlastitog zadovoljstva i otkrivati nepoznate dijelove sebe. I kad ne vidiš moj osmijeh, nemoj odustati od mene.
Dobroooooo. Sad me možete izljubiti. 33 godine. Nije malo.
...
a ja nisam tuuuuuuuuuu
i zato nesto sasvim malo drugacije
direktli a cita di belgrao direktno ukljucenje u ovau posebnu noc (na vise nivoa, jel te draga khm khm)
Porno priče iz davnina ( I )
Upozorenje: Ko god da se nada da će ovde naći neku pornografiju, odmah neka se pomiri sa razočarenjem.
haha
ide ovako:
Oni koji su morsko dno dotakli
sacuvali su malo soli u srcu
da tvom zivotu daju okus
oni koji su ispod duge protrcali
sacuvali su njene boje u sebi
da tvom zivotu daju raznolikost
oni koji su mislima dosegli sunce
rukama ce ti preneti toplotu
ako ih dodirnes
Oni koji su te prizeljkivali
znali su da moras postojati
i pruzice ti srce
ako ka njima krenes..
volim te puno,
sretan ti rodjendan mila, hvala sto postojis!
02.02.2008. u 00:30 | 29 comments
muž vs. ljubavnik
Tko nije čuo, neka pročita članak: Šibenskog poduzetnika zbog ljubomore višestruko pregazio suprug njegove ljubavnice.
Ok. Stvarno mi nije jasno. Prvo mi nije jasno da se ljudi ubijaju zbog takvih stvari. U stvari, obično su muškarci oni koji su eksplozivni i koji 'stvari' rješavaju šakama. Ljudi, pa ima još žena. Zašto zbog jedne robijati do kraja života?
Dalje, ako već postoji poriv nekoga napasti, što vam je kriv ljubavnik? Nije je on ni na što prisilio. Ona je ta koja vas je prevarila. On je samo iskoristio priliku.
U stvari, zar nije jednostavnije civilizirano sjesti i porazgovarati o svemu? Ako ne ide dalje, neka žena ide svojim putem, a vi svojim. Jer, možda, samo možda je tu netko nekoga i volio...
Kolika to mržnja mora biti da nekoga namjerno pregazite autom i onda se vratite još nekoliko puta, u slučaju da je preživio prvi nalet? E nećeš, majku ti...
...
Gledam reportažu o tome jučer i omakne mi se tiho: bez veze. A onda elaborat na tu temu kraj mene, koji je zvučao otprilike ovako: Neka ga je. Zaslužio je. Što mu dira ženu? Pa ona je tom čovjeku cijeli svijet, sve mu je uništio. Tako bih i ja. Mislim, halo. Cijeli svijet? I tebi je žena cijeli svijet? Ubio bi za nju, a nisi je dobro ni pogledao nekoliko godina. Ideš...
...
U svakom slučaju, ljubavnici... malo ste se sad zamislili, priznajte. Dobro ćete gledati ulicu dok je budete prelazili... Ja bih. :)))
Žene, želite li da se vaš mužjak pograbi s nekim zbog vas, samo pronađite ljubavnika, ali nemojte se zaljubiti u njega. To vam nema smisla.
Kuda ide ovaj svijet kad se više ne možeš ni sexati, a da ne strepiš za svoj život?