Ma hajde molim Vas? Budimo realni, jesu li doista? Ja nemam dragulje, ali i da imam... Nekako i dalje vjerujem u ljude. Iako su me puno puta iznevjerili i dalje vjerujem da postoje i oni dobri. Dokaz za to da sam u pravu su dva ljuda, odnosno dvije ljudice u mom zivotu. One su moje najbolje prijateljice. Smatrala sam da uz moja dva princa, o kojima vec pisem, uz moje roditelje, o kojima cu tek pisati i njih dvije zasluzuju svoj post na mom blogu. Nakon svega sto su prosle sa mnom, barem toliko im dugujem. Njih dvije, jedna krace, jedna duze, zauzimaju posebno mjesto u mom zivotu, u mom srcu. Ovdje ih necu imenovati, zvat cemo ih D i M, ali nadam se da ce se prepoznati... (Bar na slikama, ako vec ne u tekstu)
Moja M je moja prijateljica od malih nogu. Znate kako se kaze, znam ju od kad znam za sebe. I doista je tako, od kada pojmim sebe i svijet oko sebe, ona je bila tu. Vec nesto manje od 30ak godina. Prosla je sa mnom sito i reseto. Zajedno smo se igrale s barbikama (do 1. srednje cak, ali necu to priznati ni pod prijetnjom smrcu), zajedno smo prosle prve izlaske, prva pijanstva, prva zaljubljivanja... Zajedno smo odrasle, uozbiljile se i konacno se i skucile. Moja M bila je i moja kuma na vjencanju. Tko bi drugi mogao stajati uz mene toga dana osim osobe koja me poznaje u dusu? Osobe koja je vidjela ono najbolje od mene i ono najgore od mene, a ipak je ostala i nije pobjegla glavom bez obzira. Nadam se da ce do konca ove godine i ona uploviti u bracnu luku i zelim joj svu srecu u tom novom poglavlju njezina zivota, jer ju ona svakako zasluzuje.
Druga ljudica (ovo druga nije redni broj, one dijele isto mjesto u mom srcu), je moja D. Ona je u mom zivotu krace, tek nesto vise od dvije godine. I nije kao M dobila ovu pocasnu poziciju rodjenjem, ona se za nju morala izboriti. Morala se izboriti s etiketom Umisljene Bitch, koju sam joj prikacila prvog trenutka kada sam je vidjela. A istini za volju, nisam ni ja njoj bila bas draga. Splet okolnosti je nasa druzenja ucinio cestima, pa sam vrlo brzo shvatila da sam ju zavoljela. Ona puno laje i nema dlake na jeziku, ali nije bitch. S vremenom mi se uvukla pod kozu i jednostavno je uvijek bila tu kad ju trebas, i kad ju ne trebas. Nismo prosle zajedno puno toga, ali kroz najvaznije i najljepse trenutke mog zivota bila je uz mene. Bile smo si podrska i u teskim situacijama, kojih je nazalost i u mom i u njenom zivotu bilo. Ona tek trazi svoju sigurnu luku, a ja joj zelim da ju sto prije pronadje i bude sretna barem kao ja.
Ove dvije snazne zene su moj veliki oslonac u zivotu, njihov uspjeh je i moj uspjeh, njihova sreca je i moja sreca, a njihova tuga je i moja tuga i svaka njihova suza i mene boli. Samo one (osim Mm-a i moje mame) mogu me kritizirati, a da im to ne zamjerim. Samo one mogu mi reci da nisam u pravu kad se ljutim na Mm-a, a da im njusku ne razbijem. Jer sam uvijek u pravu!
Curke ljubim vas i znajte da mi jako nedostajete.
Da se vratim na pocetak... Ako slucajno i dalje vjerujete da su zenini najbolji prijatelji dragulji, onda su M i D moji dragulji, u ljudskom obliku.
XOXO,
Proud Momy
Dragulji su zenini najbolji prijatelji!
13 veljača 2014komentiraj (0) * ispiši * #


Bavim se piskaranjem, poziranjem Mm-u koji se bavi fotografijom i naravno svojim djetetom, za njega je predvidjen zapravo veci dio moga dana. Nakon dugog niza godina piskaranja svojih misli po raznoraznim forumima odlucila sam ih poceti pisati na jednom mjestu. To niposto ne znaci da su me se forumi i forumasi rjesili. Jednom forumasica, uvijek forumasica.
Za sada toliko od mene... Ionako cu ovaj box izmjeniti jos xy puta, sigurna sam. 