...in patria sua
05.04.2021., ponedjeljak
Tko roni u Koroni?
|
Obala rijeke. Neko nedefinirano proljeće. I čovjek koji se polako spušta prema rijeci. Došao je zbog nečega, ali ne uspijeva se sjetiti čega. Dok promatra kako se voda polako kreće prema udaljenom ušću, prisjeća se jedne indijske poslovice: "Sjedni na obalu rijeke i čekaj, prije ili poslije proći će truplo tvog neprijatelja." Čovjek se ne uspijeva sjetiti nijednog svog neprijatelja, ali ipak ostaje na mjestu i promatra. Sitni valići tapkaju obalu. Ponegdje iskoči riba i nakratko poremeti mir rijeke. U daljini zakriješte barem dvije vrane. S lijeve strane pojavi se nekakav komad nečega. Rijeka ga svojim polaganim tokom donosi sve bliže i blize čovjeku. Postaje očito da se radi o ljudskom tijelu. Mrtvom. Čovjek čeka dok mu tijelo ne dođe posve blizu, a onda se nagne koliko može ne bi li možda prepoznao o kome je riječ. Matica mu pritom pomogne okrenuvši tijelo licem, tako da ga na časak može dobro vidjeti. Taj je časak dovoljan da čovjek prepozna vlastito lice. U tom se času čovjek sjeti zašto je došao. Pogledavši još jednom tijelo, okrene se i zaputi prema izvoru rijeke. |
