land of unseeded winners

dana gospodnjeg 29.10.2007., ponedjeljak

lately...

Odlučio sam napisati novi post.
Ali o čemu da pišem?
Nije da nemam o čemu pisati...
Ali o čemu da pišem.
Ovakav početak...
Već znam na što će ovaj post ličiti....
Vjerovatno će završiti kao još jedno sumanuto filozofiranje...
I dakle, nije da se nije ništa događalo...
Osim što sam se posvađao sa starom zbog moje gluposti(da mama, ako ovo čitaš, fakat to mislim), i osim što su moje šanse da odem u Beč ravne šansama da dobijem sutra 5 iz biologije, događalo se još puno stvari.
Vidite...
Nekoć bi mislio da je ovo gore previše uzbuđenja za jedan mjesec...
U drugom razredu....
Kako je jedna osoba rekla...
"Centrifuga sa svih strana"
Nikada nije dosadno, stalno se nešto događa...
A ja sam zbunjen...
Mislim da ovako zbunjen nisam bio nikada u svom životu...
I činio sam neke loše stvari...
Jesam, priznajem...
Nikada sa namjerom ili željom...
Ali sam ih činio...
Jedan moj prijatelj često kaže
"E, kada bih mogao vratiti vrijeme, sve bi učinio drugačije."
Nikada to nisam ni pomislio...
Osjećao sam krivnju, ali nikada nisam poželio početi isponova...
Nebi promjenio jednu sekundu svog života...
Jesam rekao da ću početi filozofirati?
Ne smijem...
Da se vratim na temu...
Mogu reći da sam otkrio mnogo odličnih osoba u ova dva mjeseca...
Opet sam otkrio Bodula...
Tu je i Bella...
A Maja...
Tea mi je otkriće iz 1. razreda...
O Selešici da ne pričam...
I nemogu zamisliti dan da ne pomislim na nekoga od njih....
Nemogu...
Uvukli su mi se u srce, pod kožu, u vene...
Oni su svuda oko mene...
Nemogu ni nos ispuhati da se ne sjetim Maje...
Reusable Hable-Šable...
Nemogu gledati nogomet a da ne pomislim na Bodula...
Kada trebam savjet, tu je Bella....
A Tea, kada sam loše volje sjetim se nje...
I kako sam ju tješio...
I kako sam i sebe tješio kada sam tješio nju...
A Seleš?
O njoj razmišljam kada gledam kišu...
O njoj razmišljam kada se igram sa Lunom...
Ona je svugdje oko mene...
Svi su oni dio mog života...
Svi...
I sve ih volim...
Sve...
Ljudi, mogu reći da mislim da dobro iskorištavam dan...
CARPE DIEM!

Znam da će me selešica ubiti, ali jednostavno se ovako osjećam i moram pustiti ovu pjesmu...
Louis Armstrong-What a Wonderful World


I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world.

I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world.

The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you.

I hear babies cry, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world.
Yes, I think to myself what a wonderful world.

CARPE DIEM!!!!!!!!!
- 15:46 - vox populi (8) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

<< Arhiva >>

0

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

linkovi