postom na post
Bila sam s JJ-em na kavi. Iako on to neće priznati, ja uvijek dolazim punih ruku. Tako je jučer dobio i poklon za rođendan koji mu je bio nedavno i poklon za 8. mart (odbijam pisati ožujak) koji tek slijedi. Dok sam prilazila stolu, vidjela sam mu u očima da se boji da ću kao i zadnji put krenuti sa stock-colama i suzama, ali ja sam još pred vratima namjestila osmjeh, odlučna da ne pokvarim i ovu kavu.
Ono što se i kod njega može pročitati, on misli da sam ja stravično naivna. I glupa. Nekad mi to kaže, nekad me samo tako pogleda. Ali, tako je to sa mnom. Ne znam drugačije. Ako ti netko nešto govori svaki dan, ako te gleda u oči i govori ti to... u početku sam sumnjičava... one gluposti: dobre stvari se ne događaju meni... ali, naposljetku povjerujem. Predam se. Prepustim. Tada valjda naivnost prelazi u glupost. A glupost je svakome dosadna.
Jednostavno vjerujem da su ljudi oko mene dobri. A nisu. Ja i dalje, svake večeri ostanem bez daha od suza. Skupljam krhotine i pokušavam složiti cjelinu. Sve je teže. U stvari, da se ne lažemo, ne ide mi nikako.
I zato, priznajem, JJ, glupa sam. I biti ću to još neko vrijeme. Ali, kao što sam pročitala kod jednog divnog stvorenja: Dobro je biti pametan. Pametnije je biti dobar. I jebi ga. Ne znam drugačije.